Berba šljive u Srbiji je je u punom jeku, ali je već sada izvjesno da će je biti 30 posto manje. Negdje je neće biti ni za slatko, svježe i suhe će se proizvesti za izvoz, pa će u slučaju bolje cijene više ići u prodaju nego u proizvodnju rakije, gdje inače obično završi čak 80 posto uroda šljive.

To za srpske medije izjavio direktor Instituta za voćarstvo u Čačku Darko Jevremović, koji ne sumnja da će proizvođači većom cijenom pokušati nadomjestiti slabiji urod.

Slabiji urod
Otkupna je cijena trenutno 30-35 dinara, a nadaju se dobroj cijeni, a to, prema njihovoj računici znači da bi u otkupu na gajbicu došli do nekih i 50 dinara za kilogram. Cijena kilograma šljive je ovih dana na zelenim tržnicama bila 70 do 90 dinara, a na beogradskim tržnicama duplo skuplja, od 130 do 150 dinara.

Jevremović kaže kako su ovogodišnjem znatno slabijem urodu kumovali kasni proljećni mrazevi, snijeg u doba cvjetanja, nepovoljno vremena u doba cvjetanja i oplodnje, a potom i elementarne nepogode, grad.

To je rezultiralo manjim rodom šljive u odnosu na prethodnu godinu koja je bila izuzetno doba godina za proizvodnju. Prosjek godišnjeg uroda šljive u Srbiji je, po riječima Jevremovića, oko 350.000 tona.

“Rekordne godine su 650.000 tona, što smo imali prije nekoliko godina, ali uglavnom se ti prinosi kreću između 350.000 i 400.000 tona. Vjerujem da će ove godine biti negdje oko 300.000 tona. Moramo sačekati da se završi berba “čačanske rodne”, “stenleja” i domaćih autohtonih sorti, kao što je “požegača”, koje kasnije sazrijevaju. Onda ćemo imati potpune podatke koje količine su ove godine ostvarene u Srbiji”, ističe ovaj stručnjak za voćarstvo.

Na pitanje hoće li manji urod značiti i manji izvoz, on kaže kako je to moguće, ali da ipak vjeruje da su se prerađivači i izvoznici na vrijeme osigurali kako bi ispunili ono što prema ugovorima moraju realizirati na inozemna tržištu.

Sigurno su nabavljali šljivu širom Srbije tražeći je kod proizvođača kod kojih je rodila. Koliko tradicija može biti važna kad je u pitanju potrošnja šljive za rakiju, govori podatak da je ove godine srpska šljivovica stavljena na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.

Izvozne prilike
“Mi smo tradicionalni veliki proizvođači šljivovice i mislim da je ta tradicija razlog zašto najveći postotak roda ode u rakiju. Kada govorimo o izvozu svježe šljive Srbija se i pored tih nekih relativno malih količina koje se izvoze u odnosu na neka ranija vremena nalazi među 10 do 12 svjetskih izvoznika, a kada govorimo o suhoj šljivi tu zauzimamo peto-šesto mjesto u svijetu., napominje Jevremović.

Ističe kako ima prostora da se izvezu daleko veće količine šljive. “Kada govorimo o svježoj šljivi perspektive ima jako puno, kao i kod suhe šljive. Tu je možda veći problem osigurati veće količine za izvoz na neka tržišta kao što je rusko koje ima zahtjeve za velikom količinom suhe šljive, ali traži i konstantnu kvalitetu, dodaje.

To bi, možda, za dogledno vrijeme mogla postati srpska šljivovica. Proizvodnja rakije je, ističe Jevremović, u usponu u posljednjih dvadeset godina. Proizvode se jako kvalitetne vrhunske rakije koje postižu visoku cijenu i koje se iz godine u godinu sve više plasiraju na inozemna tržišta.