Iako su rane sorte šljiva stigle još prije mjesec dana, prava berba je u drugoj polovini kolovoza. Darko Jevremović, direktor Instituta za voćarstvo u Čačku, ističe za RTS, da je ova godina veoma nepovoljna za voćarstvo, prije svega zbog loših vremenskih uvjeta.

Iako se očekivao rekordan urod šljive on će biti ispod prosjeka. Očekuje da će potražnja biti veća, pa bi i otkupna cijena mogla biti viša od trenutne, od 30 do 35 dinara.

Prosječan prinos
U nekim nasadima su šljive unatoč mrazu, nestabilnom vremenu lijepo rodile, ali ima i onih u kojima ih nema niti za slatko, džem, a kamoli šljivovicu. Darko Jevremović kaže kako je u nekim mjestima dobro prošla sorta čačanska rodna, negdje čačanska ljepotica, a u nekim stenlej.

Tako da ne možemo generalizirati o sorti, ali u pojedinim lokalitetima su neke uspjele prebroditi sve ove nepovoljne uvjete i daju jako visoke prinose u samim nasadima, ukazuje Jevremović. Ističe da se, kada je rekordna godina, ostvaruje prinos devet tona šljive po hektaru, odnosno da je s oko 70.000 hektara prinos preko 650.000 tona.

“ Ove će godine sigurno biti jako niži prinos i ne treba očekivati četiri do pet tona po hektaru u prosjeku, možda čak i manje”, procjenjuje Jevremović.

Jevremović navodi kako je početna otkupna cijena krenula od 50 dinara za čačansku ljepoticu koja se već bere, a u dobrom dijelu lokaliteta berba je i završena.

“ Nakon toga cijena je izvjesno pala. Kada govorimo o šljivi koja se otkupljuje za rakiju, tu je cijena bila od 30 do 35 dinara. Sada ide berba sorti stenlej i čačanske rodne. Ali, s obzirom da je ove godine rod znatno manji, treba očekivati veću potražnju od strane otkupljivača i očekujem da će cijena biti nešto veća nego što je trenutno”, zaključuje direktor Instituta za voćarstvo u Čačku.

S druge strane, Srbija će i ove godine imati dovoljne količine pšenice za domaće potrebe, a i izvoznici očekuju solidnu zaradu. Pšenicom je bilo zasijano oko 700.000 hektara, koliko i prethodnih godina, a urod je bio približno 3,2 milijuna tona. Od tih količina za domaće potrebe je dovoljno oko 1,5 milijuna tona, oko 1,2 milijuna tona ide u izvoz, a ostatak je namijenjen robnim rezervama zemlje.

Izvoz u susjedstvo
Agroekonomista Milan Prostran kaže da se najviše pšenice izvozi u zemlje u okruženju, a plan je da se dođe i do potrošača u zemljama Srednjeg i Dalekog istoka, prije svega u Sjevernoj Africi.

“Naše ambicije su da se bar nekih milijun tona Dunavom izveze preko luke u Costanci i da se pretovarom u velike brodove, prekoceanske, izveze u neke daleke zemlje. Bilo je pregovora sa Egiptom za izvoz, dakle neke bliže zemlje nego što je to daleka Kina, ali naravno i milijun tona za Kinu nije mala količina. Obzirom da su oni zakupili luke u Grčkoj, tu bi mogao biti neki od aranžmana, dakle izvoz u Kinu je dosta realan za neka buduća vremena, rekao je Prostran.

Srbija uglavnom ne uvozi sjeme pšenice jer ima dva vodeća instituta za tu žitaricu – jedan u Novom Sadu, drugi manji u Kragujevcu.

Njihovi stručnjaci rade na tome da prinosi budu veći, koji su sada u prosjeku između 4,5 i 5 tona po hektaru, dok su u razvijenim zemljama od 8 do 10 tona. Kada bi se dostigli ti prinosi oranice u Srbiji zasijane pšenicom bile bi smanjene na optimalnih 400.000 hektara.