Nakon meda i maslinovog ulja, na meti “podvaljivača” već neko vrijeme su i najvažnije sorte domaćeg vina: graševina, istarska malvazija i plavac mali.

Uvjereni da krivotvorenje vina nije iznimka već uhodani posao u kojem se vrte milijuni litara i eura na štetu proizvođača, domaći vinari obišli su neke od najvećih trgovačkih lanaca, kupili sumnjive primjerke i dali ih na analizu. Rezultati porazni: od sedam kupljenih vina – šest je bilo patvoreno.

Tomislav Panenić, predsjednik regionalne organizacije vinara i vinograda Graševina Croatica, ističe da su tržište “preplavila vina loše kvalitete po cijeni po kojoj ga nije moguće proizvesti”.

“Izuzeli smo s polica naših trgovačkih lanaca neka od sumnjivih vina i ostali zaprepašteni rezultatima. Mješavina je to nešto vina, puno vode, kiselina i dodanih alkohola”, kaže nam nekadašnji ministar gospodarstva o vinima koja su se prodavala u Intersparu i Kauflandu.

Laboratorijska provjera Ana Laba iz Pančeva u susjednoj Srbiji, akreditiranog za analize ispitivanje kvalitete i autentičnosti hrane, “pokazuje prisustvo dodane vode” i/ili “etanola botaničkog porijekla od C4 industrijskih biljaka (kukuruz i/ili šećerna trska)”. Riječ je o uzorcima ‘Graševine’ i ‘Malvazije Istarske’ koje puni i stavlja na tržište KG Zelina, ‘Graševine’ i ‘Graševine 2022.’ Iločkih polja te ‘Plavca malog 2019’ koje proizvode i pune Vina Miličić.

“Pokazalo se da se bez iznimke masovno patvore sve naše najvažnije sorte vina – i graševina i istarska malvazija i plavac mali. Sve sorte koje imaju najveći promet pa je lako zametnuti trag pojedinog punjenja jer se brzo proda, i to većinom po akcijskim cijenama”, kaže.

Premda ne predstavljaju izravnu opasnost za zdravlje, ‘kreativne’ mješavine krše zakonske propise o upotrebi zaštićenih oznaka, dozvoljenim enološkim postupcima i obradi, označavanju, stavljanju na tržište, kao i trošarinama.

Hrvatska polako nestaje s vinske karte svijeta: u 20-ak godina površine pod vinogradima pale su s 58 tisuća hektara na manje od 17 tisuća hektara/R. Anić/PIXSELL

Ukratko, ne odgovaraju minimalnim uvjetima kvalitete, a prodaju se ispod realnih troškova proizvodnje, tvrde vinari. Takva praksa ozbiljne proizvođače stavlja u nepovoljnu poziciju u pregovorima s trgovačkim lancima jer oni zahtijevaju slične razine cijena kao što ima patvoreno vino što je, kažu, nemoguće ako je proizvodnja po slovu zakona.

Zna li se da je najniža otkupna cijena grožđa prošle godine bila minimalno 70 centi po kilogramu, što znači da je samo vrijednost grožđa u litri vina 1 euro po kilogramu (iz kilograma grožđa dobije se oko 0,7 litara vina), pitaju kako je moguće da se litra vina na polici trgovačkih centara sa svim troškovima, od pakiranja do distribucije, prodaje po akcijskim cijenama bližim cijenama – litre vode?

Panenić je rezolutan: “Ne mogu ne postaviti pitanje je li stvarno izrazito niska cijena dovoljan argument da trgovci stave na policu, a kupci konzumiraju vina koja su manipulirana i lako mogu imati negativne posljedice. Bojim se da su dorađivači vina, jer ih ne mogu nazvati proizvođačima, previše zaigrali, vidjevši takav prostor na našem tržištu te uspostavili za njih odličan izvor prihoda. Moramo skinuti rukavice, više nema više prostora ni za ignoriranje problema ni za popuštanje. Tko god bude umanjivao problem, nema dobre namjere prema hrvatskim vinarima”.

