Još jednom nakon propalog pokušaja dražbe udjelom u ‘novom’ Uljaniku, stečajni upravitelj Uljanik Brodogradilišta Loris Rak skupštini vjerovnika dao je prijedlog da se ad hoc, izravnom pogodbom, prihvati ponudu riječke tvrtke Adria Mont.

Kao ni ostali potencijalni kandidati, ni Adria Mont se nije nadmetao na dražbi, te je, kao i prije dva tjedna, uoči skupštine Raku dostavio ponudu, ponovno nižu od cijene koja je bila istaknuta na dražbi.

Situacija kritična
A i Rak je ponovno upozorio vjerovnike kako je situacija u brodogradilištu kritična, računi su već 90-ak dana u neprekinutoj blokadi, te im je predložio da prihvate ponudu Adria Monta Nermina Grace. Ovaj put, Adria Mont nudi, pak, još manje nego prije dva tjedna, 5 milijuna eura, od čega bi 10% odmah uplatili, a ostatak za, kako je omogućeno uvjetima natječaja, za devet mjeseci.

Vjerovnici ponovno nisu prihvatili Rakov prijedlog, a budući da su zaprimljene još tri ponude (ili najave ponuda), odgođeno je donošenje odluke o daljnjim potezima za kraj ovog tjedna. O tome što su opcije i kakve daljnje korake valja poduzeti, jučer su nakon skupštine vjerovnika raspravljali i na razini Vlade, pa i vladajuće stranke HDZ-a, budući da taj slučaj počinje prerastati i u političku temu.

S jedne strane, daljnja prodaja donosit će nezadovoljstvo, jer vrijednost iznosa od prodaje na koji mogu računati stečajni vjerovnici konstantno opada, a to su zbog prvenstva u naplati bivši radnici propalog starog Uljanika.

S druge strane, sva ulaganja koja je poduzela država da se postavi na noge i pokrene proizvodnja u novoj tvrtki, sa zdravih temelja, sada dolaze u pitanje. Apetiti da na području Uljanika budu i neki drugi (nebrodograđevni) sadržaji ponovno se bude na lokalnoj razini, a zbog žurbe radi teškog financijskog stanja u poduzeću pomalo se u drugi plan gura propitivanje samih kandidate i njihovih planova za Uljanik. Je li dovoljno za stjecanje povjerenja primjerice to što Adria Mont ne traži razgovore s državom i dodatne podatke o poslovanju Uljanika 1856?

Gotovo nezamijećeno ostalo je da su u ovoj ponudi naveli da im je poslovni plan da se unutar tri godine maksimiziraju proizvodni kapaciteti i diverzificira portfelj proizvoda brodogradilišta, te uspostavi sinergija brodograđevne i naftne industrije.

Financijski ta tvrtka nije kapacitirana za takav ipak velik zalogaj, budući da je situacija u Uljaniku teška, pa je logično da bi prije odluke država, koja je i glavni vjerovnik, svakako trebala sjesti s kandidatima. Drugi kandidat koji, pak, još puno toga treba otkriti je slovenska tvrtka Eko Bor Patrika Jarca.

U ponudi koju je predao stečajnom upravitelju ovaj po veličini mali poduzetnik, naime, čak četiri puta navodi kako nastupa s vanjskim partnerima, no ne navodi tko su partneri. Zainteresirani su, kaže Jarc, za preuzimanje 100-postotnog udjela u Uljaniku, ali uz razgovor s državom o poslovima brodogradnje i ostalim planiranim projektima na lokaciji koncesije, te plaćanju obveza HBOR-u i slično.

Rumunjima fale podaci
Talijanska tvrtka Micoperi iz Ravenne dostavila je, pak, pismo u kojem obavještava da je tek uoči dražbe doznala za prodaju, te izrazila spremnost sudjelovati u daljnjem postupku. Dosad najozbiljniji potencijalni kupac, ne računa li se na Čeha Jaroslava Strnada, tvrtka GSP Offshore rumunjskog poduzetnika Gabriela Comanescua ostao je, tvrdi, prikraćen za najnovije podatke o poslovanju, one u najosjetljivijom 2023., iako direktor i stečajni upravitelj tvrde da su mu omogućeni svi podaci po propisu.

No, u suštini, ponuda koju upućuju prelazi samo preuzimanje većinskog udjela iz stečajnog procesa starog Uljanika. Rumunji Vladi nude zajedničko, strateško partnerstvo u restrukturiranju brodogradilišta. I time se još jednom pokušaj spašavanja Uljanika i razmatranje opcija vratilo – Vladi.