Za voćarstvo u Srbiji ovo je jedna od izazovnijih godina, jer su cijene u otkupu u odnosu na prošlu sezonu više nego prepolovljene. Posljednji podaci srpskog Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da su u srpnju ove godine, u odnosu na isti mjesec 2022, proizvođačke cijene u ovom sektoru bile niže za 56,1%, što ukazuje da su voćari uslijed krize na tržištu gore prošli nego ratari, jer su žitarice u globalu, u istom periodu, bile jeftinije za 39,1%.

Velika ulaganja

Aleksandar Leposavić iz Instituta za voćarstvo u Čačku, jedan od vodećih stručnjaka u ovom sektoru, kaže za Politiku da su na pad proizvođačkih cijene voća prije svega utjecala ulaganja u gnojiva, pesticide, odnosno inputi koji su u posljednje dvije godine enormno poskupjeli. Prema njegovim riječima, veći gubitak imaju proizvođači takozvanih radno intenzivnih kultura kod kojih je nužno angažiranje velikog broja ljudi, a to je općenito gledano ukupna voćarska proizvodnja. “Zbog toga se ne može na isti način uspoređivati pšenica, kao kapitalno intenzivna kultura gdje jedan radnik kod nas može napraviti više desetina hektara, i recimo malina, kupina i borovnica kao radno intenzivne kulture, kod kojih je za jedan hektar nasada potrebno dva radnika sa punim godišnjim fondom sati rada, kaže Leposavić. Cijena radnog sata u poljoprivredi, voćarstvu naročito, u Srbiji je sada 400, 450 dinara, a tijekom berbe i 500. Što znači da je prosječna dnevnica 4.000 dinara pa i više od 5.000. Uz troškove hrane i smještaja, na ovakve prodajne cijene plodova većine voćnih vrsta zarada proizvođača je jako mala, a postoje i oni koji nisu mogli napraviti pozitivnu računicu pa su berbu organizirali u okviru obitelji ili su je prekidali, ne ulazeći u veće gubitke.

Ništa manji problem nije ni pad prodaje voća u svijetu i kod nas. U ekonomskoj krizi voće se u većini slučajeva promatra kao luksuz, čak i u zemljama sa boljim standardom. Ovo se posebno odnosi na takozvano luksuzno voće (a srpska malina i borovnica spadaju u tu kategoriju) koje je veoma podložno elastičnosti potražnje.

Ova godina bila je prilično loša za proizvođače većine voćarskih kultura, koji su zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta imali ogroman pad prinosa o kojima se, napominje, vrlo često objavljuju podaci koji nisu ni blizu realnosti.

“Kada govorimo o padu prinosa kod većine voćnih vrsta na nekim lokalitetima je umanjenje i do 80, 90 posto. A realno na području čitave Srbije više od 60 posto u odnosu na prosječne godine. Kod šljive imamo proizvodne regije u kojima je urod u potpunosti izostao, što u cjelini gledano utječe na veliki pad proizvodnje kod nas, objašnjava ovaj stručnjak. Slično je i kod ostalog koštunjičavog voća ali i kod jabuke a naročito kruške.

Kada je riječ o nacionalnoj voćnoj vrsti - malini, pad prinosa se razlikuje u različitim dijelovima zemlje i on se kreće u prosjeku do nekih dvadesetak posto u odnosu na prosječne prinose.

Tržište jabuka

Prema njegovim riječima, industrijska jabuka se trenutno plaća osam dinara za kilogram, a za prvu klasu vlada veoma mali interes. Slično je i sa kruškom čija proizvodnja je već više desetljeća u krizi. Najveći pad otkupne cijene ove godine zabilježen je kod maline.

Cijena je u odnosu na prošlogodišnjih 530 dinara, ove godine pala na 200 za kilogram, i to najzastupljenije sorte vilamet, što je prilično destimuliralo proizvođače malina.

lično je i sa ostalima, naročito proizvođačima kupine i jabuke, jer su im samo troškovi berbe sa ranijih 60%, povećani na više od 70% ukupnih troškova proizvodnje.