Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine vjerojatno nije ni pretpostavilo kada je u rujnu izdalo uputu kojom se tumači odredba jednog članka u Zakonu o prostornom uređenju – to je obveza provedbe javnog arhitektonskog natječaja – da će umjesto rješenja različitih tumačenja u praksi, što je bio cilj, izazvati lavinu negativnih reakcija unutar arhitektonske struke.

Nezadovoljstvo restriktivnim tumačenjem ne samo zakona, već sad i Upute, kulminiralo je otvorenim pismom Vladi. Potpisuju ga Udruženje hrvatskih arhitekta, Hrvatska komora arhitekata, Udruženje hrvatskih urbanista, Arhitektonski fakultet u Zagrebu i Institut za povijest umjetnosti. Svi traže izmjene zakona, ali i osiguranje dugoročno održivog okvira koji vodi do kvalitetnog izgrađenog okoliša.

“Očekujemo da će Ministarstvo povući navedenu Uputu i da ćemo krenuti u izradu novog Zakona o prostornom uređenju, kao što je to po planu zakonodavnih aktivnosti predviđeno za 4. kvartal. Ministar i potpredsjednik Vlade Branko Bačić ovog je proljeća na Danima Arhitekata 7.0 u Zadru obećao da će u suradnji sa strukom pristupiti izradi novog zakona”, kaže predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajka Bunjevac.

Već 2013. restriktivno
Već godinama arhitektonska struka, dodaje, traži izmjene zakonodavnog okvira, te su još u srpnju 2021. ovom Ministarstvu uputili “teze za izmjenu zakonodavnog okvira iz područja prostornog uređenja i gradnje”. “Nakon obećanja ministra da ćemo zajedno krenuti u zakonske izmjene, izradili smo 10 točaka arhitektonske struke za novi sustav prostornog uređenja. Jedna od njih je obvezna provedba javnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja”, kaže Bunjevac.

No, sporno je što se Uputom dodatno postrožuju uvjeti koji su propisani Zakonom o prostornom uređenju iz 2013., na koji je struka davala primjedbe protiv restriktivnih odredbi. Kako taj zakon nije u potpunosti zaživio, te se odredbe o natječajima nisu u cijelosti primjenjivale, gotovo redovno su se u prostornim planovima planirale zone koje su bitne za općine i gradove na kojima su bile obvezne provedbe arhitektonskih natječaja.

I to bez obzira na karakter vlasništva nad zemljištem. U pravilu su se na tim lokacijama raspisivali natječaji neovisno je li zemljište u vlasništvu JSL-ova i države, ili je privatno. No, Upitom se traži striktno držanje slova zakona i dodatno se navodi kumulativno ispunjavanje dva uvjeta kad postoji obveza raspisivanja natječaja, tj. ako je zemljište u vlasništvu JLS-ova i ako je predviđena javna ili društvena namjena.

Drugim riječima, brojni već izvedeni projekti, pa tako ni Nacionalna sveučilišna biblioteka koja je na državnom zemljištu, više ne bi ispunili taj kriterij, a svakako ne bi novi projekti socijalnog stanovanja čija je namjena stambena, a ne javna niti društvena.

Prema Uputi, za njih ne postoji obveza raspisivanja javnih arhitektonskih natječaja, a isto vrijedi i za sve zgrade nacionalne kritične infrastrukture i zgrade sigurnosno obavještajnog sustava. Tako se obveza javnog natječaja ne predviđa ni za zračne i morske luke, kao ni za željezničke stanice, što sve predstavlja, kako upozoravaju, odstupanje od tradicije duge 150 godina na koju se u pismu podsjeća, a što je došlo do izražaja u različitim političkim sustavima.

Luka Rijeka prvi je primjer jer je prije 150 godina provedena kao rezultat mindseta tadašnje austrougarske vlasti koja je tražila raspisivanje arhitektonskog natječaja. Objekti koji su na glavnoj osi hrvatske metropole, na potezu sjever – jug počevši od Katedrale preko Lenucijeve potkove pa nadalje na isti su način provedeni natječajima.

A po Uputi proizlazi da, primjerice, za objekt na prostoru bivše zgrade Zagrebačke banke u Paromlinskoj privatni investitor nema obvezu raspisivati javni natječaj, iako je GUP-om Grada Zagreba ta obveza definirana.

Nit vodilja javnih natječaja je doći do najkvalitetnijeg rješenja tako da se anonimni autori javljaju na natječaj i najbolji rad odabire stručno povjerenstvo čiji su članovi kompetentni za konkretnu tematiku.

Tek kad se dodijele nagrade, može se vidjeti tko su autori. Sve je potpuno transparentno i takve natječaje nije moguće kontrolirati, niti njima manipulirati, dok se s prvonagrađenim autorom po posebnim pravilima zakona o javnoj nabavi – u pregovaračkom postupku, zaključuje ugovor s cijenom koja je rezultat odabranog projekta kao najboljeg rješenja.

Zaustavljaju se natječaji
Stoga se u gore spomenutom javnom apelu, pored tradicije upozorava i na zakonske odredbe i na nedavnu Uputu kojom je dodatno sužen opseg primjene arhitektonsko urbanističkih natječaja u RH, čime se tvrde izravno utječe na “kvalitetu budućih investicija, a samim time i kvalitetu izgrađenog prostora i vrsnoću arhitekture”.

A nakon naznake da su na dosta lokacija u gradovima urbanisti pripremali natječaje, sad se isti zaustavljaju, jer investitori mogu dobiti potrebne dozvole i bez provedbe natječaja, dok je gubitnik i struka jer drugog mehanizma kojim bi se ocijenila arhitektonska kvaliteta više nema.