Napominje da razumije želju svakog trgovca da na policama ima proizvode s posebno niskim cijenama privlačne kupcima koje ističu u akcijskim katalozima, “ali ako je vino ispod najniže moguće proizvodne cijene, nešto nije u redu. Naši proizvodni inputi nisu nepoznanica i vrlo je lako izračunati kolika je proizvodna cijena. Ali, kad nestanu svi objektivni kriteriji, onda na policama po najnižim cijenama kupcima možete ponuditi samo patvorena i lažirana vina”, oštar je Panenić.

Loptanje odgovornih
Rezultate analiza u prvim danima siječnja Graševina Croatica proslijedila je Državnom inspektoratu, Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu te Carinskoj upravi. Gotovo dva mjeseca kasnije, od institucija ni traga ni glasa.

Iz Agencije za poljoprivredu lopticu prebacuju na Državni inspektorat. “HAPIH na zahtjev DIRH-a provodi laboratorijske analize uzoraka proizvoda, uključujući i vina, koji su uzorkovani tijekom provedbe službenih kontrola DIRH-a te na osnovu rezultata analiza izdaje mišljenje. Državni inspektorat RH je također nadležan za opozive i povlačenja proizvoda s tržišta”, kažu. Iz Carinske uprave, nadležne za trošarine, kažu da je prijava proslijeđena na “postupanje u područne carinske urede koji će provesti nadzorne aktivnosti”.

No, provodi li inspekcija nadzor ili ne, u Državnom inspektoratu nisu htjeli decidirano odgovoriti. Ističu da se zaprimljene predstavke “mogu koristiti” kao povod za obavljanje nadzora.

“Ukoliko se (…) obavi inspekcijski nadzor, podnositelja se po završetku nadzora u pisanom obliku obavještava o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama”, poručuju. Na zamolbu da pojasne znači li to da nadzor uopće nije proveden ili je u tijeku, nismo dobili jasan odgovor.

Znakovito kažu da se uzorkovano vino na analizu dostavlja u ovlašteni laboratorij, a njihov popis objavljen je na internetskoj stranici Europske komisije. Na pitanje znači li referiranje na njih da ne uzimaju u obzir analize laboratorija koji nije na tom popisu, poput spomenutog iz Pančeva kojem su se obratili domaći vinari, kažu: “Poljoprivredna inspekcija je dužna službene uzorke vina dostavljati, u ovlaštene laboratorije (…), a uvidom je vidljivo je da laboratorij iz Vašega upita nije na popisu”.

Dok čekaju reakcije nadležnih, u Graševini Croatici već najavljuju da će uzrokovanja proširiti i na sve ostale velike trgovačke lance.

“U razgovoru smo s jednim od najjačih EU laboratorija koji je spreman pomoći nam u nastavku našeg istraživanja jer kod nas nije bitno kakvo je vino već kako funkcionira administracija i tako u krug. Svjesni smo da ćemo se naći pod snažnim pritiskom i negiranjima stvarnosti koju smo utvrdili, ali činjenice su neupitne i nećemo pokleknuti”, kaže Panenić.

Reputacijske štete
U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 144 milijuna kilograma grožđa iz kojih se dobije oko 100 milijuna litara vina, dok oko 25 milijuna litara stigne iz uvoza. Maloprodajni lanci važan su kanal distribucije jer se kroz njih plasira oko 35 milijuna litara vina. Prema podacima AC Nielsena za 2019./20., velika PET pakiranja i ‘bag-in-box’ čine 70 posto prodaje, a ona su najčešće na akcijskim prodajama.

Dok inspekcije šute, potrošače se svakodnevno zavarava, proizvođači i proračun trpe štete (o reputacijskoj da i ne govorimo), a proizvodnja vina kontinuirano pada. U zadnjih 20-ak godina površine pod vinogradima pale su s 58 tisuća hektara na danas manje od 17 tisuća hektara. Trend je jasan, Hrvatska polako nestaje s vinske karte svijeta pa bi, umjesto prebacivanja odgovornosti, država za početak mogla urediti nered koji vlada na tržištu.

Objavljujemo demanti Vina Miličić koji prenosimo u cijelosti: