Hoće li i hrvatska Vlada slijediti primjer talijanske i uvesti novi dodatni porez na zarade banaka, još ne znamo. Ministar financija Marko Primorac s tim je u vezi prije nekoliko dana podsjetio kako monetarna politika nije u nadležnosti Vlade, ali je rekao i kako u Ministarstvu “analiziraju situaciju i razmatraju niz mjera, uključujući i one iz područja porezne politike”. U međuvremenu je pak nagovijestio i što se od drugih mjera iz arsenala razmatra i razrađuje. Zbog posljedica monetarne politike Europske središnje banke (ECB) i njegovu se resoru, kaže, priprema sustav koji bi građanima omogućio ulaganje u kratkoročni državni dug, koji ulagateljima nosi osjetno bolje kamate od onih koje ostvaruju na oročenja u bankama. Dakle, logika je slična kao kod tzv. narodnih obveznica, samo što su posrijedi kraći rokovi, što je građanima u osnovi i potencijalno zanimljivije.

Objavu detalja najavio je za nekoliko tjedana, ali cijela priča očito vodi ka tome da se (i) građanima omogući sudjelovanje u kratkoročnom financiranju države putem trezorskih zapisa. To bi zahtijevalo i (re)definiranje pravila igre (primjerice, kod “trezoraca” su već minimalni ulozi prilagođeni tzv. kvalificiranim, velikim investitorima), ali i važnije od toga – infrastrukturne prilagodbe sustava. Za takav iskorak ključno je da cijeli postupak bude jednostavan i široko dostupan. Među ostalim, nameće se pitanje institucionalne provedbe. Prva asocijacija u tom pogledu je npr. Fina, ali moguće bi poslužila i mreža Hrvatske pošte. Kao i obično, biznis je brži od regulatora, a priče o kamatnim maržama i profitima banaka ipak već neko vrijeme “vuku” prema tome da se kamate na štednju građana odlijepe od “nule”. Tako su iz Privredne banke Zagreb, druge po veličini u Hrvatskoj, najavili skoro povećanje kamatnih stopa na depozite stanovništva, i to upravo na kratkoročna oročenja. Banka je, naime, na svojim mrežnim stranicama objavila da će od 20. kolovoza na tzv. Standardnu štednju na rok oročenja od 6 mjeseci kamatna stopa iznositi 1,5 posto.

Trenutno polugodišnji rok nije ni izdvojen kao dio standardne ponude za oročenja, što de facto znači nultu kamatu, a na rok od godine dana banka (do)sad plaća, ovisno o iznosu depozitnog oročenja, od 0,02 do 0,20 posto. Dakle, zanemarivo.

Prema najavi novih uvjeta za spomenutu (standardnu) štednju, i na oročenja od godinu dana kamata se povećava, ali osjetno manje, na 0,80 posto, što upućuje i koja ročnost joj je trenutno u fokusu. Rokovi dulji od 12 mjeseci banci, barem zasad i barem u standardnoj ponudi, nisu u fokusu; na njih kamate štednji ostaju “close to zero” (0,02%).

Budući da je riječ o drugoj najvećoj banci, ostaje vidjeti hoće li njezinim stopama u standardnim uvjetima krenuti i prva, Zagrebačka, odnosno ostale banke koje diktiraju i ukupne trendove na domaćem bankarskom tržištu.

Iako banke i dalje plivaju u viškovima likvidnosti, a turistička sezona obično nosi i dodatne znatne iznose priljeva depozita, najave ministra Primorca o planovima uključivanja građana u kratkoročno financiranje države svakako im daju za misliti.

Doduše, neki će reći da s tom inicijativom država već kasni i da je to trebalo omogućiti i znatno prije, pa i prije naznaka razmišljanja u tom smjeru prilikom proljetnog izdanja tzv. narodne obveznice. Kako bilo, ako bi država dobro postavila infrastrukturnu podršku za masovnije sudjelovanje građana u ulaganju u instrumente njezina kratkoročnog duga, to bi hipotetski moglo biti i ozbiljnija prijetnja skretanju dijela depozitne baze i nagrizanju viškova likvidnosti banaka. Čak i uz pretpostavku nešto niže kamate od onih koje trenutačno plaća na, primjerice, trezorske zapise.

Visoka inflacija i proračun

Na posljednjoj aukciji, primjerice, na jednogodišnje zapise kamata je u svibnju, porasla na 3,5 posto (na travanjskoj je bila 3,30), a na polugodišnje na 3,20 posto (s 2,50 na aukciji u travnju).

Zbog činjenice da visoka inflacija istodobno pogoduje i punjenju proračuna, Ministarstvo si već duže vrijeme može priuštiti da dospijevajuće trezorske zapise samo djelomično refinancira novima. Dio najnepovoljnijih ponuda investitora (a to su kod trezoraca uglavnom banke, mirovinski i investicijski fondovi te osiguravatelji) u uvjetima općeg rasta tržišnih kamata u Katančićevoj već duže vrijeme jednostavno odbijaju.

Tako je sa svibanjskom aukcijom stanje državnog duga po trezorskim zapisima u odnosu na početak godine smanjeno za oko 300 milijuna eura. Trenutno taj dug iznosi nešto više od 2,31 milijardu eura. Toliki iznos zapisa, dakle, državi će na naplatu stići u narednih godinu dana.

Samo u preostalom dijelu ove godine, prema kalendaru dospijeća te vrste kratkoročnog duga (polugodišnjih i jednogodišnjih), na naplatu joj stiže nešto više od 620 milijuna eura trezoraca. U svakom slučaju, ukupan iznos financiranja koji se u tom segmentu vrti unutar godine povelik je čak i ako bi u tome građani skretanjem depozita sudjelovali i manjim dijelom.

Rekordni profiti

Ako je suditi prema odluci PBZ-a o povećanju kamata na kratkoročne depozite, banke su toga itekako svjesne. I to neovisno o potencijalnoj prijetnji nametanja dodatnog poreza.

Jer, rast kamatnih stopa pojačanu pozornost javnosti izaziva praktično otkako je krenuo ciklus povećanja kamatnih stopa Europske središnje banke, a posljednjih tjedana, pa i mjeseci, u fokusu su naročito rekordni profiti banaka na krilima rasta neto kamatnih prihoda. Drugim riječima, na povećanja kamatnih prihoda (naročito od nerizičnih plasmana viškova likvidnosti središnjoj banci) uz znatno manje pomake na cijenama koje plaćaju za depozite, što je u Hrvatskoj naročito izraženo kod oročenja građana za koja su prosječne kamate više-manje najniže u eurozoni.