Svjedoci smo globalno nestabilnih okolnosti u kojima vladaju nesigurnost i sve veći rizici. Nakon ruske agresije na Ukrajinu, koja je nažalost sve nemilosrdnija te joj se zasad ne nazire kraj, izbijanje novog rata na Bliskom istoku postaje najveća prijetnja svjetskom gospodarstvu, s velikim potencijalom da još snažnije uzdrma globalnu ekonomiju.
Vjerujem kako u takvim neizvjesnim okolnostima nikome u našoj industriji nije lako planirati daljnji razvoj elektroenergetskog sustava, kao ni investicije u izgradnju obnovljivih izvora i modernizaciju mreže, usmjerene na jačanje otpornosti cijele regije. Unatoč tome, prilika za daljnji rast i tehnološki razvoj ipak ne nedostaje. Europa je itekako ozbiljna u namjeri da postane prvi klimatski neutralan kontinent, zbog čega naši kupci traže proizvode i rješenja koji će im pomoći da to i ostvare.
Neosporan rezultat ‘zelene’ tranzicije u Europi je nikad veća potražnja za transformatorima, koji predstavljaju jednu od najsnažnijih karika Končarevog proizvodnog portfelja. Govoreći upravo o tome, važno je istaknuti kako djelujemo u industriji u kojoj cjelokupna konkurentnost ovisi o brzini prilagođavanja i sposobnosti učinkovitog istraživanja i razvoja inovacija. Stoga moramo neprekidno težiti razini inovativnosti i operativnosti koja nam omogućuje da budemo ti koji postavljaju trendove, umjesto da ih pratimo.
Končar je po prirodi svoje djelatnosti i prije ‘zelene’ tranzicije svoje poslovanje temeljio na održivosti i odgovornom postupanju. Sebi smo postavili visoka očekivanja da u tom segmentu budemo još uspješniji te da zadržimo tržišni položaj regionalnog lidera u području zelene elektroenergetike, tračničkog prijevoza te digitalnih rješenja i platformi.
Donošenjem Europskog zelenog plana svjedočimo da naši partneri i investitori očekuju detaljne odgovore i prikaz relevantnih podataka iz ESG područja. Uredbom o taksonomiji uspostavio se zajednički klasifikacijski sustav u cijelom EU-u kojim se određuje koje se djelatnosti mogu smatrati održivima.
Da bi bila učinkovita, taksonomija treba uzeti u obzir sve gospodarske aktivnosti koje igraju važnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida. Ukratko, taksonomija predstavlja znatan iskorak u razvoju zajedničkog sustava klasifikacije za održive gospodarske aktivnosti, međutim taj sustav je nužno proširiti kako bi uključio aktivnosti i sektore koji neizravno, ali ipak značajno, doprinose niskougljičnom društvu.
Nedostatak je to koji je EU već priznao, a predstavlja problem i ostalim proizvođačima u industriji elektroenergetike. Održivi razvoj nije pitanje već imperativ današnjice, a kako globalna ekonomija bilježi sve veći zaokret prema održivosti, tako i mi ‘zelenu’ tranziciju vidimo kao priliku za daljnji razvoj novih tehnologija koje će otvoriti prostor za značajniji rast sveukupnog poslovanja. Živimo u vremenu nove elektroenergetske ere i pred nama su zasigurno veliki izazovi, no uvjeren sam da imamo potrebna znanja i sposobnosti odgovoriti na njih uspješno. U konačnici to smo kroz povijest i nebrojeno puta dokazali.
