Farmeri su teško preživjeli 2023. godinu koja je najbolje pokazala s kako se velikim rizicima susreću poljoprivredni proizvođači. Svi negativni utjecaji, tržišni i klimatski, pojavili su se u ekstremnim oblicima.

Dok su cijene poljoprivrednih proizvoda početkom godine još bile relativno visoke, u sjetvu se ušlo s vrlo visokim ulaznim troškovima repromaterijala, a u jesen su cijene poljoprivrednih proizvoda počele snažno padati. Nepovoljne vremenske prilike negativno su utjecale na gotovo sve sektore, zbog čega su svima podbacili prinosi u proizvodnji.

Zato je trebalo trošiti znatno više sredstava za zaštitu da se u tako teškoj godini održi zadovoljavajuća proizvodnja. Njemačka i još neke EU zemlje ušle su u recesiju, što je dovelo i do pada potrošnje.

Sve to utjecalo je na plasman poljoprivrednih proizvoda, a prihodi farmera značajno su pali u odnosu na prethodnu godinu, što je uz visoke ulazne troškove dovelo do ozbiljnih gubitaka.

Usto, na tržište poljoprivrednih proizvoda, naročito zemalja istočne i srednje Europe dolazile su velike količine jeftinih žitarica i uljarica, pilećeg mesa i drugih poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine, koje su napravili nerede i značajno urušile cijene domaćih roba.

U takvim, vrlo nepovoljnim uvjetima, na snagu je stupila nova Zajednička poljoprivredna politika za razdoblje od 2023. do 2027. koja je pred poljoprivrednike stavila nove, daleko strože zahtjeve tzv. zelene arhitekture ZPP.

Svako novo programsko razdoblje nosi sve veće administrativne zahtjeve prema proizvođačima, koji sve više vremena provode za računalom ispunjavajući najrazličitije obrasce, tablice, te moraju davati podatke koje pred njih postavlja otuđena poljoprivredna administracija europska, ali i naša domaća. Moglo bi se reći da poljoprivrednici osjećaju kako se birokrati nad njima iživljavaju, sa svojim sve nerazumnijim zahtjevima.

Kad dođe svibanj…
Ovih dana u javnosti su istupali neki hrvatski proizvođači koji su dobro educirani, vrsni proizvođači te su iznijeli podatak o tome koliko troše vremena na ispunjenje administrativnih procedura. Tako jedan ratar tri sata dnevno izgubi na raznu administraciju, a gospođa iz mliječnog sektora rekla je kako joj treba osam sati, što znači cijeli radni dan jednog činovnika. Proizvođači mlijeka nakon svega toga moraju obavljati i sve ostale poslove na farmi (napominjem da se radi o mlađoj osobi koja je fakultetski obrazovana).

Kad se uzme u obzir da je više od 50 posto poljoprivrednika u EU starije od 57 godina, a u RH starije od 61 godinu, gotovo je nemoguća misija da se pod takvim birokratskim uvjetima dalje nastave baviti poljoprivredom, a mladih u poljoprivredi je jako malo i njihov se broj stalno u EU smanjuje. Iz Bruxellesa se svaki puta, kada se donose neke nove politike, šalju poruke kako se radi o administrativnom rasterećenju poljoprivrednika, no na terenu je situacija sve gora, administrativni zahtjevi sve veći.

Da bi se ostvarilo pravo na izravna plaćanja (tzv. poticaje) uvedeni su, primjerice, stroži standardi višestruke sukladnosti od one koja se je primjenjivala u razdoblju od 2015. do 2022. godine. Uveden je novi sustav “uvjetovanosti” s novim obveznim pravilima u pogledu zaštite organske tvari i sadržaja ugljika u tlu, radi značajnijeg doprinosa ublažavanju klimatskih promjena, očuvanja kvalitete voda, povećane ambicije u pogledu očuvanja bioraznolikosti te zdravlja ljudi i životinja. Sve to se mora pratiti i dokazati da se primjenjuje – jer u suprotnom se potpuno gubi pravo na izravna plaćanja.

Uz to, treba istaknuti da je za poljoprivredu u tom programskom razdoblju ipak izdvojeno manje sredstava, te će ovisno o tome kako je koja zemlja regulirala u svojim Strateškim planovima ZPP raspodjelu potpora, pojedine kategorije poljoprivrednika imati manje potpore nego do sada. Toga će poljoprivrednici biti u potpunosti svjesni tek kada dobiju konačne isplate za 2023. godinu, a to bi trebalo biti do svibnja ove godine.

Kod nas je već sada potpuno jasno da će doći do smanjenja izravnih plaćanja, za sve koji primaju potpore za više od 50 hektara poljoprivredne površine. To je manji broj proizvođača, ali su to proizvođači bez kojih nema ozbiljne poljoprivredne proizvodnje i koji ostvaruju velik dio vrijednosti otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda.

