S dosadašnjim štetama na vinogradima, koje se kreću od 30 do 70 posto ovisno o regiji, domaći proizvođači s nervozom gledaju u nebo. Olujno nevrijeme najnoviji je udar na vinare nakon skoka cijena repromaterijala i sivog tržišta van kontrole. Doda li se tome poplava vina upitne kvalitete po dampinškim cijenama, ne čudi najava vinara okupljenih u udrugu Graševina Croatica da kreću u akciju. “Evidentno je da postoje organizirane kriminalne skupine vrlo vješte u falsificiranju vina, pa često i nazive vina na deklaracijama formiraju tako da stvore zabludu kod potrošača da pije vino hrvatskog porijekla. Vršit ćemo kontrolne analize vina na našem tržištu i upozoriti potrošače i institucije”, rezolutno najavljuje direktor Udruge Tomislav Panenić.

Olujno nevrijeme proteklih tjedana izazvalo je poprilično štete u Slavoniji. Kakve su vaše informacije s terena, kolike štete na nasadima imaju vinari?

Nedavno olujno nevrijeme, kakvog se ne sjećaju niti naši stari, poharalo je veliki dio Hrvatske, a područje Slavonije i Srijema je izgleda pretrpjelo najznačajnije štete. Mediji su prenijeli slike uništenih kuća i gospodarskih objekata, a sličnih razmjera su i štete u našim vinogradima.

Najveće štete imaju vinari Srijemskog vinogorja i vinogorja uz Savu gdje su deseci hektara doslovno sravnjeni sa zemljom, a uz to brojni vinari imaju štete od ledotuče. Prema prvim podacima u stradalim vinogradima štete na grožđu se kreću od 30 do 70 posto, a štete gdje su izlomljeni potporni stupci idu i do 7000 eura po hektaru. Već sada možemo reći da će brojni vinari imati financijski izazovnu sezonu.

Mogu li proizvođači računati na odštete, primjerice u slučaju proglašenja elementarne nepogode ili od osiguranja?

Vrlo je malo vinara koji su osigurali vinograde od šteta loma armature uslijed olujnog nevremena jer, kao što sam rekao, takvih šteta i tolikog obujma nismo nikada imali. Elementarna nepogoda je proglašena, štete u vinogradima vinari će prijaviti, ali prema dosadašnjem iskustvu teško će štete biti financijski nadoknađene u nekom ozbiljnijem postotku. Ministarstvo poljoprivrede je objavilo natječaj koji će pomoći obnovu proizvodnog potencijala, ali već je jasno da alocirana sredstva od dva milijuna eura neće nadoknaditi cjelokupni izgubljeni urod grožđa niti izgubljeni prihod od prodaje vina. Uz navedeno, brojni oštećeni vinari se ne uklapaju u kriterije natječaja.

Je li ugrožena ovogodišnja berba i je li izvjesna nestašica grožđa? U kojoj mjeri bi se to moglo odraziti na prinose i tržište vina?

Uslijed šteta od olujnog nevremena ubrane količine će u pojedinim vinogorjima Slavonije i hrvatskog Podunavlja biti značajno manje, a čujem da je tako i u nekim drugim vinogorjima. S obzirom na smanjenje površina pod vinogradima te da se ostale vinogradarske regije već godinama suočavaju s nedostatkom grožđa, izvjesno je da možemo očekivati značajniji nedostatak grožđa na tržištu.

Prema našim podacima, hrvatsko tržište godišnje potroši oko 130 milijuna litara vina gdje uvoz čini oko 25 milijuna litara. Uz trend dobrih turističkih sezona jasno je da se će se bilo koje smanjenje hrvatske proizvodnje vina morati nadoknaditi iz uvoza.

Što će biti s cijenama? Prijeti li Hrvatskoj poplava uvoza?

