U srijedu, 18. listopada, trebalo bi biti jasno hoće li se održati još jedna dražba za većinski udjel u Uljanik Brodogradnji 1856, jer tada istječe rok za uplatu jamstava za ozbiljnost ponude.

No već sada su splasnule nade koje u Puli imaju, računajući da bi se ovaj put mogao natjecati do sada jedini zainteresirani kupac, češki poduzetnik Jaroslav Strnad. Njegov CE Industries nije više zainteresiran za pulski škver. Potvrdio je to Strnadov glavni menadžer u CE Industriesu Adam Šotek.

Ambiciozni planovi
“Nakon financijskog pregleda tvrtke, ustanovili smo da preuzimanje za nas nema smisla”, kazao je Šotek u intervjuu za češki poslovni dnevnik E15. Ova vijest hladan je tuš za tvrtku koja je gotovo 50 dana u neprekinutoj blokadi i računa da će s novim vlasnikom uspjeti doći do financijske injekcije koju sadašnji vlasnici nisu u mogućnosti pružiti.

Većinski Uljanik je u stečaju, a drugi suvlasnik, država, već je iskoristio raspoložive opcije i zbog pravila o nedozvoljenim državnim potporama ima vezane ruke. Sada se potvrđuje da je neiskorištavanje ponude koju je Čeh dao prije godinu dana bio velik propust.

Strnadov CE Industries u Hrvatskoj ima druge projekte s kojima je zadovoljan i ima ambiciozne planove. U slavonskobrodskom Đuri Đakoviću, u kojemu je nakon dugog i kompliciranog procesa restrukturiranja stekao 82%, u dvije i pol godine proizvodnja je povećana za tri i pol puta. Broj proizvedenih vagona povećan je sa 265 na 870 u ovoj godini, a već iduću godinu proizvodnja bi trebala prijeći 1000 vagona.

Cilj je i taj rezultat udvostručiti do 2026., što će, kako kaže Šotek, iziskivati velika ulaganja, oko 40 milijuna eura. Slabom točkom u planovima za podizanje proizvodnje u Đuri Đakoviću, pak, vidi u manjkavosti kapaciteta i know-how-a u hrvatskom strojarstvu. Nedostaje ne samo radnika, nego i tvrtki s kojima bi surađivali.

“To znači da, ako želimo nastaviti rasti, trebamo podizvođačku bazu za rast u blizini tvrtke”, dodaje prvi čovjek CE Industriesa, a prema njegovim riječima, u igri za to je i Srbija, kroz suradnju ili akviziciju. Iako proizvodnja vagona bilježi snažan rast, Šotek kaže da su nakon preuzimanja u Đuri Đakoviću umjesto širenja portfelja išli obrnutim smjerom.

Fokus je najprije bio na povećanju produktivnosti rada i reorganizaciji, a kako se mijenjala potražnja na tržištu nakon pandemije i rata u Ukrajini, od polovice ove godine uvedena tri nova tipa vagona. Pandemija je podigla potražnju za kontejnerskim, a rat za vagonima za prijevoz žita, te vagonima cisternama.

Potencijal Luke Rijeka
Zbog poslovnog backgrounda povezanog s vojnom industrijom, Strnadovu akviziciju Đure Đakovića u domaćoj javnosti percipiralo se primarno motiviranom obrambenim segmentom Đure Đakovića, no njegov menadžer ističe kako to nije slučaj. Proizvodnja vojnih vozila je zadržana i ima potencijal, no prioritet je proizvodnja vagona.

“Želimo do 2026. biti europski broj tri u proizvodnji željezničkih teretnih vagona”, ističe Šotek. Željeznice su motiv i za Strnadov ulazak u Luku Rijeka, u kojoj drži 34,6 posto dionica i ustrajava u želji da stekne većinsko vlasništvo. Zbog usitnjene vlasničke strukture, u kojoj sudjeluju i mirovinski fondovi, dobio je nedavno dva mjesta u NO-u, te najavljuje veći fokus na strateško i operativno upravljanje.

“Za većinu luka 2022. je bila rekordna godina. No, nakon dublje analize uvidjet ćete da Luka Rijeka ne koristi dovoljno svoje potencijale”, kazao je Šotek, konkretnije izdvajajući prostor za servisiranje i popravak vlakova, kao i skladištenje i servisiranje kontejnera.

To je posao koji bi tek mogli donijeti Luci Rijeka, budući da Strnadova grupacija s poslovanjem u željezničkom inženjeringu ima klijente koji koriste luku. Važna za daljnji smjer razvoja riječke luke bit će suglasnost dioničara oko novih aktivnosti, te odabir menadžmenta s iskustvom, a razgovori bi se, po Šotekovim riječima, trebali otvoriti na sjednici NO-a krajem mjeseca.