Od skromnih početaka Prof. Dr. Bosanac  je uspio sakupiti stotinjak članova, fakulteta, i veliki broj kompanija i to ne samo iz Hrvatske – Projekt ima članove od SAD-a pa do Kine. Raspodjela poslova na izradi satelita između je nekoliko članova Asocijacije: sustav računala i kamere povjeren je Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija (FERIT) Sveučilišta u  Osijeku, struktura ( kostur) satelita  tvrtke  Multinorm iz Cerne, sustav energije školarcu iz Pule, antenski sustav Space Composite Structures. Solarne ćelije i komunikacijski sustav, radi svoje kompleksnosti morati će se kupiti.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da mnoge zemlje u okružju imaju svemirski program, a da Hrvatska, iako ima sve kadrvoske, financijske i tehničke mogućnosti zasamostalni razvoj visokih tehnologija, Poslovni Dnevnik kroz intervju s osnivačem Adriatic Aerospace Prof. Dr. Slobodanom Dankom Bosancem predstavlja razvojni put prvog hrvatskog satelita. 

Kako bi objasnili trenutačni status istraživanja svemira u Hrvatskoj i mogućnosti prvog hrvatskog satelita za budući razvoj Hrvatske?Da li istraživanje svemira može biti komplementarno s privredom?

Kada se govori o svemirskom razvoj, to nije samo za projekte koji se tiču samo svemira, i to mnogi ne shvaćaju. Bitna je tzv. dualna primjena, to znači da ako radite nešto za svemir, to kasnije primjenjujete na zemlji. Primjer toga je projekt za „Jamnicu“ na kojem se radi na Institutu Ruđer Bošković u kojem se koristi Raman spektroskopija za mjerenje potencijalnog onečišćenje vode plastikom iz zemlje i plastičnom ambalažom. Istom metodom, posebno prilagođenoj svemirskim uvjetima, može se iz orbite odrediti sastava tla, recimo, Mjeseca. Također, Institut Ruđer Bošković posjeduje vakuumsku komoru, gdje bi se mogao testirati satelit i njegove komponente. Na Institutu se ne rade komponente za satelit, ali se radi ispitivanje materijala, istraživanje baterija, te razvoj senzora za mjerenje iznimno niskih gustoća plinova, koji bi mogli imati primjenu u domaćem svemirskom programu. Materijali se ispituju na kriostatu koji može vršiti mjerenja do na 10 K.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Jedno od izuzetno važnog polja istraživanja za primjenu ne samo na Zemlji već i svemiru  je razvoj novih baterija za skladištenje električne energije. Na tom se projektu radi na IRB-u s izuzetno značajnim rezultatima.

Inače, Institut Ruđer Bošković je prvi osnivač Adriatic Aerospace.

Što se tiče razvoja tehnologija neposredno za svemir je izrada satelita, naziva Perun 1p. Važno je naglasiti činjenicu da je razvoj komponenti isključivo iz vlastitih izvora, država do sada nije financijski pomagala projekt. Primjerice, „Multinorm“ je platio razvoj i proizvodnju strukture za satelit, na tome su radili dva mjeseca, dok naš član iz FERITA-a, zadužen za izradu satelitskog računala, kupuje komponente iz vlastitog džepa. Prema tome, tu se snalazimo sami.

Država bi Vam ipak morala pomoći, jer to je u ostalim zemljama projekt od nacionalnog značaja? I da li postoje drugi izvori financiranja?

Neke stvari ne možemo razvijati sami. Primjerice, solarne ćelije,tosu posebne solarne ćelije koje se moraju kupiti i cijena im je tolika da iz vlastitih, osobnih, izvora to si ne možemo priuštiti. Međutim i tu postoji rješenje bez većih izdataka, o kojem smo saznali tek nedavno kada je izrada Perun 1P već bila u poodmakloj fazi. Kada smo se spojili s Ronniem Naderom, predsjednikom Ekvadorske civilne svemirske agencije, saznali smo kako se i problem solarnih ćelija može jeftino riješiti, ali kao što sam rekao sa zakašnjenjem, ali definitivno temelj za budući razvoj. Kada je naša ekipa čula kako je on to jeftino riješio, naglašavam jeftino, uhvatili su se za glavu i pitali se zašto ranije nismo stupili u kontakt s njim. Naime bili smo pod utjecajem predrasude da su skupe solarne ćelije jedino rješenje kao izvor električne energije.

Perun 1P je dio inicijative Adriatic Aerospace, da okupimo sve koji se bave svemirom.

Mi smo osnovani prije 5 godina, kada je nastala Jadranska svemirska asocijacija. Za okupljanje članstva smo morali imati neki projekt, i onda je nastala ideja da razvijemo vlastitog satelita. Ideja bila napraviti cube satelit, tada su oni bili popularni.U to vrijeme imali smo dvadesetak članova, od kojih su neki radili i za NASA te Airbus na konkretnim satelitima, te člana koji je u DLR-u radio na raketnim tehnologijama, ujedno i profesor na TU Braunschweig, tako da smo imali izvrsnu stručnu bazu. Međutim, sa Cube satelitima postoje neke specifičnosti koje su kod velikih satelita puno kompliciranije. Javili smo se na natječaj IRI, gdje je IRB bio nositelj projekta, sa željom financijske potpore satelita, ali je projekt bio odbijen.

