Dolazak u glavni grad Azerbajdžana Baku odmah pokazuje da je to zemlja sporta. U Azerbajdžanu sport se smatra prioritetom. Ilham Aliyev, koji je naslijedio svog oca na mjestu predsjednika 2003. i kada je već bio na čelu nacionalnog Olimpijskog odbora, vidio je to kao priliku za svoju zemlju.

Do tada je zemlja bila ponajviše sportski poznata po rodnom mjestu Tofiqa Bahramova, pomoćnog sudca koji je presudio da je drugi gol Geoffa Hursta u finalu Svjetskog prvenstva 1966. bio regularan. Aliyevljeva vizija bila je i ostala je pozicionirati Zemlju Vatre na karti svijeta i Europe. Najbolji instrument za to su sport i kultura..

Sportska diplomacija
U Azerbajdžanu izgrađeno je pedesetak Olimpijskih sportskih centara, a bit će ih još. U posljednjem se desetljeću Azerbajdžan okrenuo sportskoj diplomaciji kako bi poboljšao svoju međunarodnu reputaciju. Bio je domaćin raznim svjetskim i europskim prvenstvima, Europskim igrama, sponzorirao je Atlético Madrid, svjedočio utrkama Formule 1…

Povijesni značaj sporta teče venama Azera. Bilo je nekoliko izuma koji su značajno utjecali na razvoj sportskog društva u kamenom dobu. Izum “luka i strijele” među tim otkrićima jasan je primjer. Zatim zapisi i plesovi koji odražavaju različite fizičke pokrete ljudi još dvije tisuće godina prije Krista kada su se u Azerbajdžanu koristili brončani instrumenti.

Nije čudo što je sport vrlo visoko na njihovoj političkoj agendi. Azeri razumiju sport i što sport može učiniti za postizanje političkih ciljeva. Argument je da velike sportske događaje treba promatrati kao poticaj i katalizator za promjene, za razvoj i bildanje meke moći.

Prvo, otvara zemlju prema unosnom turističkom tržištu koje tek treba iskoristiti. Turizam je važan dio gospodarske diverzifikacije Azerbajdžana. Iako je doživjela impresivan rast zahvaljujući nafti kao glavnom izvoznom proizvodu, počeli su tražiti druge načine zarade. Drugo, sportski događaji pružaju savršenu priliku za izgradnju infrastrukture bitne za turizam.

Naposljetku, njegovo održavanje događaja s velikom zapadnom publikom uz neke općenito manje skupe i manje prestižne događaje koji su više usmjereni na istok kao što su Islamske igre solidarnosti i Šahovska olimpijada, omogućuje mu da se predstavi – u skladu s porukom bakuanskog procesa – kao središte interkulturalnog dijaloga i suradnje.

Taj je proces poznat kao brendiranje nacije ili stvaranje imidža. Predstavljajući Azerbajdžan kao Zemlju Vatre, ovi događaji stvaraju sliku zemlje kao uzbudljive, privlačne i koja štiti tradiciju i religiju. Azeri se rado pozivaju na religiju zoroastrizam i njihov Hram Vatre u Baku, simbolizirajući njihovu kulturnu i vjersku raznolikost.

A upravo se u Bakuu ovih dana održala UNESCO-va globalna sportska konferencija, prestižni događaj koji okuplja više od 50 ministara sporta i visokih dužnosnika, više od 540 delegata iz rekordnog broja zemalja. I još jednom, demonstrirajući svijetu želju da budu središte međukulturalnog dijaloga i suradnje. Formira se Fit4Life Alliance pod brendom Bakuanske deklaracije.

Gdje je ženski Modrić?
Azerbajdžan je doživio dramatičan razvoj otkako je postao neovisna država. Izgrađen je niz novih stadiona i centara, obnovljene su ceste, posađeno drveće, stvoreni parkovi, obnovljena industrijska područja…. Ali oni također imaju cilj ojačati sportski turizam, koristiti sportsku infrastrukturu za poticanje Azerbajdžanaca na bavljenje sportom i promicanje zdravih načina života.

Između Azirisa i nas postoji više sličnosti nego što mislimo. Hrvatska je izvanredna zemlja, bogate povijesti, kulture, radne etike i prirodnih ljepota. Mlada, neovisna država koja je prošla kroz institucionalnu tranziciju, gospodarski i društveni razvoj. Također se nalazi na važnom raskrižju, koje predstavlja ulaz u Europsku uniju. Naslijeđe sportskog društva i njegova kultura sežu daleko u povijest.

Sportska infrastruktura, hoteli i razina organiziranosti – sve govori o tome da Hrvatska ima dovoljno jak potencijal da ugosti velike međunarodne događaje i postane središte nekih sportova. A s Azerbajdžanom dijelimo i – Roberta Prosinečkog. Azeri su svjesni da je upravo on podigao azerbajdžanski nogomet na višu razinu. Ovih dana u Bakuu pitali su nas kada će Hrvatska imati ženskog Modrića. Biti poznata kao ‘Zemlja Ženskih Vatrenih’, središte europskog ženskog nogometa.

Istina je da na našim prostorima nogomet još percipiramo kao ‘muški sport’. Ipak, ako nikada niste gledali žene kako igraju nogomet, onda nećete u potpunosti razumjeti čar. Kada razmišljate o ženskom nogometu, nemojte zamišljati dosadnu igru, ponekad je privlačniji od muškog. Osim što ima važan ekonomski učinak, djeluje pozitivno i na promicanje uključivosti.

Nije tajna da je ženski nogomet okrenut budućnosti. Azeri su to već znali kada su bili domaćini Svjetskog kupa. Ovo natjecanje privuklo je više navijača od prethodnih svjetskih prvenstava. Možda bi Hrvatska mogla graditi nogometni krešendo dok idemo prema renesansi ženskog nogometa u Europi.