S drugom polovicom kolovoza i za izvršnu vlast polako kreće novi, jesenski ciklus aktivnosti koje će ovaj put zasigurno imati i pečat “superizborne” godine. Ministre uskoro čekaju pripreme za rebalans ovogodišnjeg i izradu planova proračuna za “superizbornu” 2024. Vlada je, među ostalim, za jesen najavila i novi paket mjera za ublažavanje utjecaja rasta cijena na građane i gospodarstvo.

Dio privremenih mjera iz Vladina travanjskog paketa donesen je s trajanjem do kraja ožujka iduće godine, ali dio ih traje samo do rujna, a ministar financija Marko Pimorac još prilikom svibanjskog rebalansa rekao je kako će se po potrebi, donijeti i nove.

Izazovna zadaća bit će i donošenje novog zakona o plaćama do kraja godine koje bi, prema najavama resornog ministra Marina Piletića, trebao biti sveobuhvatno rješenje za problem niskih plaća u državnim i javnim službama. Sindikati su ovoljetnim sporazumima samo umireni, a predstojeća godina izbora nije bez utjecaja na pregovaračke pozicije, pa ni novi zakon nije tek stvar broja ruku u Saboru. Ukratko, proračun će biti pod pojačanim pritiskom. Za Vladu je u tom smislu svakako olakotna okolnost solidno stanje javnih financija.

Proračun se puni dobro i, prema stanju u prvih pet mjeseci, čini se da će se u planirane okvire deficita i projekcija javnog duga uklopiti i neki izvjesni dodatni rashodi. No, ostaje ipak primijetiti da je iz smjera Europske središnje banke državama članicama eurozone nekoliko posljednjih sastanaka Upravnog vijeća u pravilu praćeno i upozorenjima kako je “usporedno sa smanjivanjem energetske krize ključno da vlade hitro i usklađeno ukinu povezane mjere potpore kako ne bi pridonijele povećanju srednjoročnih inflacijskih pritisaka”.

Jer, to bi, kažu, iziskivalo potrebe za snažnijim odgovorom monetarne politike. U ECB-u su nakon srpanjskog sastanka i još jednog koraka podizanja ključnih kamatnih stopa pozdravili i prethodnu poruku Euroskupine o fiskalnim politikama europodručja. Ona se, u najkraćem, svodi na to da bi fiskalne politike trebale biti oblikovane tako da pridonose povećanju produktivnosti gospodarstva i postupnom smanjenju velikog javnog duga, jer to pridonosi i smanjenju cjenovnih pritisaka u srednjoročnom razdoblju.

Već otprije, pak, i iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i OECD-a upozoravaju kako bi vladama bilo bolje da inflacijom potaknute povećane prihode proračuna koriste za ciljaniju socijalnu potporu. Ta su upozorenja adresirala posebice privremena smanjenja stope PDV-a na energiju i hranu, uz preporuke da se, umjesto da se svima nude porezne subvencije kroz smanjenje PDV-a, dodatni porezi usmjere na ciljane socijalne pomoći najranjivijim skupinama.

Kad je riječ o javnom dugu, rizici od nepovoljnog kretanja hrvatskog javnog duga i izlaska iz okvira Pakta o stabilnosti i rastu u dogledno vrijeme nisu izraženi. Tako bi se u jednoj rečenici mogli sažeti glavni zaključci u srijedu objavljene analize održivosti javnog duga koju potpisuju tri analitičara Hrvatske narodne banke – Frane Banić, Alan Bobetko i Dominik Pripužić.

Iz Međunarodnog monetarnog fonda i OECD-a upozoravaju kako bi vladama bilo bolje da inflacijom potaknute povećane prihode proračuna koriste za ciljaniju socijalnu potporu/Reuters

Padajuća putanja

U osnovnom scenariju, tj. u središnjoj procjeni u naredne četiri godine izgledna je padajuća putanja prema referentnoj granici od 60 posto BDP-a, a prema autorskom trojcu i u najnepovoljnijem scenariju javni dug bi se zadržao ispod ostvarenja 2020. kada je pod utjecajem pandemijskog šoka dosegnuo najviše razine.

U odnosu na članice EU sličnog stupnja razvijenosti i dalje, doduše, imamo razmjerno visok omjer duga i BDP-a. No, posljednjih godina (s izuzetkom 2020. kad su poništena konsolidacijska ostvarenja prethodne četiri godine) Hrvatska je uglavnom u skupini zemalja Unije koje se navode kao primjeri pozitivnih pomaka u sferi javnih financija.

U odnosu na prosjek EU-a, kao i država srednje i istočne Europe lani je zabilježila najveće godišnje smanjenje omjera javnog duga i BDP-a, sa 78,4 na 68,4 posto. Usto, i u pogledu proračunskog salda našla se u krugu samo šest članica Unije koje su na razini opće države zabilježile suficit (višak su ostvarile još Danska, Irska, Švedska, Cipar i Luksemburg).

Ekonomsko okruženje u novije vrijeme općenito ide na ruku uslužno orijentiranim gospodarstvima, pa su tako lani stopama rasta prednjačile upravo mediteranske zemlje (plus Irska) sa značajnim udjelom turizma, a slično se očekuje i ove godine.

Osim toga, u slučaju Hrvatske relativno veći značaj ima trenutno i rast priljeva europskog novca, od tzv. bespovratnih sredstava za plan oporavka i otpornosti (NPOO) do sredstava iz Fonda solidarnosti (obnova nakon potresa). Dio analitičara, doduše, već polako upozorava da taj “vodopad” europskog novca neće biti tako izdašan već za godinu-dvije, a europska su gospodarstva, pa i hrvatsko, u usporavanju.

Iznad pet posto

Za ovu godinu Vlada je projicirala manjak opće države – 1,4 posto BDP-a prema domaćoj metodologiji i 0,7 posto europskoj (ESA 2010). A ako je suditi prema uprosječenim očekivanjima 20-ak međunarodnih institucija koje se bave ekonomskim analizama i prognozama, Hrvatska će i ove godine i u odnosu na prosjek EU (očekivani deficit -3,4 posto) i ostalih 10 država tzv. Nove Europe imati manji manjak.

U prosjeku se za Hrvatsku nakon lanjskog viška od 0,4 posto BDP-a očekuje deficit od 1,4 posto. Usporedbe radi, uprosječene prognoze za susjedne nam Sloveniju i Mađarsku trenutno su na 3,7 odnosno 4,5 posto fiskalnog manjka u 2023. Najveći deficiti u promatranoj desetorci predviđaju se za Slovačku i Rumunjsku, u kojima se računa da će manjak općeg proračuna premašiti pet posto.