Cijene vina su određene cijenom grožđa i ostalih proizvodnih inputa. Proteklih par godina cijene grožđa se nisu značajnije mijenjale, ali je rast cijena vina prvenstveno bio uvjetovan posljedicama pandemije Covida-19 i rata u Ukrajini koji su utjecali na rast cijena staklene ambalaže, kartonaže, etiketa, čepova i ostalog repromaterijala. Ponuda svih tih artikala je vrlo ograničena i praktično nije moguće pregovarati o cijeni već ili kupuješ ili će netko drugi kupiti. Kartonska ambalaža je poskupila oko 50 posto, a staklene boce, čepovi i etikete su rasle i do 100 posto. Vidljivo je da su svi dizali cijene u iznimno visokim postocima, ali vinari to jednostavno nisu mogli prenijeti na svoje potrošače jer bi i time dodatno utjecali na rast uvoza jeftinih nekvalitetnih vina.

Iz Makedonije uvezemo gotovo 11 milijuna litara vina po prosječnoj cijeni 0,77 eura po litri, a s Kosova četiri milijuna litara po prosječnoj cijeni od 0,59 eura po litri. Navedeni podaci govore da navedene dvije zemlje daju preko 50 posto hrvatskog uvoza vina, a cijena potvrđuje da se uvoze najjeftinija vina. Najviše nas brine što se u Hrvatsku masovno uvoze vina vrlo niske kvalitete. Prošlogodišnji inspekcijski nadzor Državnog inspektorata pronašao je da su čak četiri vina s Kosova bila patvorena. Evidentno je da postoje organizirane kriminalne skupine vrlo vješte u falsificiranju vina pa često i nazive vina na deklaracijama formiraju tako da stvore zabludu kod potrošača da pije vino hrvatskog porijekla. Konzumirajući takva loša vina naši potrošači pa i turisti gube povjerenje u vina na hrvatskom tržištu što čini nemjerljivu štetu našem vinarstvu i ukupnoj eno gastronomskoj ponudi.

Primjećujete u pojedinim segmentima prodaje pritisak količina koje su cjenovno ispod matematike isplativosti? Možete li detaljnije reći o čemu se radi?

Prateći ponudu vina na policama trgovačkih lanaca, zamijetili smo značajnu ponudu etiketa vina niske kvalitete koja se prodaju ispod najniže moguće proizvodne cijene. Napominjem da usporedbu radimo na kalkulacijama proizvodnje naših poznatih vinarija koje imaju veliki obujam proizvodnje te postižu najniže proizvodne cijene grožđa i najniže nabavne cijene ostalih inputa.

Stoga upozoravamo i trgovce i potrošače da budu oprezni prilikom kupnje jeftinih vina te biraju vina provjerenih vinara. Izrazito niska cijena u odnosu na konkurenciju, nepoznato ime proizvođača, kao i prikrivanje stvarnog proizvođača vina na pakiranju trebaju probuditi sumnju u kvalitetu vina, a svakako bi na takva vina pozornost trebale obratiti nadležne kontrolne institucije.

Prosječni čitatelj sada se može pitati u čemu je problem ako se spuste cijene pojedinih vina? Što biste odgovorili, gdje je tu šteta i za koga?

Šteta je za hrvatske vinare jer se ruše prodajne cijene, umanjuje vrijednost godinama mukotrpno stvaranog brenda te u konačnici dovodi u pitanje opstojnost poslovanja. Šteta je za cijeli turistički sektor, odnosno državu koja ulaže velike napore u brendiranje Hrvatske kao eno-gastro destinacije. Trgovci se, naravno, time ne zamaraju jer oni žele imati najnižu moguću cijena koju će ponuditi kupcu, a vidimo iz slučaja patvorenja da se ne trude provjeriti kvalitetu vina. Ali zato očekuju od naših vinara da isporuče svoje vino po takvim cijenama.

U uvjetima podjednake cijene troškova pakiranja i distribucije vina u Hrvatskoj i zemljama u okruženju, pritisak na cijenu vina se prelama preko leđa vinogradara kojima se nudi preniska otkupna cijena grožđa. Tu podrazumijevam vinogradare u Hrvatskoj, ali i u Makedoniji, Kosovu ili bilo kojoj drugoj državi. Sve više vinogradara odustaje od proizvodnje i nema tih potpora koje će ih opet potaknuti da sade nove nasade.