Kada je IRI projekt bio odbijen? Da nije bio odbijen, mi bi već imali satelit?

Da, imali smo projekt, ali je odbijen prije pet godina. Ima li smo tri velike poteškoće, ne kažem da je sada sve idealno, ali imamo ih puno manje. Jedna je bila novac. Druga je bila mjesto gdje će se to centralno raditi. A treći problem su bili ljudi. Mi smo imali članove, ali nisu svi oni imali veze sa satelitima, već sa drugim projektima. Trebalo se okupiti ljude, pogotovo mlade ljude. I sada je došla selekcija. Tu nam je Sveučilište Algebra izašlo u susret i ustupili su nam jednu prostoriju. Onda smo išli kod donatora, ali su bili gluhi na naše zahtjeve, jer uvijek odmah pitaju koja je tu njihova korist? Ali, mi za prvi satelit ne možemo obećati nikakvu korist. Prvi satelitsvugdje je uvijek obrazovni. To je isto kao kada bi ste se bavili funkcionalnom analizom matematike, a da ne znate tablicu množenja. Prema tome, cilj je skupiti mlade ljude, koji bi počeli raditi, koji bi napravili komponente, programirali i testirali ih. Naravno, nije bilo novca, mnogi su odustajali, i taj proces je trajao oko 4 godine. Sada je stvorena ekipa, formirana prije otprilike oko godinu dana, i u taj proces je primjerice uključen profesor s FERIT-a u Osijeku, koji ima obveze prema studentima, i satelitom se bavi volonterski i u slobodno vrijeme, samo iz entuzijazma. Pa me poslije ljudi pitaju zašto razvoj ne ide brže? Pa kako bi mogao ići brže?

KLJUČNA POTPORA DRŽAVE: Svugdje je država prvo dala novce da se napravi satelit, onda se lako okupi tim ljudi, i tako razvoj ide brže.

Koje su ključni problemi s kojima se trenutačno suočava projekt Perun?

Novac. Mi smo pokušavali doći do novca na natječajima, privlačenjem donacija, ali nismo uspijeli, jer je zid šutnje takav da ga ne mogu objasniti. Ali, usprskos svemu, uspjeli smo napraviti sve komponente, ostalo nam je samo nabaviti solarne ćelije te primopredajnik za svemirsku komunikaciju.

Drugi problem je okupiti mlade ljude oko projekta jer se mali broj odlučuje za temeljne znanosti ili tehnologiju. Većina studenata tehničkih znanosti ide na programiranje.Mali optimizam je na obzoru, raspisan je Interreg natječaj za financiranje tehnološkog projekta u suradnji s Crnom Gorom i BiH, na koji smo se prijavili. Međutim, u propozicijama tog projekta stoji da nositelj projekta mora biti u župšanijama koje su nerazvijene. Dakle, A3Space ne može biti nositelj projekta, jer je iz Zagreba. Još jedan apsurd je da nositelj projekta mora imati ukupan prihod u prethodne dvije godine koji je u iznosu ukupne sume dodijeljenih sredstava. I to je naznačeno za neprofitne organizacije. Ali mi te uvjete ne ispunjavamo, tako da sumnjam da ćemo dobiti ta sredstva. Mi nemamo kapital, jer živimo od članarine. Ono što je dobro u čitavoj priči je da smo sami počeli razvijati komponente, jer u trogodišnjem razdoblju, preko Interreg projekta mi u suradnji s Sarajevom i Podgoricom bi nabavili komponente za satelit, s jako dobrom kamerom, koji bi mogao imati i komercijalne i sigurnosne aplikacije. Mi smo napisali hodogram za taj projekt. Taj projekt bi za te tri zemlje bio odskočna daska za svemirski.

Domaća tehnologija – ključ razvoja

Koja je uloga Projekta Perun u razvoju domaće tehnologije? I koje su tehnološke i znanstvene mogućnosti Hrvatske da iznese takav projekt?Da li postojedrugi razvojni  projekti pored satelita Perun?