Zbog svega što se želi provesti i nametnuti proizvođačima, EU bi mogla postati tržište za jeftinu hranu iz cijelog svijeta – hranu lošije kvalitete, dok bi istovremeno europska polja trebala biti ekološki očuvana. Tako nove politike u poljoprivredi čuvaju ptice i leptire, vukove i lisice te divlje svinje, dok sve više farmera odustaje od proizvodnje i smanjuje se proizvodnja. Europa će u tim uvjetima više proizvoditi skupu ekološki proizvedenu hranu, ali nije jasno koliko kupaca će moći plaćati tu hranu. Za sada ni u najrazvijenijim zemljama nema kupaca za kupnju 25 posto hrane iz organskog uzgoja.

Sporazum sa zemljama Južne Amerike, poljoprivrednim velesilama poput Brazila i Argentine s ogromnim obradivim površinama i stokom (govedina iz Argentine i piletina iz Brazila) s mogućim bescarinskim uvozom u Europu, za poljoprivredne proizvođače još je jedan snažan udar na poslovanje. Upitna je njihova konkurentnost u odnosu na takve poljoprivredne velesile. Na to su osjetljive velike poljoprivredne EU države, naročito Francuska, ali i Njemačka, Belgija, Nizozemska, Italija, Španjolska.

S druge strane, na istoku EU, farmeri, a naročito Poljaci, najviše su zabrinuti zbog uvoza iz Ukrajine. Iz ukrajinskih punih skladišta u Europu dolaze robe po značajno nižim cijenama, a proizvođači tvrde i daleko lošije kvalitete, pa je i to utjecalo primjerice na pad cijena žitarica u EU, krajem prošle godine za 40 posto. Paralelno s uvozom iz Ukrajine, značajno je pala potražnja za poljskim šećerom, mlijekom i mesom.

Ukratko, do masovnih prosvjeda farmera diljem Europe doveo je:

1. Početak primjene nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU koja je svojim reformama, uvedenim prošle godine, utjecala na smanjivanje dohotka poljoprivrednika diljem EU. Naročito nova zelena pravila koja su sve teže provediva, a također imaju sve snažniji utjecaj na pad dohotka i pad proizvodnje, uz nerazumna administrativna opterećenja.
2. Sve teži klimatski uvjeti u poljoprivredi, globalni poremećaji na svjetskom tržištu hrane, inflacija, visoki troškovi proizvodnje, uz pad cijena poljoprivrednih proizvoda.
3. Uvoz jeftinih proizvoda iz trećih zemalja i sporazum o bescarinskom uvozu poljoprivrednih proizvoda iz zemalja Južne Amerike.

Popuštanja Europske komisije
A da poljoprivrednici imaju uspjehe u prosvjedima, pokazuje i to da je Europska komisija odmah donijela neke bitne odluke jer namjerava odustati od plana za smanjenje upotrebe pesticida za 50 posto (jedna od prvih zahtijeva Strategije od stola do polja).

Osim toga, EK je odlučila izostaviti poljoprivredni sektor iz strogog vremenskog okvira za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Cilj je bio učiniti ekonomiju EU održivom i smanjiti emisije stakleničkih plinova za 55% do 2030. u odnosu na 1990. godinu (“Fit for 55”).

Europska komisija također je poljoprivrednike privremeno izuzela od pravila o izdvajanju zemlje za očuvanje prirode, kojom se omogućuje odstupanje u pogledu primjene dijela standarda za dobre poljoprivredne i okolišne uvjete zemljišta za 2024. Zapravo se radi o tome da će se dio zemlje koji je morao ostati na ugaru (mirovanju od svake proizvodnje) moći zasijati postrnim usjevima i/ili usjevima koji fiksiraju dušik. Također su djelomično poništili odluku iz 2021. kojom su omogućili slobodan pristup poljoprivrednom uvozu iz Ukrajine.

Francuski predsjednik Macron najavio je da nema ništa od potpisivanja trgovinski sporazum koji je na čekanju s Mercosurom, ekonomskim blokom koji se sastoji od Argentine, Brazila, Paragvaja i Urugvaja, no EK želi potpisati taj sporazum zbog drugih interesa EU kao što su izvoz automobila, strojeva i druge opreme.

Postoje mišljenja da će programsko razdoblje EU-a (2024.-27.) biti ipak manje zeleno do te mjere da će dovesti u pitanje provedbu zelenog plana. Kakvi će dalje biti potezi EK i koliko će poljoprivrednici biti zadovoljni, moramo promatrati i u kontekstu predstojećih izbora za Europski parlament.

U EU je veliki broj poljoprivrednih gospodarstva – više od 9 milijuna. Kada se uzme i broj članova tih gospodarstava, radi se o čak 30-tak milijuna poljoprivrednika, potencijalnih glasača na EU izborima, što je ogromna snaga. No, utjecaj poljoprivrede na gospodarstvo EU vrlo je mali.

Udio poljoprivredne proizvodnje u BDP-u EU-27 iznosi samo 1,3%, tako da će utjecaj nekih drugih ekonomskih grupacija biti snažniji od onih koje imaju poljoprivrednici, naročito u odnosu na potpisivanje trgovinskog sporazuma sa Mercosurom. Ipak, vidljivo je da poljoprivrednici imaju snagu, a s obzirom na ogroman rast cijena hrane i pad kupovne moći, s njima se mogu solidarizirati i potrošači koji su svjesni da bez domaćih poljoprivrednika, nema pristupačne i kvalitetne hrane.