Izmjene i dopune devet poreznih zakona koje je iziskivao šesti krug Vladinih zahvata u porezni sustav napokon su i izglasane u Saboru. Očekivano, donošenje tih zakonskih izmjena koje bi s početkom iduće godine trebale rezultirati manjim ili većim povećanjima plaća nije prošlo bez uobičajenog folklora razmjene dosjetki i međusobnih kritika predstavnika vladajuće većine i oporbe. Iz redova opozicije spektar ocjena poreznog paketa sezao je od sočnih kvalifikacija da je riječ o još jednoj “superhik reformi” i “punjenju džepova bogatih” te “pretakanju iz šupljeg u prazno”, pa do “matematičkih” argumenata” kako će prosječne plaće njime porasti za samo šest do sedam eura dok “inflacija jede realne plaće”. Uz ostalo, pozivalo se vladajuće da odu u trgovinu.

Iz HDZ-ovih klupa suprotne tvrdnje i, dakako, pohvalne ocjene kako “reforma cilja najsiromašnije i jača fiskalnu autonomiju lokalnih jedinica”. A s tim u vezi primijećeno je i kako će “Grad Zagreb biti jedini koji neće povećati plaće svojim građanima ovom reformom, a ima 400 milijuna kuna viška od prošle godine i 20 posto rasta prihoda od poreza na dohodak”. U razmjeni vatre još jednom se čulo i kako je “Vlada na inflaciji napunila državnu blagajnu, a ničeg se ne odriče”. Da inflacija ima blagotvoran učinak na punjenje proračuna mnogo je puta ponovljeno, a polugodišnje izvješće o izvršenju proračuna predstavljeno na sjednici Vlade u srijedu tome je dalo i potvrdu u konkretnim brojkama.

Čak 30-postotni međugodišnji rast ukupnih prihoda državnog proračuna zvuči veoma dojmljivo. A premda se utjecaj inflacije očituje i na rashodnoj strani, rashodi su ipak rasli sporijih 20 posto, pa je saldo središnjeg proračuna u konačnici u odnosu na 2022. znatno poboljšan. Sredinom prošle godine, naime, središnji proračun je bio na 464 milijuna eura manjka, a ove godine je za više od pola milijarde eura (566 milijuna) u “plusu”.

No, kako rast opće razine cijena potiče i pritiske na povećanja plaća, a oporezivanje dohodaka (porez plus prirez) je najizdašniji izvor prihoda lokalnih jedinica, ni one se ne mogu požaliti na punjenje proračuna. Polugodišnje izvješće za razinu lokalne države ne nudi podatke o rastu prihoda, već samo one o saldu, ali prolazno vrijeme za jedinice lokalne države kaže da su njihovi proračuni s krajem lipnja bili u suficitu od 236 milijuna eura.

Prema Vladinim projekcijama, nakon lanjskoga viška lokalne države od 373 milijuna eura (više od 2,8 milijardi kuna) za ovu godinu je za gradove, općine i županije planiran suficit od 295 milijuna eura.

S obzirom na stanje sredinom godine, čini se da bi i lokalna država, kao i središnja, mogla premašiti planske veličine. Doduše, valja primijetiti da su lokalne jedinice nakon prvih šest mjeseci prošle godine bile i u nešto većem “plusu” nego ove – 287 milijuna eura. Kako bilo, imajući u vidu stope nominalne rasta prosječnih plaća i primanja zaposlenih koje ove godine ubrzavaju, čini se prilično izvjesnim da će lokalci ovu godinu ukupno zaključiti sa suficitom većim od planiranog.

Preraspodjela ušteda

Naravno, to će ponešto ovisiti i o dinamici rashoda. I tu su, međutim, stvari ponešto jasnije kad je riječ o središnjem proračunu. Tako se uz polugodišnje izvješće o izvršenju proračuna navode neke od značajnijih stavki na kojima će u drugoj polovici godine trebati osigurati dodatna sredstva. Izvjesni dodatni troškovi se, kažu, prvenstveno odnose na novi sveobuhvatni paket mjera Vlade za zaštitu od inflacije najugroženijih skupina u društvu te troškove za sanaciju posljedica olujnog nevremena. Dodatna sredstva do kraja 2023. osigurat će se i za rashode za zaposlene, a koji uključuju i rashode za zaposlene u osnovnim i srednjim školama, radi učinaka pune primjene kolektivnih ugovora te dodataka na plaće za službenike u državnim i javnim službama koji su se počeli primjenjivati u drugom dijelu godine.

K tome, do kraja 2023. dodatna sredstva osigurat će se u okviru skupine naknade građanima i kućanstvima na temelju osiguranja i druge naknade. Točnije, u okviru programa Mirovine i mirovinska primanja, budući je tijekom godine došlo do usklađenja mirovina i to po stopama od 5,37 posto od 1. siječnja te dodatnih 8,42 posto (što je najveća stopa usklađenja mirovina još od 1999.) od 1. srpnja.

Istodobno, kako se ističe u izvješću, “dinamika izvršenja rashoda u državnom proračunu u prvih šest mjeseci ukazuje da će se na skupinama materijalni rashodi, subvencije te rashodi za nabavu nefinancijske imovine ostvariti određene uštede”. Te uštede planiraju se preraspodijeliti na pozicije na kojima se očekuju nedostatna sredstva, dok će se preostali nedostatni iznos osigurati izmjenama i dopunama državnog proračuna za 2023. Dakle, kroz još jedan rebalans koji slijedi za mjesec-dva.

U svakom slučaju, sve zasad upućuje na to da će se plan za proračunski saldo 2023. novim rebalansom korigirati. Svibanjskim korekcijama proračunskih planova prvotno planirani manjak općeg proračuna (uključujući i izvanproračunske korisnike i lokalnu državu) za ovu godinu korigiran je sa 1,8 na 1 milijardu eura ili 1,4 posto BDP-a manjka. Nakon što je prva polovica godine okončana sa 1,1 milijardu eura odnosno 1,5 posto BDP-a suficita, čak i uz spomenuta dodatna povećanja na nekim od većih rashodnih stavki u drugom dijelu godine čini se realnim da će se 2023., kao i prošla godina, zaključiti s viškom.

Imaju što vagati

Hoće li on na razini lokalne države premašti i lanjski, a ne samo za ovu godinu projicirani iznos suficita, ostaje vidjeti. Ali budući da prihodi od poreza na dohodak više godina rastu po razmjerno visokim stopama, mnoge lokalne jedinice koje uskoro čeka ukidanje prireza (a npr. približno tri četvrtine gradova ga trenutno ima) imaju što vagati kad je riječ o mogućnosti, odnosno razmjerima kompenzacije gubitka prihoda od prireza. Odabirom većih ili manjih stopa poreza na dohodak (unutar raspona koji imaju prema izmjenama zakona o porezu na dohodak) u odnosu na sadašnje dvije fiksne, i o lokalnim vlastima ovisi hoće li plaće u prosjeku porasti i znatno više od saborskih računica o šest-sedam eura.