S približavanjem nove godine u poslovnom sektoru se, uz ostalo, rade i investicijski planovi. U utorak su o odobrenju plana kapitalnih ulaganja izvijestili iz najveće turističke grupacije, Valamar, koja za iduću godinu predviđa ukupno 82 milijuna eura ulaganja. Od toga se 43 milijuna eura odnose na samo društvo, Valamar Riviera, a 39 milijuna eura na rapski Imperial, kod kojeg to znači 22 posto veći plan od ovogodišnjeg i više nego udvostručenje u odnosu na pretprošlu godinu.

Ovogodišnja kvartalna izvješća burzovno listanih kompanija sugeriraju pak da su one vodeće investicijski aktivnije nego lani, ne samo nominalno nego i realno. Koliko su ulaganja privatnog sektora u cjelini pridonijela ukupnom rastu bruto investicija u fiksni kapital u ovoj godini, ne zna se, ali ekonomisti u novije vrijeme uglavnom ističu kako rast investicija u cjelini više vuče javni sektor, pri čemu one u znatnoj mjeri počivaju na izdašnim sredstvima europskih fondova.

Komentirajući ovih dana DZS-ovu procjenu rasta BDP-a za treće tromjesečje, to je naglasio i SDP-ov ekonomist Branko Grčić. “Ono što nas brine jest stagnacija privatnih investicija. Dakle, već duže razdoblje, više od desetljeća ili od početka zadnje financijske krize, investicije u privatnom sektoru doslovno stagniraju, što znači da realno padaju”, rekao je dodajući kako nas “treba zabrinuti nedovoljno vraćanje profita u firme i u razvoj općenito”. Kao i Đuro Njavro, smatra to faktorom rizika u pogledu budućih oslonaca rasta, kad sredstva iz EU fondova ne budu obilna kao sada, a to će biti već za koju godinu.

Investicije su u trećem kvartalu, uz ubrzanje realnog rasta osobne potrošnje na tri posto na godišnjoj razini, bile jedna od sastavnica BDP-a koje su zaslužne za ubrzanje godišnje stope rasta BDP-a na 2,8 posto. One su, prema DZS-u, realno porasle 6,1 posto, i to nakon stagnacije u prvom tromjesečju te porasta od 4,2 posto u drugom.

To se post festum uglavnom pripisuje nešto bržem korištenju EU fondova, za što se rani signali uglavnom svode na kretanje građevinskih radova. Kako građevinska aktivnost ipak pruža tek parcijalnu sliku, stopa rasta investicija u ljetnom kvartalu premašila je predviđanja većine analitičara.

Na građevinske objekte i razne građevine otpada blizu 50 posto lanjskih investicija/EMICA ELVEđI/PIXSELL

Na razini cijele ove godine u Vladi očekuju rast investicija od 3,1 posto realno, dok su prognoze Europske komisije i nešto optimističnije (4,2 posto). To je svakako napredak u odnosu na investicijski stagnantnu prošlu godinu (sa samo 0,1 posto realnog rasta).

Skromna šira slika

Pretprošle godine ta je stopa bila na također solidnih 6,6 posto, ali ona je uvelike bila odraz baznog efekta tj. 5-postotnog pada u pandemijskoj 2020.  I u prethodnih deset godina imali smo najprije pet godina pada investicija, i to prosječno 4,8 posto, nakon čega je uslijedilo pet godina oporavka (u razdoblju 2015-2019. u prosjeku su rasle 5,5 posto). Sve u svemu, razina investicija, promatra li se kroz višegodišnje razdoblje, nije zadovoljavajuća. Ekonomisti će dodati da to naročito vrijedi za ulaganja u tehnologiju.

Podaci o iznosima investicija i njihovoj strukturi, u smislu privatnih vs. javnih, te namjene i/li vrsta dugotrajne imovine u koje se ulaže,  pristižu s dosta vremenskog pomaka.

Nedavno je u Fininoj analizi poslovanja 150 tisuća poduzetnika na temelju njihovih godišnjih izvješća za 2022.  navedeno da je poduzetnički sektor lani realizirao bruto investicije (samo) u novu dugotrajnu imovinu u vrijednosti 34,4 milijarde kuna. U odnosu na godinu prije to je za nepunih pet milijardi ili 16 posto više. Što to znači u realnim terminima, teško je razlučiti s obzirom na različit rast troškova (cijene gradnje, opreme, strojeva isl.) kod pojedinih vrsta ulagačkih projekata.

Slično vrijedi i za jučer objavljenu širu statistiku investicija u Hrvatskoj u 2022.

