U izbornoj pobjedi Geerta Wildersa, nije bila toliko važno čak niti pitanje migracija, a niti antislamizam, nego diktat prebrzih promjena u globalnim reformama, od digitalizacije do zelene agende. Ljudi se ne snalaze niti u visokorazvijenim društvima kao što su Nizozemska ili Njemačka, i to jest razlog za alarm.

Desni populist i šovinist Wilders – jer on to jest, a šovinizam i rasizam razvijenih i civiliziranih zapadnoeuropskih naroda je posebno neugodan –  snizio je ton svoje predizborne kampanje, a to znači da je fokus stavio na pitanja od svakodnevnog interesa. To je, na primjer,  zabrinutost poljoprivrednika zbog promjena koje su zahtijevaju i mjera koje se poduzimaju. Mnoge promjene koje se kod nas tek zahtijevaju, u Nizozemskoj su provedene, ali ne sve. Traži se još i još.

Pokazuju izlazne ankete

Geert Wilders: Antiislamski i antieuropski populist mogao bi postati novi nizozemski premijer

Slično je i u uzgoju stoke. Kad je osnovana europska zajednica zemalja, poljoprivreda je, a ne ugljen i čelik, bila njen pokretač, i platforma na kojoj se održavala, i omogućila razvoj industrije. Ali, tada su i godinama poslije, poljoprivredne europske politike  značile konstantnu i odmah vidljivu dobrobit za seljaka i taj sektor. Zadnjih petnaestak godina, pogotovo zadnjih pet godina, obruč se steže. EU i Bruxelles nisu krivi za klimatske promjene, i svi razumiju da je zelena agenda jedini put naprijed – ali u procesu primjene tih reforma ima i gubitnika. Glasači nisu strpljivi. Naravno da će, kao i u slučaju svinjske kuge kod nas, seljak percipirati vlast kao indiferentnu, tehnokratsku i udaljenu, a populisti iskoristiti strah i nelagodu.

Drugi element nezadovoljstva jest energetska politika. Iako Nizozemska ima dovoljno svog plina, eksploatacija, u dijelu koji je na nultoj nadmorskoj visini, otežana je  zbog rahlog terena, pa pumpanje rezultira erozijom tla, stvaranjem podzemnih podbuhlina, eksplozija, potresa. Posebno je pogođen grad i pokrajina Groningen, gdje tu i tamo odjeknu i kontrolirane eksplozije, no nekad ima i sabotaža. U Groningenu je također, izbore dobio Geert Wilders.

Vlada dosadašnjeg premijera Ruttea uložila je 180 milijardi dolara u za zemlju vrlo profitabilan Sjeverni tok, koji je  zatvoren zauvijek nakon rusko-ukrajinskog rata. Dakle, ta su sredstva otišla u vjetar, a trebala su, recimo, poštedjeti Groningen od posljedica eksploatacije za stanovništvo. Nisu,  a oštećenja na zgradama su se jako sporo i aljkavo popravljala. Ukratko, njihova Banija.

To je stvorilo i neraspoloženje prema Ukrajini i ukrajinskim izbjeglicama, makar im niti Rusi nisu bili dragi, pogotovo nakon što su 2014.godine srušili putnički avion MH17 na letu iz Amsterdama za Kuala Lumpur pri čemu je ubijeno 240 putnika, uglavnom nizozemskih državljana. Uglavnom, nitko im u rusko-ukrajinskom ratu nije mio, makar su imali prije sankcija iznimno razvijene trgovinske veze s Rusijom. Rusi su voljeli Nizozemsku, tamo je, primjerice, živjela Putinova kći, tamo su oligarsi imali svoje europske rezidencije i odatle vodili poslove. Ruski novac je doticao. I sad trguju, preko Rotterdama, makar ne baš javno, i na veliko nezadovoljstvo Amerikanaca. Vidjet ćemo kako će izgledati američko-europsko- nizozemski odnosi nakon američkih izbora.

Zatim, situacija koju poznajemo iz Njemačke, a to je stanogradnja. Nove zgrade moraju poštivati zadani format uštede energije i korištenja zdrave energije, što si ne može svaki kupac priuštiti. To stvara konkretne probleme, a Wilders je obećao povratak na staro.

I na kraju, pitanje migranata. Nikada Nizozemska, usprkos mnogih državnih odluka koje su na to smjerale, nije bila lagana za integraciju muslimama drugačije boje kože. Iako su tradicijski trgovačka zemlja, ljudi koji su oplovili sva mora uzduž i poprijeko, sve znaju, sve su probali, i nemaju problema da netko živi pored njih, ipak je Wilders uspio, u ovoj generalnoj atmosferi, pojačati to nezadovoljstvo.

Pitanje je hoće li Geert  Wilders moći osnovati vladu. Možda neće, ovisi o razvoju u drugim europskim zemljama, i o tome hoće li tradicionalne stranke stvoriti oko njegove političke opcije politički sanitarni kordon. Formiranje nove vlade može potrajati i do godinu dana, a do tada voditi dosadašnji premijer, Mark Rutte, koji je desno od desnog centra, ali odlučno proeeuropski i proamerički, tj. atlanticist. Geert Widers se predstavlja kao anti EU, ali, ipak neće uspjeti u namjeri da izvede zemlju iz europske zajednice. To, doduše, vjerojatno i ne želi. Ali, da linija koje je inače predvodnik Orban u EU jača, to je sada vidljivo i na zapadu Europe.