Zahvaljujući specifičnim okolnostima, cijena zlata ovoga je tjedna, barem nominalno (ne uzimajući u obzir inflaciju), dosegnula novi povijesni rekord, preskočivši granicu od 2100 dolara po unci.

Odličnu vijest, barem iz perspektive poklonika sjajnog metala (u financijskom žargonu poznatih još i kao ‘gold bugs’), valja ipak promatrati s povećom dozom rezerve.

S jedne strane, riječ je o kulminaciji pozitivnog trenda čiji počeci datiraju još iz zadnjeg kvartala prošle godine, no cijenu su posljednjih dana u najvećoj mjeri gurala optimistična očekivanja za iduću godinu koja se u konačnici mogu, ali i ne moraju materijalizirati.

Za potpunije razumijevanje cijele priče valja se vratiti na početak 2002. godine, kada je inicijalni skok cijene (iznad 1900 dolara), naprasno prekinut agresivnim zaokretom u monetarnoj politici američke središnje banke.

Konkretnije, dublju korekciju (pad do 1600 dolara po unci u samo pola godine) isprovocirao je – rast kamatnih stopa. Obrnuto-proporcionalan odnos cijene zlata i kamatnih stopa jedna je od zakonitosti koja u značajnoj mjeri uvjetuje oscilacije cijene zlata, kao posljedica činjenice da zlato, kao uostalom i ostatak brojne skupine roba kojima se trguje na financijskim tržištima, ne krasi nikakav inherentan prinos (što je u nekoliko navrata i Warren Buffett kapitalizirao efektnim doskočicama).

I dok dionice imaju (ili barem mogu imati) dividende, a depoziti i obveznice kamatu, u slučaju zlata (i ostalih sirovina) investitorima samo rast cijene jamči nekakav prinos. Stoga u uvjetima niskih kamatnih stopa, zlato figurira kao atraktivna alternativa dužničkim vrijednosnim papirima s (mizernim) fiksnim prinosima, ali u obrnutoj situaciji (relativno visoki) zajamčeni prinosi mnogima djeluju primamljivije, čime se smanjuje interes za alternativama poput zlata.

Prednjači Kina
Najveći dio prošle godine zbivanja na tržištu nisu bitno odudarala od navedenog principa, no onda je stvari stubokom promijenila vrlo uočljiva aktivnost središnjih banaka.

Napadno gomilanje rezervi u kojem je prednjačila Kina, a slijedile su je brojne zemlje u razvoju, poput Rusije, Turske i bliskoistočnih despota (samo u trećem kvartalu prošle godine prodaja je premašila 400 tona zlata!), te solidne brojke iz maloprodaje, potpuno su zasjenili inicijalnu nezainteresiranost investitora.

To nije bilo dovoljno za pozitivnu izvedbu zlata tijekom prošle godine, ali je evidentno zagolicalo maštu mnogih, osobito nakon što je World Gold Council objavio podatak kako je potražnja za zlatom tijekom 2022. godine porasla za čak 18 posto, na 4700 tona. Usporedbe radi, potonja brojka predstavlja najveći godišnji skok još od davne 1967. godine. Možemo samo pretpostaviti kako diversifikacija pričuva središnjih banaka u ovoj priči predstavlja ključan motiv: nakon neugodnih iskustava Rusije, kojoj je neposredno po napadu na Ukrajinu zamrznut dobar dio deviznih pričuva, zlato je itekako dobilo na popularnosti.

Pored rekordnih količina zlata koje su prošle godine završile u sefovima središnjih banaka, buđenju ulagača pripomogla je, naravno, i visoka inflacija, ali pritom nije uputno zanemariti niti geopolitičke razloge (sukob između Izraela i Hamasa samo se naslonio na rusku invaziju). U takvim okolnostima brojni su investitori naprosto odlučili ignorirati rast kamatnih stopa, promovirajući zlato u vrlo perspektivno ulaganje, cijelo jedno stoljeće nakon što ga je veliki John Maynard Keynes okarakterizirao “barbarskom relikvijom”.

Probuđene horde malih
Kako to obično biva, konkretne brojke koje svjedoče o drastično većoj aktivnosti središnjih banaka probudile su i horde malih ulagača; potvrđuju to i podaci kojima raspolaže Google (učestalost upita u online tražilici), zbog čega je već u ožujku ove godine, u jeku mini bankarske krize koja je progutala nekoliko američkih banaka, cijena zlata dogurala do 2000 dolara po unci.

Nakon toga je uslijedila posve uobičajena konsolidacija, što nas dovodi do aktualnih zbivanja i nove provale optimizma kojom je cijena zlata, barem za kratko, postavila novi ‘all-time-high’ (a time i dvoznamenkasti rast od početka godine), iznad prethodnog rekorda iz kolovoza 2000. godine. Međutim, aktualni je pomak u prvom redu posljedica povoljnih kretanja na deviznom tržištu: slabljenje američke valute u pravilu provocira pozitivan trend na tržištima roba (čija se cijena mahom izražava u dolarima), a dotični fenomen ni ovoga puta nije izostao.

U odnosu na početak godine, tečaj dolara (mjeren DXY0 indeksom koji dolaru suprotstavlja košaricu najvažnijih valuta) je praktički nepromijenjen, ali je samo u posljednja dva mjeseca skliznuo za nešto više od 3 posto, tragom nagađanja o novom zaokretu u režiji monetarnih vlasti. Time se vraćamo na početak priče, jer osim što ruše vrijednost dolara, očekivanja nižih kamatnih stopa nanovo potiču i interes za zlato.

Svojevrsnu uvertiru u taj scenarij ponudio je zamjetan pad dugoročnih kamatnih stopa (prinosa na američke državne obveznice) posljednjih tjedana, no pravo je pitanje hoće li se, i u kojoj mjeri, predviđanja o značajnijem smanjenju kamatnih stopa središnje banke tijekom iduće godine doista i realizirati? Ako je suditi na temelju recentnih komentara kreatora monetarne politike, optimizam se čini ponešto preuranjenim i pretjeranim, ali očito može zaraziti tržište.