Na početku prošle godine brige o mogućoj recesiji, rast kamatnih stopa i inflacija nisu obećavale mirno razdoblje. Godina je prošla s puno eksternih, a malo domaćih iznenađenja. U trgovinskom smislu godinu je obilježilo malo natjecanje u najvećem prometu i najvećem porastu cijene između Podravke i Spana.

Ove godine, međutim, hrvatsko je gospodarstvo na laskavom mjestu jednog od najuspješnijih po gospodarskom rastu i ako je suditi po tome, mogli bismo očekivati u 2024. malo predaha na hrvatskom tržištu kapitala. Godinu je svakako obilježilo izdanje domaće obveznice namijenjene građanima, kao i njene kratkoročne inačice – trezorskih zapisa.

Brojni tržišni sudionici, a kasnije i mediji, ostali su iznenađeni i brojem građana koji su sudjelovali i iznosima koji su upisani. To samo dokazuje naše stalno sugeriranje da novaca raspoloživog za investiranje ima, ali investicijskih prilika je premalo.

Upravo zato naš rad na strategiji razvoja tržišta kapitala u koji je – uz koordinaciju udruge CFA Hrvatska – uključeno puno tržišnih sudionika, najvažnija je stvar kojom se trenutno bavimo. Zbog višegodišnjeg izostanka široke privatizacije i općenito manjka mjera za poticanje razvoja tržišta kapitala, ovo je povijesni trenutak da tržište kaže što mu treba, a da Vlada RH osvijesti na koje sve načine razvijeno tržište jednu ekonomiju čini potentnijom i robusnijom.

Najavljeno je da bi strategija trebala dobiti zeleno svjetlo od Vlade do polovice 2024. godine. Ono što očekujem kao vruću temu ne samo u idućoj godini, već i budućnosti svakako je pitanje zaposlenosti i dolaska strane radne snage u Hrvatsku.

Guverner Boris Vujčić na ovogodišnjoj je konferenciji Zagrebačke burze održao prezentaciju koja je svih 550 sudionika u dvorani ostavila s velikim upitnicima iznad glava. Prikazani su podaci da se u samo pet godina broj stranih radnika s 8000 povećao na 120.000. Ekstremno nedostaje krovopokrivača, vozača, elektrotehničara te, prigodno, psihologa. Financial Times objavio je da će Europi do 2050. trebati 100 milijuna novih stranih radnika. Manjak radne snage ključni je ograničavajući faktor za proizvodnju u Hrvatskoj prema anketi iz srpnja 2023. godine.

U isto vrijeme sve su jači otpori lokalnog stanovništva prema društvenim promjenama koje te migracije donose, a nema niti naznake kako se pojedine države, s naglaskom na Hrvatsku, s time mogu nositi. Možda se čini nelogičnim da o tome govorim u svojoj kolumni, ali pitanje stanovništva, a time i radne snage, pitanje je svih pitanja za svako gospodarstvo.

Smatram da je ovaj proces u Hrvatskoj tek na početku i da odgovarajućim mjerama možemo izbjeći pogreške nekih zemalja kod kojih je on puno ranije krenuo. Neke od mjera koje je guverner Vujčić u svojoj prezentaciji spomenuo jest uključivanje umirovljenika u svijet rada te automatizacija, a još bih dodala i mjere za veću uključenost žena u radnu snagu, budući da je postotak žena koje rade u Hrvatskoj značajno niži od prosjeka EU.