Zabrinutost oko pristupa i sigurnosti energije te nestabilne cijene fosilnih goriva dovele su do toga da su ulaganja u tehnologije ‘čiste energije’ značajno nadmašile ona u fosilna goriva, stoji u izvješću Međunarodne energetske agencija (IEA).
Globalno će se 2023. u energiju uložiti oko 2,8 bilijuna američkih dolara, a očekuje se da će više od 1,7 bilijuna otići u čiste tehnologije što uključuje obnovljive izvore energije, električna vozila, nuklearnu energiju, mreže, skladištenje, goriva s niskim emisijama, poboljšanja učinkovitosti i dizalice topline. Ostatak, nešto više od bilijuna dolara, odnosi se na ugljen, plin i naftu, ističe se u izvješću.
IEA predviđa da će godišnja ulaganja u čistu energiju između 2021. i 2023. porasti za 24 posto, najviše potaknuta obnovljivim izvorima energije i električnim vozilima. S druge strane, ulaganja u fosilna goriva trebala bi porasti 15 posto. Ono što zabrinjava je činjenica da više od 90 posto povećanja dolazi iz razvijenih gospodarstava i Kine, što predstavlja ozbiljan rizik od novih podjela u globalnoj energetici ako tranzicije čiste energije ne zažive jednako svuda.
Ulažu i krajnji korisnici
“Čista energija se brzo širi – brže nego što mnogi percipiraju. To se jasno vidi u investicijskim trendovima, gdje čiste tehnologije odmiču od fosilnih goriva”, rekao je izvršni direktor IEA-e Fatih Birol. “Na svaki dolar uložen u fosilna goriva, ide 1,7 dolara u čistu energiju. Prije pet godina taj je omjer bio jedan naprema jedan. Sjajan primjer su ulaganja u solarnu energiju, koja će po prvi put premašiti iznos ulaganja u proizvodnju nafte”, istaknuo je Birol.
Predvođene solarnom energijom, očekuje se da će tehnologije električne energije s niskim emisijama predstavljati gotovo 90 posto ulaganja u proizvodnju električne energije. Ulaganja su se povećala i kod krajnjih korisnika pa je tako primjerice prodaja dizalica topline zabilježila dvoznamenkasti godišnji rast od 2021., a pretpostavlja se da će prodaja električnih vozila ove godine skočiti za trećinu.
Kao glavne čimbenike koji su potaknuli ulaganja u čistu energiju, u izvješću IEA-e navode razdoblja snažnog gospodarskog rasta i nestabilne cijene fosilnih goriva koji su izazvali zabrinutost oko energetske sigurnosti, posebice nakon ruske invazije na Ukrajinu. Poboljšana potpora politici kroz velike akcije poput američkog Zakona o smanjenju inflacije i inicijativa u Europi, Japanu, Kini i drugdje, također je odigrala ulogu.
“Očekuje se da će potrošnja na proizvodnju nafte i plina ove godine porasti za sedam posto, čime će se vratiti na razinu iz 2019. Kompanije koje ulažu više nego prije pandemije uglavnom su velike nacionalne naftne kompanije na Bliskom istoku. Mnogi proizvođači fosilnih goriva ostvarili su rekordnu dobit prošle godine zbog viših cijena goriva, ali većina tog novčanog toka otišla je na dividende, otkup dionica i otplatu duga – umjesto da se vrati u tradicionalnu opskrbu”, navodi se u izvješću.
Unatoč tome, očekivani oporavak ulaganja u fosilna goriva ove će godine dosegnuti dvostruko veću razinu nego što je predviđeno za 2030. u IEA-inom scenariju neto nulte emisije do 2050. Globalna potražnja za ugljenom lani je dosegnula najvišu razinu svih vremena, a ulaganja u ugljen ove su godine na putu da dosegnu gotovo šest puta veću vrijednost nego što je predviđeno za 2030. u Net Zero Scenariju.
Kočničari ulaganja
“Kapitalna potrošnja industrije nafte i plina na alternative s niskim emisijama kao što su čista električna energija, čista goriva i tehnologije za hvatanje ugljika, bila je manja od 5 posto njezine potrošnje u 2022. godini. Ta se razina nije puno promijenila u odnosu na godinu prije, iako se udio kod nekih značajnijih europskih tvrtki povećao”, poručuju iz IEA-e te kao najveći nedostatak ulaganja u čistu energiju navode njihov manjak u nerazvijenim i zemljama u razvoju.
“Postoje neke svijetle točke, kao što su dinamična ulaganja u solarnu energiju u Indiji i obnovljive izvore energije u Brazilu i dijelovima Bliskog istoka. Međutim, ulaganja u mnogim zemljama koče čimbenici poput visokih kamatnih stopa, nejasni okviri politike, slaba mrežna infrastruktura, financijski opterećena komunalna poduzeća te visoka cijena kapitala. Međunarodna zajednica mora učiniti mnogo više, posebno kako bi potaknula ulaganja u gospodarstva s nižim dohotkom, u koja privatni sektor nije bio voljan ulaziti”, zaključuju u IEA-u.
