„Ne postoje pretpostavke za zabilježbu spora u smislu čl. 86. do 89. Zakona o zemljišnim knjigama pokrenutog tužbom s tužbenim zahtjevom kojim se traži nalaganje tuženiku sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, čak i ako bi taj ugovor sadržavao, između ostalog, i klauzulu intabulandi“.

Imajući u vidu da je predmet spora (čija se zabilježba u konkretnom slučaju traži) nalaganje sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine, jasno je da predmet tog spora nije nečije knjižno pravo, nego nametanje tuženiku (ovdje protustranci) obveze sklapanja ugovora koji će predstavljati pravni temelj za upis prava vlasništva, a da će u slučaju nesklapanja tog ugovora u roku koji je određen tom presudom, ta presuda zamijeniti taj ugovor.

Niti činjenica da je u ugovoru čije se sklapanje tužbom zahtjeva inkorporirana tabularna izjava ne čini taj spor sporom o knjižnom pravu u smislu navedene zakonske odredbe, jer se samim tim sporom i dalje ne odlučuje o knjižnom pravu.

Ishod tog spora (potencijalna presuda) će možda, u nekom daljnjem postupku (po daljnjim postupovnim prijedlozima, no izvan tog, parničnog postupka), utjecati na upis prava vlasništva, odnosno možda predstavljati pravni temelj za upis prava vlasništva – ali još uvijek, u parničnoj fazi postupka (za koji se zabilježba spora ovdje traži) taj spor ne predstavlja spor o knjižnom pravu.

OPASKA PRIREĐIVAČA:

Prema ostalim sudskim praksama na pravno pitanje dopuštenosti zabilježbe spora u zemljišne knjige nije dopuštena niti zabilježba spora na temelju tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok je s druge strane dopuštena zabilježba spora u slučaju kada se vodi spor o valjanosti pravnog posla na temelju kojeg je provedena uknjižba u zemljišnu knjigu. Zakon kaže da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.