Inflacija u Srbiji je još uvijek previsoka. Guvernerka Narodne banke Srbije, Jorgovanka Tabaković obećava da će se ona do kraja godine spustiti na 8%. Ti postoci i brojke ništa međutim ne znače za prosječne građane koji ih najviše osjećaju u svom – želucu.

Najveća stavka
Jer upravo je hrana ono na što se najviše troši u kućanstvima. Pokušali smo rekreirati doručak, ručak i večeru za dvoje ljudi. Niti najjeftinije, niti najskuplje. Nismo se vodili nutricionističkim savjetima, zdravim trendovima niti sponzorima. Sve su namirnice kupljene novcem iz vlastitog džepa u jednom dućanu u Beogradu, te po nekom osobnom ukusu, kako bismo dočarali koliko nas to košta prehraniti se u Beogradu.

Za doručak smo tako kupili litru jogurta, 15 dekagrama lax carea ili ovdje pečenice (koja je bila na sniženju), 10 grama sira gaude (na sniženju), 2 kisela vrhnja, jednu paštetu, 3 limuna za limunadu i počastili se baquetom iz jedne fine pekare na Dorćolu. Kiselo vrhnje od dva decilitra je koštalo 90 dinara za komad, limuni pola kilograma 100 dinara, čajna pašteta 92 dinara, pečenica narezana na stroju ispala je 17 deka i koštala 202 dinara, litra jogurt 150 dinara, sir je za 10 dekagrama bio 150 dinara, dok je baquet bio 180 dinara.

Ručak se sastojao od pola kilograma pilećih prsa, dva velika krumpira, jedne crvene paprike, brokule i malih kiselih krastavaca. Prsa smo ispekli na tavi, krumpir i papriku ubacili u pećnicu, od brokule napravili juhu. Kupili smo i jedno obično, suncokretovo ulje. Brokula je 200 dinara za pola kilograma, baby kornišoni od 300 grama 220 dinara, pileći file od pola kile 460 dinara, kiła krumpira je bila 150 dinara, ulje je 170 dinara, jedna paprika 100 dinara (500 je kilogram).

Sve skupa: 1300 dinara ili 11.10 eura. Za večeru smo uzeli tjesteninu, rajčice od kojih smo napravili sos i tunu u vlastitom soku. Tuna nas je koštala 284 dinara, paradajz 135 dinara (200 je kilogram), tjestenina 70 dinara za pola kile. Večeru smo platili 489 dinara ili 4.20 eura

Kao grickalice smo kupili mandarine koje su bile na sniženju, te su koštale 120 dinara po kilogramu, umjesto 200. Mi smo ih zagrabili 70 dekagrama za 82 dinara ili 0.70 centi.

Ukupan račun je iznosio 2754 dinara ili 23,5 eura. U prvi mah nam se to činilo skroz u redu. Onda smo počeli računati. Od namirnica koje smo kupili ništa nije ostalo za drugi dan (osim juhe od brokule koja se jede – ruku na srce – radi zdravlja). Nismo uračunali niti kavu i čaj, kao ni mlijeko koje smo imali kod kuće.

Ako računamo i kavu ili čaj za doručak, te mlijeko koje u prosjeku košta 180 dinara po litri (1,60 euro), te jaja koja su 300 dinara za 10 komada (2,50 eura) i da ne stignemo svaki dan kuhati nego pojedemo nešto vani – račun se penje i na više od 23.5 eura za dvije osobe. Ako je to 30 eura, to znači da svaka osoba potroši za hranu i piće (ne računamo izlaske) 15 eura dnevno – odnosno 450 eura mjesečno.

Visoki troškovi
Cifri od 450 eura treba pribrojiti stanarinu, račune, izlaske, odjeću, transport, pa i poneko putovanje… Prosječna neto plaća u Srbiji, prema podacima srpskog Republičkog zavoda za statistiku, u srpnju je iznosila 83 781 dinar ili 715 eura.

Čini se da u trenutnoj situaciji, u Beogradu i ostalim gradovima najbolje prolaze oni koji imaju rodbinu na selu koja im šalje zimnicu ili suhomesnate proizvode (treba li naglasiti da je ajvar dosegao cijene i od 950 dinara za pola kilograma što je 8 eura, dok su čvarci kao od suhog zlata za 2300 do čak 3400 dinara za kilu ili 20 do 30 eura).