U posljednje dvije godine niz međunarodnih summita bio je usmjeren na budućnost globalne financijske arhitekture.

No, dok smo se sastajali u Marakešu na godišnjim sastancima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, mnogi su se pitali ima li smisla pokušati popraviti postojeći sustav. Neki su već bili uvjereni da to nije ni moguće ni poželjno. Dokažimo im da su u krivu.

Privatna ulaganja su važna
U Marakeš smo stigli četiri mjeseca nakon pariškog summita o novom paktu o globalnom financiranju. Stupovi tzv. Pariškog pakta za ljude i planet ponovili su rezultate o pitanju financija konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP27) u Sharm El-Sheikhu sedam mjeseci prije toga, a oni su animirali pregovore na summitu skupine G20 u New Delhiju, afričkom klimatskom summitu u Nairobiju i nedavno završenoj Općoj skupštini UN-a u New Yorku.

Koja su to načela? Prvo, nijedna zemlja ne bi trebala birati između borbe protiv ekstremnog siromaštva i borbe protiv klimatske krize. Drugo, odgovornost svake zemlje za strategije razvoja i tranzicije za klimatsku neutralnost ključna je, pri čemu svaka zemlja ucrtava svoj put u skladu sa svojim specifičnim nacionalnim okolnostima. Treće, potreban je šok povoljnog financiranja.

Četvrto, privatna ulaganja moraju se iskoristiti kako bi se ubrzao napredak prema ciljevima održivog razvoja. Trebaju li nam brojke kako bismo cijenili ono što je Pariški pakt do sada postigao? Kad je riječ o povoljnom financiranju: čelnici i čelnici zemalja skupine G20 dogovorili su se u rujnu da će od multilateralnih razvojnih banaka osloboditi 200 milijardi dolara dodatnog kreditiranja.

Trebaju li nam glasovi kako bismo potvrdili koliko se brzo globalni financijski sustav mijenja na bolje? Evo nas. Dolazimo iz vrlo različitih zemalja, Egipta i Francuske, ali nas ujedinjuje spoznaja da doista možemo preoblikovati globalnu financijsku arhitekturu. Zapravo, u samo posljednjih nekoliko godina, svjedočili smo velikim koracima prema tom cilju. Nastavit ćemo s tim naporima.

Primjerice, prije dvije godine, provedba globalnog fiskalnog stimulansa za prevladavanje pandemije bolesti COVID-19 činila se velikim izazovom. Međutim, uspjeli smo postići globalni sporazum koji je doveo do povijesnog izdavanja posebnih prava vučenja u vrijednosti od 650 milijardi dolara (SDR, rezervna valuta MMF-a) i osigurali obvezu razvijenih gospodarstava da 20% svojih izdvajanja usmjere zemljama kojima su sredstva najpotrebnija.

Francuska je otišla još dalje, povećavši omjer preraspodjele na 40%. Prije tri godine, tko bi pomislio da će se svi najveći bilateralni vjerovnici koordinirati o pitanju tretmana državnog duga za zemlje pogođene dužničkom krizom?

Pa ipak, 2020. godine vjerovnici iz cijele skupine G20, uključujući Kinu, Sjedinjene Američke Države i Pariški klub, okupili su se upravo radi toga i nastao je Zajednički okvir za tretman duga. Iako se na njemu još radi, Zajednički okvir već je učinio znatno dobra, primjerice za Čad i Zambiju.

Novi financijski aranžmani
Pregovori o financiranju borbe protiv klimatskih promjena prije dvije godine bili su paralizirani zbog kašnjenjem razvijenih gospodarstava u pružanju godišnje potpore od 100 milijardi dolara za ublažavanje klimatskih promjena zemaljama u razvoju. Na konferenciji COP27 u Egiptu riješili smo to pitanje i čak se dogovorili o stvaranju novih financijskih aranžmana, pod pokroviteljstvom Europske unije, za rješavanje gubitaka i štete.

Prije dvije godine malo bi tko mogao zamisliti da će ugroženost klimatskim promjenama biti integrirana u jezgru operativnih modela multilateralnih razvojnih banaka. Ipak, danas najveće takve institucije, poput Svjetske banke, napreduju prema tom cilju.

Nadalje, neki bilateralni razvojni partneri, kao što su Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, odlučili su u svoje zajmove uključiti klauzule povezane s klimom i sada dopuštaju zemljama da obustave servisiranje duga kada se suoče s klimatskim katastrofama.

Prije dvije godine nismo imali inovativni paket instrumenata za uspostavu razvojnih partnerstava u skladu s nacionalnim prioritetima zemlje kojoj je dodijeljena potpora, u skladu s “načelom odgovornosti zemlje za razvojne prioritete”. Sada, “platforma odgovornosti zemlje” postaje novo normalno.

Nakon što smo bile na obje strane takvih pregovora, možemo reći da novi pristup djeluje. Egipat je pokazao put svojim programom Lanac vode, hrane i energije, pokrenutim na konferenciji COP27. Francuska i drugi razvojni partneri surađivali su s Indonezijom, Senegalom, Južnoafričkom Republikom i Vijetnamom, između ostalih, na izgradnji partnerstava za pravednu energetsku tranziciju, koja podupiru te zemlje dok se udaljavaju od fosilnih goriva. Tko je prije dvije godine mogao predvidjeti konsenzus o reformama međunarodne financijske arhitekture?

A ipak smo usvojili presudne pomake u Marakešu. Ponavljajući Pariški pakt iz lipnja, potvrdili smo da želimo iskorijeniti siromaštvo i osigurati planet za život te smo se složili o daljnjoj financijskoj potpori globalnim javnim dobrima, kao što je javno zdravlje. U Marakešu su neke zemlje pokrenule inovativne instrumente kako bi još više povećale kapacitet Banke.

* Koautorica članka je Chrysoula Zacharopoulou, francuska ministrica razvoja, frankofonije i međunarodnih partnerstava

© Project Syndicate 2023.