Kaos i kakofonija bazara imaju osobinu pozitivnog i optimističnog pogleda na život. Zapravo, tržište je – sa svim svojim razgovorima, prepirkama i drugarstvom – oblikovalo ljudsko društvo od samog početka. Dakle, ne treba čuditi da se antropolozi često okreću tržnicama u svojim naporima da razumiju daleke kulture. To je svakako dobar način za prikupljanje uvida u modernu Indiju.

Šećući bazarom u Delhiju prošlog tjedna, razgovarajući s prijateljskim trgovcima i prodavačima uz cestu i uživajući u toplom sjaju tradicionalne Indije, bilo je nemoguće ne osjetiti optimizam po pitanju perspektive te zemlje.

Ovo nije mjesto gdje se čovjek okreće svom mobitelu kako bi našao odgovor na pitanje ili da ga vodi do željenog odredišta. Jednostavno zatražite informacije koje su vam potrebne, a nekoliko mještana žuri vam ih pružiti.

Na prekretnici
U mom slučaju, taj me zadatak odveo niz usku stazu obloženu zgradama s poderanim plakatima s kojih se ljušti boja, prema lokalnom foto studiju po novu fotografiju lica. Kad sam zakoračio kroz vrata, krupan vlasnik trgovine – koji je s dva pomoćnika besposlen slušao melodijske vedske napjeve – široko se nasmiješio i pitao želim li da snimi “lijepu” fotografiju. Prije nego što sam mogao odgovoriti, njegovi pomoćnici pripremali su okruženje: postavljali su kameru, namještali svjetla, podešavali zaslon iza mene i naginjali mi glavu primivši me za bradu “kako bi dobili najbolji kut”.

Nekoliko klikova kasnije, njih su se trojica okupili kako bi proučili rezultate i nastavili gledati moje lice i fotografiju. “Mislim da ga možemo uljepšati”, rekao je jedan pomoćnik (vjerojatno misleći na fotografiju). “Možda bih mu trebao dodati još kose”, predložio je drugi asistent.

“Želite li zamijeniti običnu bijelu pozadinu obrisom New Yorka ili Londona?”, pitao me vlasnik. Objasnio sam, na njihovo razočaranje, da će me ured za izdavanje putovnica izbaciti ako im predam fotografiju sebe kako stojim ispred Kipa slobode s glavom punom lažne kose. Obična snimka lica bila bi sasvim u redu.

Bio je to kratak susret, ali me vratio u vrijeme kada sam živio i radio u Indiji. U tom sam foto studiju – i, doista, tijekom cijelog svog posjeta – imao osjećaj da je vrijeme stalo, na najbolji mogući način. Međutim, istovremeno je bilo nečeg pomalo čudnog u tome – ispod površine budio se val tjeskobe. Indija je na prekretnici.

Nesumnjivo postoje čimbenici koji joj idu u korist. U nekim je područjima indijsko gospodarstvo ostvarilo dobre rezultate. To se odražava u snažnom gospodarskom rastu u razdoblju 2022. – 2023. Kao veliko gospodarstvo u nastajanju, Indija je u dobroj poziciji da kapitalizira narušene odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Ali prava slika nije tako ružičasta kao što se može činiti. Podsjetimo, u razdoblju 2020. – 2021. indijsko gospodarstvo, koje se još oporavljalo od neopravdane demonetizacije, smanjilo se za sedam posto kao posljedica loše provedenog zatvaranja u pandemiji, što ga čini jednim od najlošijih svjetskih gospodarstava.

Kao posljedica toga, od 2020. do 2023. prosječni godišnji rast Indije pokazao se manjim od 4 posto, što nije loše za vrijeme globalnih ekonomskih previranja, ali daleko manje impresivno nego što daju naslutiti nedavni podaci, slogani i naslovi.

Nadalje, koristi od ovog rasta imaju gotovo u potpunosti bogati. Mladi se bore za ostvarivanje pristojnih prihoda, a nezaposlenost mladih prošle je godine premašila 23 posto. To je lošiji rezultat nego u 120 država, od njih 176 za koje Svjetska banka daje podatke. Nestaju radna mjesta u proizvodnom sektoru, zbog čega poljoprivredni sektor zapošljava sve veći udio radne snage. Male tvrtke imaju poteškoća.

Visoka inflacija cijena hrane dodatno pritišće srednju i nižu srednju klasu. Privatna ulaganja, mjerena bruto investicijama u fiksni kapital privatnog sektora, znatno su se smanjila, s dosljedno više od 25 posto BDP-a u razdoblju 2005. – 2013. na manje od 20 posto u razdoblju 2020. – 2021. Povjerenje u budućnost očito slabi.

Formula za pad
Međutim, najveći razlog za zabrinutost je pogoršanje političkog okruženja: erozija demokracije, porast kronizma i pojačan osjećaj nesigurnosti među manjinskim skupinama. Ti se trendovi kose s vrijednostima i načelima na kojima je osnovana neovisna Indija i zbog kojih joj se globalno dive. Iako je zemlja povremeno pogriješila tijekom godina, njezina predanost uključivosti i demokraciji može se usporediti s malo zemalja u razvoju.

Kronizam se posebno samoosnažuje. U zemljama u kojima je uzeo maha, međunarodni akteri shvaćaju da mogu sklopiti neke od najboljih poslova (sa svoje točke gledišta), jer moraju zadovoljiti samo najbogatije i nekoliko vođa. Nije važno je li taj određeni posao dobar ili čak neutralan za ostatak društva.

Dodajte tome vjersku diskriminaciju i imate formulu za dugoročni gospodarski pad. Pakistan je do 2004. imao veći dohodak po stanovniku od Indije. No, kombinacija kronizma i vjerskog fundamentalizma oslabila je osnove pakistanskog gospodarstva, a Indija je brzo odmaknula daleko naprijed.

Na bazarima i šire, osjećaj nelagode je opipljiv. Ali razgovori s tipičnim uzorkom ljudi – od prodavača na tržnici do studenata, pa čak i birokrata – ukazuje na sve veću svijest o šteti koju vjerska netrpeljivost i kronizam mogu nanijeti zemlji. To pruža temelje za nadu. Stabilnija, prosperitetnija budućnost ovisi o izborima koje Indija donosi danas.