Ova hrvatska bolnica privlači liječnike iz inozemstva i domaćih ustanova

Autor: Poslovni.hr , 18. siječanj 2024. u 12:50
Foto: Pixabay

Došli su im naši liječnici iz Linza, Beča i Velike Britanije, imaju priljev svojih specijalista, a privlače i kadrove iz drugih hrvatskih ustanova.

U vrijeme kad najčešće slušamo kritike o zdravstvenim uslugama i još češće priče o odlascima liječnika, požeška se bolnica uspješno othrvava. Toliko uspješno da mnoge liječnike dovodi, a možda je bolje reći, i vraća iz drugih zemalja, piše HRT.

U zadnje dvije godine u požešku bolnicu su došli naši liječnici iz Linza, Beča i Velike Britanije, imaju priljev svojih specijalista, a privlače i kadrove iz drugih hrvatskih ustanova.

Dr. Damira Šimlešu, specijalist je opće interne medicine, koji je u požešku bolnicu došao iz Velike Britanije, a dr. Goranka Radmilović, specijalistica je fizikalne medicine i rehabilitacije, koja je došla iz Daruvarskih toplica.

Dr. Radmilović je nakon studija medicine u Osijeku prvo se zaposlila u Hitnoj medicinskoj pomoći u Osijeku.

“To je put koji prolazi većina liječnika dok čeka specijalizaciju. Ja sam imala sreće pa sam relativno brzo dobila specijalizaciju i vratila sam se u Daruvarske toplice, kažem vratila jer sam inače rodom iz Pakraca. Nakon godinu i pol dana sekundarijata sam bila pozvana na specijalizaciju koju sam odrađivala po raznim kliničkim centrima u Zagrebu, većinom na KBC-u Rebro. Nakon toga sam se vratila. Paralelno dok sam bila na specijalizaciji sam upisala i poslijediplomski studij biomedicine i zdravstva, opet u Osijeku. Nakon završene specijalizacije sam se vratila u Daruvar. Po odrađivanju posla koji sam dugovala ustanovi koja me poslala na specijalizaciju, odlučila sam krenuti dalje u neke druge vode”, priča dr. Radmilović.

Dr. Radmilović danas živi na relaciji Pakrac – Požega i svakodnevno putuje 106 kilometara. “To nije strašno, dođem za 45 do 50 minuta. S jednog kraja Zagreba do drugog mi je trebalo više dok sam tamo radila”, priznaje.

Dr. med. Damir Šimleša je nakon završenog fakulteta u Zagrebu bio na specijalizaciji u Općoj županijskoj bolnici Požega.

” Tijek specijalizacije je bio na relaciji Split – Požega – Zagreb. Rođen sam u Splitu pa sam dio zbog nostalgije odradio tamo. Po završenoj specijalizaciji vratio sam se u Požegu gdje sam radio otprilike osam godina. Onda je došlo vrijeme da probam nešto novo. Odluka je pala da to bude Engleska čisto zbog jednostavnosti jer engleski jezik znam otprije pa mi nije bio problem se preseliti. Želio sam vidjeti kako je raditi vani. S obzirom na to da je u to vrijeme dosta prijatelja i poznanika otišlo, pa sam htio vidjeti iz prve ruke koliko je to isplativo i kakvi su utisci nakon prvog odlaska tamo”, rekao je dr. Šimleša.

Posao je našao u mjestu na sat vremena vožnje vlakom od jugoistočnog Londona.

“Tamo sam radio šest mjeseci na nekoliko različitih odjela jer je unutar njihovog sustava vrlo lako mijenjati pozicije i puno je jednostavnije u odnosu naš sustav gdje ste dosta limitirani i samom specijalizacijom. Tamo imate više mogućnosti i za edukacije i za “šetanje” unutar sustava”, ističe dr. Šimleša.

U Velikoj Britaniji plaće su bolje.

“Ako hoćete u konkretnim ciframa, u fazi kad sam ja bio tamo plaće su za normalno radno vrijeme u neto iznosu bile između 3800 i 5300 funta, ovisno o tomu kako ste ispregovarali, o iskustvu, titulama itd. U istom periodu u Hrvatskoj za redovno radno vrijeme plaća je bila oko 1800 eura, dakle gotovo tri puta su veće plaće bile u Velikoj Britaniji. Morate uzeti u obzir i troškove stanovanja, režija i usluga, koje su poprilično skuplje nego kod nas. 1500 funta koštaju stan i režije”, kaže Šimleša.

Danas i dr. Radmilović i dr. Šimleša rade u požeškoj bolnici. “Generalno, uvijek uvjeti mogu biti bolji. Ja sam relativno zadovoljna uvjetima rada. Prvenstveni razlog zbog kojega sam otišla od bivšega poslodavca bio je kolegijalan i ravnopravan odnos s drugim zaposlenicima u Požegi gdje mi je bilo je obećanje podrške za moje daljnje napredovanje i edukaciju, i u mojoj struci, i u smislu znanosti u koju sam krenula prije nekoliko godine. Moram reći da sam prezadovoljna jer je ono što mi je bilo obećano, je ispunjeno. U Požegi usko surađujem s kolegama iz drugih specijalnosti, koji su dosta pomlađeni kadar i funkcioniramo kao jedan tim”, ističe dr. Radmilović.

Dr. Šimleša se slaže sa svojom kolegicom. “Kolektiv se dosta pomladio. Postojala je ogromna generacijska razlika – i u Splitu i u Požegi i u Zagrebu. Postojala je jedna rupa od desetak – petnaest godina jer se specijalizacije nisu lako dijelile i nedostaje kadra u sustavu zdravstva, koji bi trebao biti spona između moje generacije i ljudi koji odlaze u penziju, postoji i komunkacijskih problema zbog generacijskog jaza, a ovi mlađi koji danas dolaze se puno brže uklapaju. U odnosu na početak kad sam počeo raditi u Požegi, sada se situacija značajno popravila i idemo u pozitivnom smjeru”, zaključio je dr. Šimleša.

Komentirajte prvi

New Report

Close