Udruga hrvatskih sudaca još je u tzv. bijelom štrajku. Prva sljedeća prigoda za dogovor o njegovu okončanju bit će sutra ili preksutra, za kad je resorni ministar Ivan Malenica najavio razgovor s njihovim predstavnicima. Nije otkrio što Vlada kani ponuditi, ali je odgovarajući na novinarska pitanja podsjetio da su lani plaće sucima povećane za oko 580 eura. U međuvremenu su pak Sindikat znanosti i visokog obrazovanja te Preporod koji zastupa zaposlene u srednjoškolskom obrazovanju za danas najavili konferenciju za medije. Na njoj će još jednom obrazložiti svoje nezadovoljstvo koeficijentima, novim zakonom o plaćama te, kako ističu, podcijenjenim radom u obrazovanju i znanosti. Već ranije su u prilog podcijenjenosti i “politike uravnilovke” iznijeli i neke konkretne usporedbe koeficijenata sveučilišnih profesora i nekih kategorija službenika u državnoj upravi.

Istodobno, dok je ministar zdravstva Vili Beroš prije nekoliko dana rekao kako će prosječno povećanje plaća za sve djelatnike u zdravstvu biti 11,8 posto, uz raspon od 6 do 35,8 posto, te da će proračunski efekt povećanja primanja u zdravstvu iznositi 247 milijuna eura (računajući i povećanja dodataka), sindikalnim akcijama prijete i iz Hrvatskog liječničkog sindikata. To uključuje i štrajk, poručili su uz tvrdnju da su krenuli s intenzivnim pripremama za svoje akcije. Kad je riječ o njihovim plaćama, resorni ministar naveo je da plaća liječnika specijalista raste s 1771 na 2500 eura, a s dežurstvima i prekovremenima i do 3500 eura.

U široj javnosti navođenja pojedinih konkretnih primjera, od sudaca do liječnika, izaziva podijeljena mišljenja. Neki imaju razumijevanja za sindikalne zahtjeve, neki ne. Neki promatrači na ustrajnost dijela sindikata u većim zahtjevima kažu tek: “Kad će, ako ne sad, u izbornoj godini”. Kako bilo, u pogledu ishoda pregovora odnosno odgovora sindikata trenutačno više neizvjesnosti ima u redovima sindikalnih predstavnika zaposlenih u javnim službama. Državni službenici i namještenici očito su, ukupno gledano, zadovoljniji razmjerima povećanja primanja prošle i ove godine.

No, sindikalna pripetavanja u zoni državnog/javnog sektora potaknula su i propitivanja kretanja plaća koja se isplaćuju iz državnog proračuna u odnosu na one u privatnom sektoru.

Već neko vrijeme i statistički podaci o prosječnim plaćama po djelatnostima pokazuju da stopama godišnjeg rasta prednjače neke koje u smislu zaposlenosti pretežito predstavljaju javni sektor.

Tako su posljednji dostupni podaci, za plaće za studeni (isplaćene u prosincu) potvrdili da je najveći godišnji rast prosječnih neto plaća, od 17,5 posto nominalno, zabilježen u djelatnostima Javne uprave i obrane te Zdravstva i socijalne skrbi, dok je na razini svih oko 1,4 milijuna zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj nominalan rast iznosio 15 posto (9,8 posto realno).

Profitirala trgovina

O tome je ovih dana progovorila i Hrvatska udruga poslodavaca.

“Kada zbrojimo niz uzastopnih povećanja s rastom zaposlenosti onda vidimo da ta masa plaća raste preko 30 posto”, istaknuo je Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a. Nasuprot tome, kaže, kod privatnika je taj rast u prosjeku sporiji, bliže brojci od oko 10 posto.

No, u privatnom sektoru izraženiji je i utjecaj amortizera koji na pritiske povećanja plaća u uvjetima nedostatka radne snage ima zapošljavanje (većinom nekvalificiranih) stranaca.

U argumentiranjima pojedinih zahtjeva za povećanjima plaća nerijetko se ističu i zaostaci u nešto dužem razdoblju. Usporedi li se trenutačna neto plaća na razini ukupnog prosjeka (1208 eura) s prosječnom prije pet godina (828 eura), u tom razdoblju prosječni neto povećan je za 46 posto. Približno toliko u postocima povećane su, primjerice, i prosječne plaće zaposlenih u prerađivačkoj industriji, ali unutar nje u nekim je djelatnostima porasla znatno manje odnosno više od toga. Tako je primjerice u farmaceutskoj industriji koja je plaćama bila iznadprosječna i 2018. i danas, u tih pet godina povećanje plaća iznosilo manje od 20 posto. Slično je i u proizvodnji naftnih derivata; gdje su prosječne plaće porasle nešto više, 32 posto, ali također manje od ukupnog prosjeka.

U građevinarstvu i turističko-ugostiteljskim djelatnostima, dvama sektorima u kojima je već dugo izražen manjak radne snage, prosječne neto plaće danas su više za oko 44 posto. Približno isti postotak povećanja u promatranom razdoblju bilježi se i u kategoriji Informacija i komunikacija. U financijskom sektoru pak u tih pet godina neto plaće povećane za prosječno 37 posto (na 1553 eura), čime se postotna razlika u odnosu na ukupan prosjek plaća smanjila sa 36 na 28 posto.

Istodobno, zaposlenima u sektoru trgovine plaće su u prosjeku povećane za 53 posto, a računajući samo maloprodaju za 49 posto. Time su njihove plaće donekle smanjile zaostak za ukupnim prosjekom na razini svih zaposlenih u pravnim osobama.

Usporedbe plaća u kategorijama djelatnosti koje se u najvećoj mjeri odnose na javni odnosno državni sektor pokazuju da su u praktično svima njima u proteklih pet godina prosječne plaće povećane za više od 50 posto.

Najmanje u obrazovanju

U sustavu zdravstvene zaštite danas u prosjeku iznose 1604 eura, što je 56 posto više nego 2018. Tek nešto manje su povećane u javnoj upravi i obrani – 54 posto, na 1458 eura, a najmanje su porasle u obrazovanju, 47,4 posto (na 1287 eura), što je također iznadprosječan rast u odnosu na povećanje ukupnog prosjeka za Hrvatsku. I unutar uprosječenih slika po djelatnostima, doduše, razlike su značajne, ali one ipak upućuju na neka trendna kretanja.