Pšenica posijana u optimalnim agrotehničkim rokovima trenutno je u fazi pupanja, a procjenjuje se da je njena proizvodnja u Srbiji bazirana na oko 600.000 hektara, a usjevi su već ušli u zimu. Prema prognozama, ove godine očekuje se pad svjetske proizvodnje pšenice za samo 0,84 posto, a izvoz za šest posto.

Srbija je od 1. srpnja do kraja 2023. izvezla 576.000 tona pšenice i brašna računato u zrnu. Na godišnjoj razini potrošimo maksimalno 1,7 milijuna tona.

Mljevena pšenica
Prema procjeni “Žitounije”, a na osnovu stanja na tržištu brašna u Srbiji, godišnji mljevenje pšenice iznosi oko milijun tona.

“Zbog smanjene potrošnje kruha po stanovniku i smanjenog broja stanovnika smanjili smo i dosadašnje procjene godišnje mljevene pšenice s 1,2 milijuna tona na milijun, odnosno 1,05 milijuna tona u slučaju značajnog povećanja izvoz brašna”, navode iz Žitounije.

Od milijun tona pšenice u Srbiji se proizvede oko 730.000 tona brašna za ljudsku prehranu (prosječni postotak mljevenja 0,73 posto). Dobiveno brašno za ljudsku prehranu koristi se prvenstveno za proizvodnju kruha i peciva, za neposrednu potrošnju stanovništva, zatim za proizvodnju tjestenine i konditorsku industriju, te za izvoz.

U usporedbi s podacima iz prethodnih godina, od 2022. smanjena je potrošnja kruha (bez peciva) po stanovniku, s 91,5 kilograma u 2006. godini na 48,58 kilograma.

Građani u Srbiji pšenično brašno konzumiraju za neposrednu potrošnju u domaćinstvu u takozvanim “malim pakiranjima”. Višegodišnji prosjek proizvodnje “malih” pakiranja brašna je oko 60.000 tona, od čega se izvozi oko osam posto ili 5.000 tona.

“Ohrabruje činjenica da je izvoz brašna u drugoj polovici 2023. godine pokazao izrazito pozitivan trend rasta, tako da je za najmanje 30.000 tona veći nego u 2022. godini, pa će se stoga smanjiti i privremene zalihe brašna. U 2023. godini na domaćem tržištu brašna imali smo apsurdnu situaciju da se država pojavljuje kao nelojalna konkurencija mlinarskoj industriji jer brašno T-500 prodaje direktno pekarskoj industriji po tzv. “dampinškim cijenama”.

U praksi to znači 22 dinara po kilogramu bez PDV-a, što je jedva nešto iznad tržišne cijene pšenice (koja je oko 20 dinara), a to je najčešća tržišna cijena iste vrste brašna koju mlinska industrija prodaje tim istim pekarima. iznosi oko 32 dinara po kilogramu, objašnjava u razgovoru za Biznis.rs agroekonomista Branislav Gulan.

Dodaje kako godišnja potrošnja brašna T-500 pekara – proizvođača kruha i peciva iznosi 283.000 tona, a država kroz Robne rezerve plasira 74.000 tona brašna, pa je lako zaključiti da je time država mlinarstvu praktički “otela” oko 26 posto spomenutog tržišnog segmenta.

“Osim toga, država je krajem rujna 2023. godine posebnom uredbom propisala proizvođačke cijene za kilogramska pakiranja brašna T-400 i T-500, koje su oko 25 dinara po kilogramu niže od do tada propisanih. Žitounija je Vladi podnijela zahtjev da se mlinarima-proizvođačima pakovanja kilograma isplati naknada od pet dinara po kilogramu (u skladu sa članom 37.5 Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda)”, kaže Gulan.

Cijene brašna
Zahtjev mlinara da ih Vlada obešteti zbog donošenja uredbe o ograničenju cijena brašna nema ekonomske osnove jer je došlo do pada cijena pšenice na tržištu, smatraju u udrugama potrošača.

Ipak, poljoprivredni stručnjaci ističu da zbog gospodarske krize i niskog standarda građana još ne treba poništiti odluku o ograničenju cijena brašna. Zahtjev mlinara da im država isplati odštetu temelji se na tvrdnji da zbog uredbe o ograničenju cijena brašna gube pet dinara po kilogramu pakiranja za tip 400 i tip 500.