Iris Balbina Fontbona González imala je samo 17 godina i bila učenica katoličke škole kada je upoznala gotovo 20 godina starijeg Andrónica Luksica Abarou. Dvije godine kasnije vjenčali su se i taj brak trajao je sve do 2005. godine, kada je Luksic preminuo od raka.

Danas 82-godišnja Fontbona najbogatija je žena Latinske Amerike i jedna od deset najbogatijih na svijetu. Malo je u tome važno što su sve dame na tom popisu zapravo nasljednice, procjena imovine od 28,8 milijardi dolara kojom Iris upravlja s obitelji nakon Andrónica dovoljno je velika da traži predanost i znanje. Nitko u Čileu nije niti blizu Iris Fontbona Lukšić i obitelji, piše Večernji list.

Horst Paulmann drugi je na popisu, a on s obitelji ima ‘tek’ 3,7 milijardi dolara, posluju u maloprodaji. Treći je nekadašnji zet diktatora Augusta Pinocheta, Julio Ponce Lerou koji je ‘težak’ 3,3 milijarde dolara, posluje također u rudarstvu, kao i u metalurgiji. Ali, daleko je Iris Fontbona od najbogatije žene na svijetu, Françoise Bettencourt, nasljednice L’Oreala ili Alice Walton, nasljednice Walmarta pa i od nekadašnje gospođe Bezos, MacKenzie Scott. No, ipak je neka tri puta bogatija od Donalda Trumpa.

Iris Fontbona vrlo je povučena, postoje samo općeniti životopisi. Tako u jednom stoji kako je rođena u Santiagu de Chileu 4. lipnja 1942. Roditelji su joj bili imigranti koji su u Čile došli početkom 20. stoljeća iz Katalonije. Otac joj je bio poslovni čovjek koji je posjedovao malu tvrtku koja se bavila uvozom i distribucijom raznih proizvoda, dok joj je majka bila domaćica. Bila je najmlađa od braće i sestara i imala je relativno privilegiran odgoj.

Njezina je obitelj bila dio čileanske srednje klase i živjela je u udobnom domu u Santiagu. Fontbona je pohađala lokalne osnovne i srednje škole, gdje je pokazala veliki interes za matematiku i znanost. Unatoč relativnom bogatstvu svoje obitelji, Fontbona je odgojena da bude skromna i radišna. Roditelji su joj usadili važnost obrazovanja i poticali je da slijedi svoje interese i strasti. Imala je sretno i stabilno djetinjstvo. Bila je bliska sa svojom braćom i sestrama te roditeljima, njezin odgoj dao joj je čvrste temelje za budući uspjeh. Nakon završetka srednjeg obrazovanja, nastavila je pohađati Sveučilište u Čileu, gdje je studirala komercijalni inženjering. Dok je studirala na Sveučilištu u Čileu, Fontbona je pohađala i tečajeve iz računovodstva i financija, koji će kasnije postati ključni za njezin rad u Lukšić grupi.

Svojim obrazovanjem stekla je vještine i znanja potrebna za uspjeh u poslovnom svijetu. Obrazovanje je odigralo je ključnu ulogu u oblikovanju njezine karijere i osobnog života. Studij joj je pružio znanja i vještine potrebne za uspjeh u poslu, dok su joj interesi i hobiji pomogli u razvoju kreativnih i intelektualnih sposobnosti. Njezino obrazovanje bilo je ključni čimbenik za njezin kasniji uspjeh kao poslovne žene. Samom Luksicu nije to bio prvi brak. Unuk po majci bolivijskog ratnog heroja iz Pacifičkog rata između Čilea i bolivijsko-peruanskog saveza i Polikarpa Lukšića Ljubetića, koji je 1910. godine doselio s Brača u Čile bio je 1953. godine oženio Enu del Carmen Craig Monetti, s kojom je imao dva sina, Andrónica i Guillerma.

Ena, međutim, umire 1959. godine, a Andrónico nije čekao dugo, oženio je Iris 1961. godine. Iz tog braka prebogati čileanski Hrvat imao je dvije kćeri, Paolu i Gabrielu te sina Jean-Paula Luksica Fontbonu. Guillermo više nije među živima, preminuo je od raka pluća 2013. godine. No, ponajviše današnje bogatstvo zbog kojega je dospjela na popis najbogatijih žena svijeta zahvaljujue rudarskoj kompaniji Antofagasta koju vodi Jean-Paul. Procjenjuje se kako je ova kompanija i najveća takva tvrtka u svijetu. Prije nekih pet godina pisalo se da je godišnji prihod Antofagaste četiri i pol milijarde dolara.

