Turizam je s oko 20 posto udjela u BDP-u iznimno važan za hrvatsko gospodarstvo. Uz to, sektor je u proteklim godinama pandemije i energetske krize pokazao da je dovoljno profesionalan, odgovoran i prilagodljiv da može u iznimno teškim uvjetima napraviti odličan rezultat, bolji od jake mediteranske konkurencije.

Istovremeno, domaći turizam je jedan od rijetkih domaćih sektora koji i dalje ima priličan potencijal rasta i razvoja, otvaranja novih radnih mjesta, povećanja investicija i plaća, pa onda i podizanja standarda ne samo izravno zaposlenih u turizmu, već posredno i svih građana Hrvatske.

No, kako bi sačuvali čvrste temelje na kojima možemo nastaviti uspješno rasti pa i realizirati taj dodatni potencijal, moramo temeljiti razvoj na osnovama održivosti i što prije početi rješavati naš najveći izazov, a to ‘overturizam’. Overturizam je već izražen u sve većem broju naših obalnih destinacija i prijeti ugrožavanju naše konkurentnosti na srednji i dugi rok.

Moramo što prije mijenjati trenutni poslovni model koji potiče izgradnju nekretnina za potrebe kratkoročnog turističkog najma koje se najčešće registriraju kao obiteljski smještaj, a nalaze se u uskom obalnom pojasu. Te nekretnine su popunjene tek 60-ak dana godišnje te ne pridonose značajno lokalnim zajednicama izvan tog razdoblja. One ne stvaraju turistički sadržaj i dodanu vrijednost destinacijama, a u isto vrijeme neodrživo opterećuju lokalnu infrastrukturu i resurse.

Nacionalna strategija i novi zakon o turizmu prepoznali su ovaj izazov i žele zaokret sa turizma u kojem dajemo svoje prirodno bogatstvo za relativno male novce prema održivijem turizmu. Za održiviji turizam ključno je povećati udio organiziranog smještaja u ukupnom turističkom smještaju.

Danas je u Hrvatskoj udio hotelskog smještaja u ukupnom smještajnom kapacitetu svega 9,5 posto što je najniže na Mediteranu, a upravo kroz povećanje udjela hotelskog smještaja možemo napraviti značajniji pomak i prema održivosti turizma i prema željenom povećanju njegove kvalitete pa onda i pozitivnog utjecaja na lokalne sredine i ukupno gospodarstvo.

Hotelski smještaj značajno manje opterećuje lokalnu infrastrukturu, a generira puno duži turistički promet i veću prosječnu potrošnju, no uz to i razvija lokalne destinacije, kreira cjelogodišnja radna mjesta i mogućnosti za razvoj dodatnih biznisa povezanih s turizmom.

Te promjene trebaju početi što prije, jer ulazimo u razdoblje povećane neizvjesnosti uzrokovane gospodarskim usporavanjem naših glavnih emitivnih tržišta i očekivanim zaoštravanjem konkurencije na Mediteranu, uz i dalje prisutan pritisak inflacijskog rasta troškova za sektor.

Hrvatska i dalje ostaje najsigurniji i najbliži Mediteran, no u sezonu ispred nas ne trebamo ulaziti s očekivanjima nekih novih rekorda. Poruka za sljedeću sezonu bi trebala biti jednaka glavnoj pouci ove godine – brinimo se o kvaliteti i razmišljajmo na dugi rok, a ne iz sezone u sezonu, jer je to jamac da će gosti doći i otići zadovoljni, što je u turizmu najvažnije.