Perun 1P nije samo projekt za lansiranje prvog hrvatskog satelita, i pri tome mislim istinski hrvatski, jer je većim dijelom naš proizvod, a ne kupljen gotovi od nekih stranih dobavljača, već i obrazovanje u svemirskim tehnologijama. Do sada učinjeno naučili smo dosta o tim tehnologijama. To znači da sada, ako postoji netko, tko radi na nekom većem projektu, A3 bi se mogao ubaciti kao partner, manjinski partner,da radimo samo ne nekim komponentama, ali s vlastitom tehnologijom! I to je najvažnija stvar. Jer mi možemo ponuditi domaću tehnološku ekspertizu za te ikomponente, te prodnijeti hrvatskom izvozu i pozicionirati Hrvatsku na tržištu visokotehnoloških proizvoda. Bio sam skoro u Kini, gdje sam posjetio inovacijski centar Miscrosat, pri Akademiji znanosti NR Kine, kojisu u 20 godina postojanja lansirali 90 satelita. Jako su zainteresirani za suradnju, a s naše strane možemo ponuditi ekspertizu u nekim sektorima. Međutim, to bi bio kineski satelit, ali s hrvatskim doprinosom. Mi radimo i na drugim projektima, kao na primjer na razvoju elektromagnetskog motora za rakete, prije svega za korištenje „svemirskih tegljača“ (inače projekt od izuzetnog zanimanja u svijetu svemirskih tehnologija). Ideja je da se korisni teret sa  Zemlje pošalje u orbitu, i tu nema zamjene za klasični, kemijski, raketni pogon, ali u orbiti postaje neefikasan. Svemirska letjelica u orbiti preuzela bi teret i prenijela bi ga u orbitu oko Mjeseca (ili Marsa), zato se naziva popularno „tegljačem“. I tu stupa na scenu elektromagnetski pogon, koji je puno učinkovitiji za rad u orbiti. Predložili smo jedan tip motora koji bi bio jako pogodan za. svemirske tegljače. Taj naš član je razradio u detalje čitav projekt (profesor na TU Braunschweig), tako da smo već složili konzorcij i formalno on postoji. U konzorciju su Hrvatska, Austrija, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ali, Hrvatska tu ne može biti nositelj projekta, jer mi još uvijek nemamo te kapacitete, iako je idejni projekt iniciran u Hrvatskoj. Odlučeno je da nositelj projekta je grupa sa Sveučilišta Stuttgart, na čemu smo im jako zahvalni.

Također, organiziramo i konferencije na Brijunima. Sljedeće godine tema je „Space Safety“ i dolaze vrhunski eksperti te tematike iz Europske svemriske agencije, instituta Fraunhofer, DLR-a i još mnogi drugi. Tema konferencije uključuje rješavanje problema svemirskog otpada ali i obrana od mogućeg udara asteroida.

Ukratko, imamo dosta razvojnih aktivnosti, ali Perun nam je najvažniji projekt, jer to predstavlja legitimaciju Hrvatske kao zemlje koja može složiti satelit, te napraviti ključne komponente, u početku ne sve. Ali bi nas stavilo na mapu svijeta. Mi smo imali prije tri godina prezentaciju na IRB-u svemirskog programa RH koji je uvjet za članstvo u ESA.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Prof. Dr. Slobodan Danko Bosanac – Uloga privatnog kapitala u istraživanju svemira

Najnovije vijesti u osvajanju svemira donose uspjeh i neuspjeh: veliki uspjeh Indije s mekim spuštanjem na Mjesec i neuspjeh neprikosnovenog lidera svemirskog programa Rusije, kao nasljednica Sovjetskog. Kada se govori o neuspjehu mora se imati u vidu da isti su sastavni dio još uvijek izgradnje svemirskih putovanja, još smo dosta daleko od onog što bi mogli nazvati svemirskog doba čovječanstva. Drugi, važniji, problem kojeg neuspjeh implicira, jer svu su tehnologiju savladali u prvim u svijetu spuštanjem na Mjesec, Mars i Veneru i slanjem slika, je pitanje nakon svim prvih uspjeha ruske svemirske tehnologije prošla su desetljeća od ponovnog, civilnog, odlaska u svemir isključuje se servisiranje Međunarodne svemirske postaje. Činjenica je da ruski svemirski program nema tolikog odjeka u javnosti, zapravo je potpuno zamro u segmentu koji se jako razvija, uloga privatnog kapitala, a kroz to i PR tog programa, kao njegovog sastavnog dijela. Taj problem je globalnog karaktera, prva konferencija posvećena njemu bila je New Space Summit Munich na koju sam bio pozvan održati predavanje „Croatian Strategy in New Space Activities”. Središnja je tema bila ne toliko razvoj novih tehnologija već uloge ponude i potražnje kroz razvoj privatnog sektora u svemirskom programu.

Uloga Svemirskih agencija i smanjivanje njihove uloge kao nositeljice svemirskog razvoja, ne u potpunosti jer još uvijek privatni kapital nema dovoljnog kapaciteta za razvoj bitnih tehnologija koje određuju stvarni ulazak u svemirsko doba čovječanstva: razvoj elektromagnetskog pogona, izvori i skladištenje energije, razvoj umjetne inteligencije (androida) kao partnera u svemiru. Uloga prvatnog sektora ima najveći uspjeh u SAD, a začetnik je bilo odustajanje NASA-e od uloge u komercijalizacijisvemira, prepuštajući skoro 70% tehnologije privatnoj kompaniji Space X. Problem uloge malih i srednjih firmi u velikoj je mjeri riješen u SAD budući da je izvor njihovih financiranja riješen i ogromnim financiranje vojnog sektora, računa se da je oko 60% svemirskog programa financiran na taj način. Posebni je naglasak na Summit-u bio na EU svemirskom programu koji u velikoj mjeri zaostaje ne samo u odnosu na SAD program već i na kineski. Svi su elementi tog zaostajanja analizirani.