Mi, čelnici različitih gospodarstava diljem svijeta, ujedinjeni smo u svojoj odlučnosti da postignemo novi globalni konsenzus. Pariški summit za novi globalni financijski pakt 22. i 23. lipnja odlučujući je politički trenutak za povrat razvojnih postignuća izgubljenih posljednjih godina i ubrzanje napretka prema ciljevima održivog razvoja, uključujući pravednu tranziciju.

Procjenjuje se da je 120 milijuna ljudi gurnuto u krajnje siromaštvo u posljednje tri godine, a još smo daleko od postizanja naših ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda do 2030. Stoga bismo ljude trebali staviti u središte strategije za povećanje ljudske dobrobiti posvuda.

Naša strategija je jasna: razvojne obveze i obveze u području klimatskih promjena moraju se ispuniti i, u skladu s Akcijskim planom iz Addis Abebe, moramo iskoristiti sve izvore financiranja, uključujući službenu razvojnu pomoć, domaće resurse i privatna ulaganja, priopćili su Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, Mia Mottley, premijerka Barbadosa, Luiz Inácio Lula da Silva, predsjednik Brazila, Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, Olaf Scholz, kancelar Njemačke, Fumio Kishida, premijer Japana, William Ruto, predsjednik Kenije, Macky Sall, predsjednik Senegala, Cyril Ramaphosa, predsjednik Južne Afrike, Mohamed bin Zayed Al Nahyan, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rishi Sunak, premijer Ujedinjenog Kraljevstva i Joseph Biden, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Postizanje tog konsenzusa trebalo bi započeti postojećim financijskim obvezama. Kolektivni ciljevi financiranja borbe protiv klimatskih promjena moraju se ispuniti 2023. Treba ostvariti i našu globalnu ambiciju da se 100 milijardi dolara dobrovoljnih priloga uputi zemljama kojima je pomoć najpotrebnija, putem preusmjeravanja posebnih prava vučenja ili istovjetnih proračunskih doprinosa.

Nijedna zemlja ne bi trebala godinama čekati na otpis duga. Potrebna nam je veća i pravodobnija suradnja u području duga i za zemlje s niskim i srednjim dohotkom. Ona počinje brzim pronalaženjem rješenja za zemlje u dugovima.

Banke kao ekosustav
Prioritetno je postojeći zamah iskoristiti za nastavak ambiciozne reforme sustava multilateralnih razvojnih banaka. Od razvojnih banaka tražimo da poduzmu odgovorne korake kako bi s postojećim resursima učinile mnogo više i povećale kapacitete financiranja i mobilizaciju privatnog kapitala, na temelju jasnih ciljeva i strategija u smislu doprinosa privatnog financiranja i mobilizacije domaćih resursa. Ova financijska sredstva jesu ključna, ali ova reforma podrazumijeva znatno više od novca.

Ona mora osigurati učinkovitiji operativni model koji se temelji na pristupu prilagođenom svakoj zemlji. Da ostvarimo najveći mogući učinak, naše razvojne banke također trebaju surađivati kao ekosustav, u bliskoj suradnji s drugim javnim agencijama i moderniziranim vertikalnim fondovima, i, tamo gdje je prikladno, s filantropima, državnim fondovima, privatnim financijama i civilnim društvom.

U središtu naših partnerstava bit će tehnologija, vještine, održivost te javna i privatna ulaganja kojima će se nastojati unaprijediti dobrovoljni prijenos tehnologije i slobodan protok znanstvenih i tehnoloških talenata te doprinijeti uključivom, otvorenom, pravednom i nediskriminirajućem gospodarstvu.

Unaprijedit ćemo program održivih i uključivih ulaganja u gospodarstva u razvoju i gospodarstva u nastajanju, koji se temelji na lokalnoj ekonomskoj dodanoj vrijednosti i lokalnoj transformaciji, primjerice, vrijednosnim lancima gnojiva. Ovaj će sveobuhvatni pristup iziskivati nove mjerne podatke za ažuriranje naših instrumenata odgovornosti. Javne financije i dalje će biti ključne za postizanje naših ciljeva.

Više privatnog kapitala
Trebamo početi jačanjem postojećih instrumenata (Međunarodno udruženje za razvoj, MMF-ova Zaklada za smanjenje siromaštva i poticanje rasta te Zaklada za otpornost i održivost, Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj, Zeleni klimatski fond i drugi oblici financiranja po povlaštenim uvjetima koje pružaju naše banke, kao i Globalni štit od klimatskih rizika).

Međutim, svjesni smo da će za ispunjavanje naših razvojnih i klimatskih ciljeva biti potrebni novi, inovativni i održivi izvori financiranja, kao što su dužnički otkup dugova, angažman sektora koji napreduju zahvaljujući globalizaciji te pouzdanija tržišta ugljičnih kredita i kredita za biološku raznolikost. To vrijedi za borbu protiv gladi, siromaštva i nejednakosti, borbu za prilagodbu klimatskim promjenama i sprječavanje, minimiziranje i rješavanje gubitka i štete. Povećanje otpornosti kroz sveobuhvatan paket financijskih instrumenata visok je prioritet.

Trebamo jaču globalnu sigurnosnu mrežu temeljenu na unaprijed dogovorenim pristupima kako bismo ublažili učinke klimatskih promjena i prilagodili se njima, osobito kada katastrofe već pogode. To podrazumijeva mehanizme odgode otporne na klimatske i druge katastrofe, mreže osiguranja i financiranje odgovora na hitne situacije, uključujući održiviji model financiranja humanitarne pomoći.

Postizanje razvojnih ciljeva ovisit će i o povećanju tokova privatnog kapitala. To nalaže pojačanu mobilizaciju privatnog sektora s financijskim resursima i inovativnom snagom, kako se promiče Sporazumom skupine G20 s Afrikom. To nalaže poboljšanje poslovnog okruženja, provedbu zajedničkih standarda, izgradnju odgovarajućih kapaciteta i smanjenje uočenih rizika na deviznom i kreditnom tržišta. Naš sustav treba sniziti troškove kapitala za održivi razvoj, uključujući i zelenu tranziciju u zemljama u razvoju i gospodarstvima u nastajanju.