U listopadu prošle godine, na godišnjim sastancima Grupacije Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u Marakešu, zemlje članice naglasile su hitnost povećanja razvojnih financija.

Posljednjih godina izvanredno stjecište zdravstvenih, klimatskih i sigurnosnih kriza pogoršalo je globalne nejednakosti i narušilo ekonomske i društvene koristi stečene u posljednjih nekoliko desetljeća, osobito u mnogim afričkim zemljama.

Mnogi ključni sektori tog kontinenta bili su ozbiljno pogođeni pandemijom bolesti COVID-19, koja je 2020. gurnula 55 milijuna Afrikanaca u ekstremno siromaštvo. Primjerice, u Cape Verdeu, gdje je udio turizma u BDP-u 25%, a u formalnom zapošljavanju 23%, gospodarstvo se smanjilo za gotovo 15% u 2020. godini – što je jedno od najdrastičnijih smanjenja u Africi.

Afričke zemlje također su nerazmjerno pogođene globalnim zatopljenjem, unatoč tome što najmanje doprinose klimatskim promjenama. Madagaskar je 2022. pogodilo pet uzastopnih tropskih oluja i ciklona i izravna šteta procijenjena je na više od 658 milijuna dolara, što odgovara 4,8% BDP-a te zemlje za 2020.

Komori su pak jedna od zemalja koje su najpodložnije katastrofama na tom kontinentu i posebno je često pogađaju tropski cikloni: 2019. ciklon Kenneth nanio je štetu procijenjenu na 185 milijuna dolara ili više od 160% proračunskih sredstava.

U proteklih pola stoljeća rizici povezani sa sušom uzrokovali su najmanje 500 000 smrtnih slučajeva i više od 70 milijardi dolara ekonomskih gubitaka u Africi. Pogledom u budućnost otkriva se jednako sumorna slika.

Do 2050. još 13,5 milijuna ljudi u regiji Sahel moglo bi pasti u ekstremno siromaštvo ako se ne provedu odgovarajuće politike prilagodbe i ulaganja, a učinci klimatskih promjena mogli bi afričke zemlje koštati 50 milijardi dolara godišnje.

Dijalog na visokoj razini
Međunarodna zajednica priznala je složene izazove koje predstavljaju ove krize i hitnu potrebu za odvažnijim mjerama. U Marakešu su guverneri podržali novu viziju i misiju Grupacije Svjetske banke da stvori svijet bez siromaštva i potakne zajednički prosperitet na planetu na kojem se može živjeti. Francuska je u lipnju bila domaćin summita o novom paktu o globalnom financiranju, koji je doveo do Pariškog pakta za ljude i planet (4P), dok su Ujedinjeni narodi u rujnu održali dijalog na visokoj razini o financiranju razvoja.

No, kako bi se ubrzala borba protiv siromaštva, multilateralni zajmodavci moraju pri dodjeli razvojnih sredstava uzeti u obzir strukturne ranjivosti zemalja na vanjske i unutarnje šokove. UN, Tajništvo Commonwealtha i druge organizacije već proizvode indekse ranjivosti, dok su druge u pripremi, kao u Svjetskoj banci. Oni bi trebali biti višedimenzionalni, s naglaskom na ekonomske, ekološke i društvene izazove, ali i prilagodljivi, kako bi se ispunila jedinstvena misija svake institucije.

Tijekom godišnjih sastanaka u Marakešu pomogli smo organizirati sjednicu o potrebi razmatranja strukturnih ranjivosti zemalja u raspoređivanju sredstava po povoljnijim uvjetima, s naglaskom na Međunarodno udruženje za razvoj (IDA), fond Svjetske banke za najsiromašnije zemlje. Mnogi sudionici potvrdili su važnost ažuriranja formule raspodjele Međunarodnog udruženja za razvoj (naravno, predstavnici multilateralnih zajmodavaca nisu mogli zauzeti stav o reformama).

Nedovoljni mehanizmi
Mehanizmi potpore nakon šoka, koje mnogi zajmodavci stvaraju zajmovima za nepredviđene situacije ili instrumentima kojima se sredstva preraspodjeljuju mjerama za odgovor na hitne situacije, su vrlo važni. Ali oni nisu dovoljni. Moramo biti u stanju preventivno djelovati kako bismo ojačali financijsku otpornost siromašnih zemalja.

Uključivanje ranjivosti u formulu za dodjelu sredstava po povoljnijim uvjetima može nadoknaditi strukturne hendikepe, izbjeći financijske slomove i smanjiti upotrebu netransparentnih iznimaka, što bi povećalo pravednost, učinkovitost i transparentnost. Druge institucije, uključujući Karipsku razvojnu banku i Azijsku razvojnu banku, već su usvojile takav pristup.

Tekuća reforma Grupacije svjetske banke izvrsna je prilika za razmišljanje o tome kako ostvariti prevenciju. Napori Međunarodnog udruženja za razvoj da poboljša upravljanje pitanjima povezanima s krhkošću i ranjivošću od jednog do drugog ciklusa financiranja dobrodošli su, kao i prioritet koji se sada daje pripravnosti za krizu, što je nužan uvjet da ranjivost ne postane zamka siromaštva.

Troškovi nedjelovanja visoki su za zemlje koje su osjetljive na vanjske i unutarnje šokove, posebno one koji su sve češći uslijed globalnog zatopljenja. Prema sveobuhvatnom izvješću koje je objavila Svjetska meteorološka organizacija, meteorološke, hidrološke i klimatske opasnosti izravno su pogodile više od 110 milijuna ljudi u Africi 2022. godine i prouzročile ekonomsku štetu procijenjenu na više od 8,5 milijardi dolara.

Ako multilateralni zajmodavci ne usvoje preventivniji pristup razvojnoj pomoći, ti će troškovi samo rasti. Stavovi izneseni u ovom komentaru stavovi su autora, a ne nužno institucija koje predstavljaju.

© Project Syndicate 2024.

Koautori članka su Abdoul Salam Bello, izvršni direktor Afričke skupine II u UO-u Grupe Svjetske banke i Arnaud Buissé, izvršni direktor Francuske u UO-u Grupe Svjetske banke