Statistike su neumoljive: u Hrvatskoj smo na povijesno najnižim površinama pod vinogradima i u proteklih 20 godina smo pali s 58.000 hektara na samo 18.000. Nastavkom takvog trenda postat ćemo sve veći uvoznici vina, a prema dosadašnjoj uvozničkoj praksi pit ćemo najlošija vina na tržištu. Ponekad i sam naletim na neko vino koje je toliko očajno za piti da se pitam kako ga je netko takvog uopće proizveo, odnosno tko ga je uopće pustio na tržište. Zato inzistiramo na uređenom tržištu gdje nema prijevara i gdje se partnerski stvara najbolja moguća ponuda za naše potrošače.

Nakon prošlogodišnjeg dokazanog krivotvorenja, očito je da postoje određene sumnje i dalje, uostalom i Ministarstvo poljoprivrede uputilo je dopis vinarima jesu li primijetili nepravilnosti. Što kao udruga planirate u idućim koracima?

Postali smo svjesni da, u uvjetima rasta turističke potrošnje u Hrvatskoj, na naše tržište dolaze vina upitne kvalitete te da postajemo raj za manipulacije. Na temelju prošlogodišnjeg nalaza inspekcije koji je utvrdio četiri patvorena vina s Kosova, a čak 97% njihovog vina izvozi se u Hrvatsku, jasno je da su naši kontrolni mehanizmi nedostatni. Vinari Graševine Croatice svojim imenom stoje iza vina koje isporuče na tržište te je stav Upravnog odbora jasan: Graševina Croatica kreće u aktivno praćenje pojave sumnjivih vina te ćemo vršiti kontrolne analize vina na našem tržištu. Upozorit ćemo i potrošače i nadležne hrvatske institucije na sva patvorena i lažno deklarirana vina koja otkrijemo. Nažalost, nemamo drugog izbora te ćemo svima koji proizvode ili uvoze takva vina poslati jasnu poruku da su praksa patvorenja i druge manipulacije apsolutno neprihvatljivi.

U kojoj mjeri računate na pomoć države, konkretno resornog Ministarstva, nadležnih agencija, Državnog inspektorata?

Nadležne državne institucije prvenstveno moraju urediti zakonsku regulativu kako bi prostor za manipulacije bio što manji i naravno, trebaju pojačati kontrole sumnjivih vina na tržištu. Jedan od velikih problema je izrazito veliko sivo tržište vina koje je izmaknulo kontroli te stvara značajne teškoće registriranim proizvođačima. U Vinogradarskom registru je prijavljeno 18.000 hektara vinograda te, ako se računa prosječan urod od osam tona po hektaru i randman (koliko je vina moguće dobiti od kilograma grožđa, op.a.) od 0,75 litara po kilogramu, u Hrvatskoj proizvedemo oko 144 milijuna kilograma grožđa, odnosno oko 100 milijuna litara vina.

U odnosu na prijavljenu proizvodnju na sivom tržištu proda se oko 40 milijuna litara vina nepoznatog porijekla i nepoznate kvalitete koje se često lažno deklarira potrošaču po prepoznatljivim nazivima. Vinarima su dobrodošle potpore za njihove investicije koje su osigurane u EU fondovima, ali na kraju još je važnije da svoje proizvode prodaju na uređenom tržištu.

Kada podvučete crtu, kakva će 2023. godina biti financijski za vinare?

Štete u dosadašnjem dijelu proizvodne godine bile su značajne te će nesumnjivo brojnim vinarima stvoriti financijske probleme. Nadam se da će se vremenska situacija stabilizirati te da će manje količine ubranog grožđa biti nadoknađene njegovom vrhunskom kvalitetom. Za sada, krajnji financijski rezultat 2023. godine još je uvijek neizvjestan.