Krešimir Uroda, nakon 30 godina provedenih u Čakovcu, 2018. godine vratio se u rodni Pirovac gdje je preuzeo brigu za maslinik koji je 2010. na djedovini posadio pokojni otac Ante.

U kratkom periodu za svoje ulje osvojio je nekoliko priznanja, uključujući i zlatne medalje na prestižnom natjecanju u New Yorku, a povratak u Dalmaciju nije požalio. Dapače. Ovom po struci informatičaru, zaposlenom u Elektri, maslinik je drugi posao, ali i velika ljubav kojoj je sto posto posvećen, piše Šibenik.in

“Otac je 2010. godine, iz nekog dišpeta, u dotad zapuštenom masliniku, posadio 370 maslina. 2005. se vratio živjeti ovdje i onda mi je prije pet godina dao ultimatum: ‘Ili ćeš se vratiti ili prodajem maslinik’. Oduvijek sam se htio vratiti, srce me vuklo ovdje, i to nije bila teška odluka. Posao sam preuzeo u proljeće 2018. godine, otac je nekoliko mjeseci kasnije preminuo, a te iste godine na smotri maslinovog ulja u Vodicama, s tom ćaćinom berbom, osvojio sam prvu zlatnu medalju. Uspjeh smo ponovili i 2020. godine, dok smo 2021. i 2023. osvojili zlato u New Yorku. To je veliko priznanje i pobjeda jer tamo se ocjenjuju najkvalitetnija ulja iz cijelog svijeta. Ipak, moram naglasiti, da zlatne medalje iz Vodica imaju posebnu važnost jer velika je stvar kad vas prepoznaju doma”, priča 41-godišnji Krešimir.

Njegovo ulje prepoznali su i u Međimurju, kao i van granica Lijepe Naše, a sa svojim uljem ulazi i u restorane i hotele. Masovnost mu nije prioritet jer i ne proizvode velike količine.

Prestižna priznanja

Hrvatski maslinari osvojili zlata za ulje u New Yorku, a ovaj put nisu Istrijani u pitanju

“Mi smo na oko 500, 600 litara ulja godišnje, ove godine nadamo se prvoj tisućici. Osim ovog maslinika u kojem su stabla oblice, lastovke i leccine, obrađujemo i dva obližnja stoljetna maslinika koja daju puno više plodova. Ovo nije posao za jednu osobu, a najveću pomoć imam od zaručnice Đurđice, obitelji i prijatelja. Ona mi je desna ruka, a kad je berba, svi se skupe. Odluku o povratku u Dalmaciju nisam požalio, a čak mi je i sin, koji je ostao u Čakovcu s majkom, kazao da je ovo najbolja odluka koju sam donio u životu. Otac je ljubav prema maslinama prenio na mene, a nadam se da ću i ja na svojeg sina. Roko je sad srednjoškolac, ali plan mu je doći studirati u Dalmaciju i jednog dana, ako bude to želio, preuzet će ovaj posao “, kaže.

Na pitanje može li se živjeti samo od maslina, kaže da može, ali kad se dođe na razinu od oko tri tisuće ulja godišnje.

“Kao što sam i kazao sinu, ovo je dodatan posao uz stalni, a jednog dana tko zna. Ima ovdje puno rizika, vremenske nepogode, požari, bolesti, ali tko radi, može i nešto postići. Zahvalan sam i na pomoći koju smo dobili od ŠKŽ, kao i Općine Pirovac, a nedavno smo dobili i sredstva na natječaju LAG More na koji smo aplicirali za maslinik na brdu Makirina. Riječ je o starom masliniku od osam kaskada koji je dida svojim rukama sredio. Ako Bog da, najesen kreću radovi, a u jednoj fazi plan je i otvoriti kušaonicu “, otkriva nam Krešimir.

Domaći dizajn

Hrvatski dizajn u Istru donio prestižnu svjetsku nagradu

Desna ruka mu je zaručnica Đurđica Reljić koja za sebe kaže da je ‘dijete zgrade, asfalta i štikli’, ali u masliniku se snašla odlično. I više nego odlično jer neke stvari radi bolje i pedantnije od njega, kazat će Krešimir.

“Uvijek mislim, kad nešto realizira, da će stati, ali on ide samo dalje s planovima. Tako je bilo i s kućom za odmor koja je prvotno bila namijenjena nama kad dođemo u berbu, ali prepoznao je potencijal i eto okušali smo se i u robinzonskom turizmu. Ima tu puno posla, istina, ali meni je gušt. Kazala mi je prijateljica da je vrijeme da nađem neki hobi i da maslinik nije hobi, već posao. Ali ako nešto radiš s guštom i iz ljubavi, meni je to hobi. Ispušni ventil”, kaže nam Đurđica.

Ista stvar je i kod Krešimira koji svaki slobodni trenutak, uključujući i godišnji, provede ovdje. A kad nije tu fizički, onda je znao i gledati maslinik preko web kamere.

“Bila je tu web kamera i on bi, umjesto da gleda neki film, gledao je li pala kiša i kako su masline. Kad se kamera pokvarila, bilo je idemo u maslinik vidjeti stanje”, smije se Đurđica.

Ljubav prema poslu rezultirala je velikim uspjehom, danas imaju jedno od najboljih ulja u svijetu, a lani su maslinik posjetili i učenici Međunarodne škole iz Zagreba.

“Danas svako bolje ulje ima naziv ‘extra djevičansko’ i pod tim se prodaje svašta. Kako je naše ulje ‘extra, extra’, zajedno s Tomislavom Duvnjakom iz vodičke uljare sv. Ivan i Domagojem Živkovićem osnovali smo Udrugu ‘Ultra Extra’ i svatko tko želi biti član, kvalitetu ulja mora dokazati analizom. Posebno mi je drago i što su nas lani posjetili učenici iz Zagreba koji su sudjelovali u cijelom procesu ‘od stabla do stola’. Brali su masline, posjetili uljaru, dobili su i ulje, a kazao sam im ako ulje i ove godine pobijedi u New Yorku, da je to i njihova zasluga. Lijepo je kad možemo djeci pružiti ovako iskustvo, posebno onoj koja se s tim dosad nisu susretala “, kaže Krešimir za kraj.