Do kraja bi godine, barem prema najavama iz Ministarstva gospodarstva, trebao biti izmijenjen Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte (R&D). Tim izmjenama, otkrivaju iz nadležnog Ministarstva, poduzetnici mogu računati na veći intenzitet potpora što bi trebalo potaknuti veći broj tvrtki da koriste potpore i ulažu u aktivnosti R&D-a, a što do sada nije bio slučaj.

Zakon koji je u primjeni od 2019., naime, i koji je trebao popraviti iznimno lošu poziciju države što se tiče ulaganja u istraživanje i razvoj (u R&D ulažemo 1,43 posto BDP-a, a na europskoj smo ljestvici uspjeha u inovacijama u posljednjoj – najlošijoj skupini – onoj inovatora u nastajanju) nije u tome uspio.

Podaci Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pokazuju da je poražavajuće mali broj kompanija u Hrvatskoj koristilo pravo na državnu potporu, odnosno poreznu olakšicu koja im umanjuje iznos poreza na dobit koji moraju platiti ako ulažu u aktivnosti R&D-a. Pokazalo se tako, nažalost, točnim ono na što je zainteresirana javnost upozoravala od početka donošenja zakona – da su procedure za dobivanje potpore prekomplicirane, a potpore preniske da bi poduzetnicima bile zanimljive.

Slaba iskorištenost
A podaci govore sljedeće. U pet je godina, od 2019. do kraja 2023., tek 56 tvrtki podnijelo prijavu za državne potpore, i to za 130 R&D projekata. Od prijavljenih 130 projekata status korisnika potpore odobren je za njih 97.

Ukupno planirani iznos odobrenih potpora za 97 projekata u pet godina iznosi 24,6 milijuna eura, otkrivaju iz Ministarstva gospodarstva. Također, podaci govore da je gotovo pola od ukupnog iznosa potpora (46,55 posto) isplaćeno u prvoj godini primjene Zakona – 2019. – točnije 11,4 milijuna eura. Svih ostalih godina iznos odobrenih i isplaćenih poreznih olakšica za istraživačko-razvojne projekte bitno je niži.

Najviše je pak, prijava zaprimljeno, kažu iz nadležnog ministarstva, iz sektora informacijsko-telekomunikacijskih tehnologija. Interes za potporama za R&D projekte sugerira da u Hrvatskoj izrazito mali broj tvrtki radi na projektima koji im jedini dugoročno mogu donijeti veću produktivnost i bolju poziciju na tržištu.

To potvrđuju i brojke. U 2022. poslovni je sektor u istraživanje i razvoj uložio tek 0,77% BDP-a (EU prosjek je 1,48%). Bilo bi dobro stoga da država pronađe učinkovit model motivacije kompanija da u ove aktivnosti više ulažu.

Poslovna je zajednica, predvođena onom koja potpore za R&D projekte najviše koristi – IKT-om – njurgala od stupanja na snagu zakona da neće polučiti rezultate. Tajana Barančić, prokuristica Astra poslovnog inženjeringa, računovodstvene tvrtke specijalizirane za rad upravo s IT tvrtkama, te predsjednice Nadzornog odbora CISEx-a, udruge nezavisnih izvoznika softvera, upozoravala je na to tada, a upozorava i sada. U primjeni su zakona, kaže, problematične dvije stvari – proceduralni dio i iznos potpora, koji je premali.

Što se procedura tiče, objašnjava Barančić, problematično je to što se prijava i izvješće kojima se dokazuje R&D aktivnost predaju istovremeno s prijavom poreza na dobit.

“Prijava i izvještaj tek tada idu u postupka provjere i odobrenja, a koje provodi Ministarstvo gospodarstva i Hamag-Bicro. Problem je što se odluka o diskontu, odnosno poreznoj olakšici, često razlikuje od one koju je izračunao sam poduzetnik.

I onda vam u kolovozu, rujnu ili listopadu stigne obrađeno izvješće Ministarstva koje se razlikuje od izvještaja koje ste predali i na temelju kojega ste predali poreznu prijavu. I tek tada, kada ste na poreznu prijavu već i zaboravili, morate je mijenjati jer, recimo, neki trošak niste dobro priznali”, objašnjava Barančić nelogičnosti postupka.

Čuđenje u Poreznoj
“Takva praksa firme odvraća od korištenja državne potpore. To je rizik, trošak i dodatan posao, a da ne govorim o tome da nas u Poreznoj upravi gledaju s čuđenjem i sumnjom jer mijenjamo poreznu prijavu. To je vrlo neugodna i nepotrebna situacija. Ne možemo imati zakone koji u svojoj provedbi automatski predmnijevaju da moraš mijenjati poreznu prijavu. To nije dobro posloženo i nitko me ne može uvjeriti da to tako mora biti”, kaže Barančić te iznosi vrlo jednostavno rješenje.

“Obradu i odobrenje državne potpore Ministarstvo bi trebalo donijeti prije predaje porezne prijave”, ističe. Što se pak intenziteta potpora tiče, on bi, napominje, trebao biti jači. Primjerice, malom poduzetniku koji je obveznik poreza na dobiti od 18 posto i prijavljuje troškove eksperimentalnog razvoja, intenzitet potpore kojom se umanjuje porezna osnovica je 22,5 posto.

“A prema pravilima EU-a taj intenzitet može ići do 45 posto. Moramo bolje posložiti koeficijente i to tako da poduzetnici mogu ostvariti pravo do maksimalnog intenziteta koji EU dozvoljava. Ovo sada nije stimulativno i ne potiče tvrtke da idu u istraživačko-razvojne projekte”, žali se Barančić.

A upravo ove potpore, uz bespovratan novac europskih fondova, ključne su za transformaciju domaćeg IT sektora, a koji je trenutačno pretežno uslužno orijentiran. Takvi poticaji trebali bi potaknuti industriju da krene u razvoj vlastiti proizvoda koji će joj donijeti veću produktivnost i više marže.

Pitali smo Ministarstvo gospodarstva pitali hoće li izmjenama Zakona o državnim potporama za R&D projekte mijenjati ove nedostatke. O procedurama ne navode ništa, ali zato ističu da će se iznose potpora povećavati.

“Intenziteti potpora će se uvećati u skladu s novim izmjenama Uredbe Komisije, a koja uređuje pitanja državnih potpora, između ostalih i državne potpore za istraživanje i razvoj”.

Koliko će se uvećati ne navode. Navode pak da je u tijeku analiza “primjerenosti i učinkovitosti aktualnog sustava poreznih olakšica” kao i da će biti formirana radna skupina koja će raditi na izmjenama Zakona. U nju će, ističu, “biti uključeni relevantni dionici, uključujući i predstavnike privatnog sektora kao što je Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatska gospodarska komora”.