Prema DZS-u, prošle su godine investicije u novu i rabljenu dugotrajnu imovinu nominalno porasle 17,7 posto, sa  63,1 na  74,3 milijarde kuna, a računajući samo novu imovinu premašile su 67,5 milijardi kuna, što je u odnosu na godinu prije za gotovo 10 milijardi kuna ili 17 posto više.

U toj instituciji, doduše, napominju da zbog primjene metode uzorka i s njim povezanih promjena, kao i metodoloških usklađivanja, podaci nisu potpuno usporedivi s onima za prethodne godine, ali mogu služiti za praćenje trenda. Moguće je da u tome leži i dio objašnjenja za nulti realni rast investicija u obračunu BDP-a (drugi dio objašnjenja vjerojatno su cijene).

Brži rast u prerađivačkom sektoru

Kako bilo, podaci DZS-a sugeriraju da je, primjerice, prerađivačka industrija lani imala iznadprosječan rast vrijednosti investicija, što je ohrabrujuće, a isto vrijedi i za turističko-ugostiteljski sektor.

U slučaju prerađivačke industrije DZS-ove brojke kažu da je njihova vrijednost porasla s 8,7 na 12,5 milijardi kuna, a u turizmu i ugostiteljstvu s 2,2 na 4,4 milijarde. Ako se ponešto iz tih skokova i “oduzme” na račun ograničene usporedivosti, u oba slučaja riječ je o znatno većem postotnom rastu u odnosu na ukupno povećanje.

Usporedbe pokazuju, doduše, da su u prerađivačkoj industriji brže rasla ulaganja u građevinske objekte nego u postrojenja i opremu, ali prerađivački sektor jedan je od onih u kojima je udjel investicija u tehnologiju približno duplo veći nego u građevinsku imovinu (lani 58 prema 29 posto).

U ukupnim investicijama 50-ak posto odnosi se na građevinske objekte, prostore i građevine, dok postrojenja i oprema (s montažom) nose 30-ak posto vrijednosti ukupnih investicija, a transportna imovina nešto više od 10 posto. Podaci državnih statističara kažu da je u građevinske objekte lani usmjereno 34,6 milijardi kuna ili četiri milijarde više nego godinu prije, za isti iznos povećana su i ulaganja u postrojenja i opremu, koja su time dosegnula 21,8  milijardi kuna, a u  transportnu imovinu povećana su sa 6,5 na 9,1 milijardu.

O gotovo polovici vrijednosti investicija odlučivali su investitori sa sjedištem u Zagrebu, s tim da je u Zagreb usmjereno nešto više od četvrtine. Kad je riječ o izvorima financiranja, lani je blago porastao udjel investicija u dugotrajnu imovinu financiran vlastitim sredstvima i zajedničkim ulaganjima (sa 46,5 na 49,6% posto). Nešto manje povećan je i udio financiranja sredstvima EU koja su iznijela 9,7 milijardi kuna vrijednosti lanjskih investicija, što je dvije milijarde više nego preklani.

Isto tako, zamjetno je da se oko 12,5 milijardi kuna ili oko 17 posto ukupnih investicija odnosi na tri skupine djelatnosti koje predominantno predstavljaju sektor države (javna uprava, obrazovanje i zdravstvo). No, javni sektor je znatno širi od toga, a ugrubo se računa da je on realizirao 50.60 posto vrijednosti lanjskih investicija.

Od OIE do željeznice

U privatnom sektoru neke od vodećih kompanija rado naglašavaju investicijsku orijentaciju. Tako je, primjerice, Uprava Ine, kojoj se godinama spočitava tempo investicija,izvijestila da je u prvih devet mjeseci na razini Grupe uloženo 282 milijuna eura ili 11 posto više nego lani. To doduše, uključuje i 85 milijuna izdvojenih za ‘podebljavanje’ udjela u OMV Sloveniji.

Kad je riječ o najznačajnijem strateškom ulaganju kompanije, 630 milijuna eura vrijednom projektu Rafinerije nafte Rijeka, u Upravi kažu da je on na 80 posto dovršenosti, a dovršetak se planira do kraja iduće godine.

Sredinom ove godine iz Enna grupe su najavili ulagački ciklus vrijedan više od milijardu eura, s velikim projektima u nizu područja, od obnovljivih izvora energije do razvoja transporta i logistike kroz željeznički cargo prijevoz i luke.

Snažan investicijski ciklus naglašavaju i u Podravki koja je na razini Grupe lani udvostručila vrijednost ulaganja, na 52,5 milijuna eura, a u prvih devet mjeseci ove godine je s 47,1 milijun eura premašila ostvarenje iz istog lanjskog razdoblja za 21 posto.