Ali je Iris i većinska dioničarka Quinenca, holdinga kojoj je temeljna djelatnost pivarstvo, ali i energetika, proizvodnja, bankarstvo i usluge. U tom holdingu radi više od 70.000 ljudi, a prihodi nadmašuju 20 milijardi dolara.

Samu Iris zovu kraljicom bakra upravo zbog rudarstva koje je temelj bogatstva obitelji Lukšić. Nije nimalo iznevjerila očekivanja nakon smrti supruga, već obiteljski holding i dalje raste. Nakon što joj je pripalo vođenje tvrtke osnovane 1888. te koja je izlistana na Londonskoj burzi, Fontbona je dokazala da je dorasla zadatku. Grupa je kupila američku kompaniju Twin Mines iz Minnesote 2015., iste godine kada je kupila i 50 posto udjela u rudniku bakra Zaldivar od kanadske tvrtke Barrick Gold za milijardu dolara.

Razlog što se radi o tako uspješnom poslu zbog kojeg kontinuirano raste bogatstvo obitelji Lukšić pa tako i Iris Fontbone jest to što je bakar u velikoj potražnji u 21. stoljeću jer je ključna sirovina za sve, od električnih vozila do solarnih panela. Nemoguće je zamisliti tehnološke ili energetske tranzicije koje se odvijaju bez obilnih zaliha ovog za svjetska kretanja ključnog metala. Tijekom desetljeća grupa je proširila svoje aktivnosti, spomenuli smo kako se radi o bankarstvu, proizvodnji piva i mineralne vode kroz CCU, vodećeg proizvođača bezalkoholnih pića u zemlji, zatim je kupljena Banco de Chile, druga najveća banka u zemlji. Obitelj je također uključena i u medije, vlasnici su televizijske postaje Canal 13, kao i više lokalnih medija.

Iris Fontbona svoje vrijeme dijeli između londonske vile u elitnom kvartu Belgravia, Lihtenštajna i svoje domovine, ova pobožna katolkinja pomno prati poslovanju raznih kompanija u portfelju svoje obitelji, dok se također uključuje i u filantropske aktivnosti. Na primjer, 2015. dospjela je na naslovnice donirajući gotovo 4 milijuna dolara čileanskom teletonu, na televiziji prenošenom prikupljanju sredstava u dobrotvorne svrhe, kroz koji se doniraju sredstva za hendikepiranu djecu. Godinu kasnije na tom je događaju postavila i dobrotvorni rekord donirajući pet i pol milijuna dolara. Tako je to od 2010. godine ovaj javni dobrotvorni događaj praktično jedini gdje se Iris Fontoba pojavljuje u javnosti, a događaj uživo gleda ne manje od 50.000 Čileanaca.

Čileanski mediji pišu kako je Iris doista u velikoj mjeri zaslužna za širenje imperija Lukšić nakon Andronicove smrti. Primerice, upravo je ona uspjela preuzeti jedan od najvećih svjetskih rudnika bakra, Escondida u sjevernom Čileu. Tako i danas, iako unuk Andronico Luksic Craig vodi poslove, ništa se ne odlučuje bez njezinog blagoslova. Recimo, iako izravno ne vodi Adriatic Luxury Hotels u Dubrovniku, odnosno Plava Laguna Hotel Group, u kojima su doista najbolji dubrovački hoteli, ulaganja te kompanije ipak provjerava ona, piše Večernji list.

Unuk Andronico u Čileu je pod lupom javnosti, gdje ga se povremenom povezuje i s aferama ove ili one vrste. On je meta i političara poput Gaspara Rivasa, koji ga je nazvao k….m sinom nakon tvrdnji da želi gradnjom hidroelektrana uništiti okoliš kod glavnog grada Santiaga.

– Dvostruko me vrijeđaju. Ja Imam dvije majke. Jednu koja je umrla ’59., kad sam imao četiri godine i drugu koja me uzela kad sam imao sedam godina, koja mi je majka do danas, koju volim, poštujem i obožavam iznad svega – rekao je u odgovoru na takve optužbe kongresmena.

Mnogima u Čileu nije previše simpatično ni što se veliki dio poslova vodi kroz porezne oaze u Luksemburgu ili Lihtenštajnu, no poslovi Lukšićevih čine ogroman dio čileanskog gospodarstva.