Prošle su dvije godine od privatizacije De-Fos-a, tvrtke koja je izdvojena iz Petrokemije uoči njezine privatizacije, a koja je upravljala deponijem fosfogipsa.

Kupcu, tvrtki Flamtron tamošnjeg poduzetnika Ante Markovića, Upravno vijeće CERP-a na zadnjoj sjednici dalo je zeleno svjetlo da je ispunila sve obveze iz kupoprodajnog ugovora, te konstatiralo da De-Fos uredno posluje s “ostvarenom mogućnosti održivog poslovanja u narednom kratkoročnom periodu i izvjesnom perspektivom za vrlo profitabilno poslovanje u dužem budućem razdoblju”.

Perspektiva, podsjetimo, prema Markovićevoj viziji predviđa gradnju najveće solarne elektrane u Hrvatskoj na terenu Petrokemijinog odlagališta. Marković je još lani tražio partnera za takvo ulaganje, a kako se pokazalo, našao ga je ni više ni manje nego u zagrebačkom Končaru.

Marković je za ovaj projekt osnovao tvrtku Solarna elektrana Deponija fosfogipsa, koju je lani tvrtka Končar – Obnovljivi izvori, članica grupacije Končar, dokapitalizirala s 501 tisuću kuna i postala 51-postotni vlasnik.

Na čelu ove Končareve tvrtke je Ivo Čović, nekadašnji predsjednik Uprave HEP-a i Zagrebačkog holdinga, koji potvrđuje da se Končar angažirao na ovom projektu.

“Početkom godine Končar je aktualizirao inicijativu prema nadležnim institucijama da se utvrdi je li na dijelu deponija koji nije nužan za obavljanje temeljne djelatnosti moguća izgradnja solarne elektrane. Time bi dio potpuno devastiranog prostora, koji nije nužan za funkcioniranje deponije, dobio korisnu namjenu”, kaže Čović.

O kojoj vrijednosti projekta je riječ, za sada ne može niti okvirno komunicirati, jer to ovisi o velikom broju elemenata, budući da bi takav projekt bio posve drukčiji od drugih solarnih elektrana zbog samog terena i njegovog stavljanja u funkciju.

Već lani Marković je objašnjavao kako je za pripremu projekta potreban velik posao oko pripreme dozvola, izmjena prostornog plana i prenamjene ovog prostora koji za lokalno stanovništvo predstavlja bolnu točku i stoga što se nalazi tik uz Park prirode Lonjsko polje. Kada je Marković izašao u javnost s ovakvom idejom bio je dočekan s velikom skepsom, no ovaj oblik brownfield solarne energije inače ne bi bio i prvi na području EU.

Ivo Čović, direktor tvrtke Solarna elektrana deponij fosfogipsa/N. Žganec/PIXSELL

U Belgiji je s konzorcijem nekoliko tvrtki Jan de Nul uspješno realizirao kao takav kompleksan projekt Terranova solar i na području deponija fosfogipsa izgradio solarni park snage 15 MW. U Kutini su, prema ranijim najavama, ambicije i daleko veće, želja je izgraditi solarni park snage 100 MW. Hoće li ti planovi naići na odobravanje, zasad nema informacija.

Nadamo se skorom očitovanju nadležnih institucija kako bi se u slučaju pozitivnog odgovora mogle pokrenuti ostale aktivnosti nužne za realizaciju projekta. Navedene aktivnosti, između ostalog, uključuju uvrštavanje lokacije u prostorni plan županije, čija je izmjena u tijeku, te obavljanje niza potrebnih tehničkih ispitivanja – ističe Čović, koji je ujedno i direktor zajedničke tvrtke s Markovićem, Solarna elektrana deponij fosfogipsa.

Iskustvo iz Genta
Zatvorena odlagališta sve su poželjnija destinacija za solarne parkove, posebice ih se koristi u zemljama sjeverne i južne Amerike, gdje pojedine države osiguravaju i poticaje kako bi se te mrtve površine stavilo u funkciju poticanja dekarbonizacije, umjesto zelenih i “zdravih” parcela koje ostaju na raspolaganju za javnu i drugu korisnu namjenu.

U slučaju Jan de Nula, kompanije koja je jedan od svjetskih lidera u području jaružanja, pomorskih i offshore radova, ovaj projekt predstavljao je krupan iskorak u području zelene energije, a započet je kupnjom odlagališta otpada fosfogipsa i obližnjih terena nekadašnje tvornice sumpora i fosfatne kiseline u luci Gent.

Projekt instaliranja energetske farme, prema javno dostupnim podacima, obuhvatio je velik broj poslova, od neutralizacije kisele vode s deponija, koji je pročišćen i ispražnjen, a fosfatni gips na odlagalištu preuređen, te je postavljena drenažna mreža i pokriveno odlagalište, na koje je na kraju postavljeno ukupno 55.000 solarnih panela.

Lokacija tog solarnog parka i deponija nadomak je stambenog naselja, a osigurava dovoljno zelene energije za 4000 kućanstava. Iskustvo Jan de Nula u svakom slučaju vrijedno je i za hrvatske prilike, jer potvrđuje da je ovakav projekt izvediv, te bi trebalo, nadaju se i u De-Fosu i Končaru, ublažiti dvojbe lokalne zajednice i birokracije, te ubrzati ishođenje potrebne dokumentacije.

Gordan Kolak, predsjednik Uprave Končara/R. Anić/PIXSELL

Ubrzanje procedure
“U većini europskih zemalja upravo za devastirane prostore kao što su napušteni kopovi rudnika, kamenoloma i deponija otpada postoje posebne i ubrzane procedure odobravanja izgradnje solarnih elektrana, pa se nadamo da će tako biti i u ovom slučaju. Očekujemo da se i u Hrvatskoj stvore preduvjeti za bolju investicijsku klimu i posljedično sve veći udio obnovljivih izvora u domaćem energetskom miksu”, poručuje Čović.

Na De-Fos-ovom terenu, koji se proteže na 166 hektara, postojećim planovima nije predviđena mogućnost za projekt solarne elektrane, a o njegovom unošenju u okviru izmjena prostornog plana koje su u tijeku, još je kupac De-Fosa Anto Marković protekle dvije godine održao brojne sastanke s uredom za prostorno uređenje Sisačko-moslavačke županije i ostalim institucijama.

Sam De-Fos, koji je od CERP-a lani dobio odobrenje za prolongat otplate kredita koje je tvrtka dobila prije privatizacije, uredno podmiruje svoje obveze. Prema podacima iz financijskog izvješća, tvrtka je u prošloj godini zapošljavala devet radnika, ostvarila 1,27 milijuna eura prihoda i 278.000 eura neto dobiti.