Oči svijeta, posebno njegovog siromašnijih dijela, uprte su u Pariz gdje se održava summit svjetskih čelnika o novom globalnom financijskom paktu. Osamdeset godina nakon Bretton Woodsa koji je iznjedrio Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku traži se njihova reforma kao zastarjelih institucija koje ne mogu adekvatno odgovoriti na nizanje kriza i klimatske promjene.

Na summitu će novi šef Svjetske banke Ajay Banga objaviti niz mjera za pomoć zemljama pogođenim prirodnim katastrofama, uključujući moratorij na otplate, davanje fleksibilnosti zemljama da preusmjere sredstva za odgovor na hitne situacije, pružanje novih vrsta osiguranja za pomoć razvojnim projektima i pomoć vladama u izgradnji sustava za hitne slučajeve, piše Reuters.

Ranija obećanja
Novi summit inicirao je francuski predsjednik Emmanuel Macron zajedno sa premijerkom Barbadosa Mijom Mottley tijekom prethodnog COP27 sastanka. Ponukana iskustvima s otoka kojem prijete posljedice globalnog zatopljenja, karizmatična liderica male nacije godinama radi na ambicioznom projektu – pristupu financijskim sredstvima ranjivih zemalja opterećenih dugom poznatoj kao Bridgetown inicijativa.

Čak 93 posto zemalja koje su najizloženije klimatskim katastrofama su prezadužene ili blizu toga, podaci su nevladine organizacije Oxfam. Sapete dugom, nemaju prostora ulagati u javne usluge ili borbu protiv klimatskih promjena. Time se Bridgetown inicijativa naslanja na drugu agendu – reformu Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda utemeljenih 1944. No, iza te dvije institucije tisuće su ostalih razvojnih banaka, multilateralnih, nacionalnih, regionalnih, bilateralnih, koje se moraju promijeniti.

Sa summita se očekuju konkretne najave, ponajviše o ispunjavanju ranije danih obećanja te porezu na pomorski promet, no ne i obvezujuća rješenja. Bogate zemlje tek trebaju ispuniti ranije obećanje o mobilizaciji 100 milijardi dolara godišnje što je ključni kamen spoticanja globalnih razgovora o klimi. Nevladine organizacije i analitičari ističu da skup ima šire značenje jer se politički promatra kao minimum za uspostavu dijaloga sa (siromašnim) jugom.

Ima za Ukrajinu, ne i Afriku
“Covid je povećao nejednakosti, unazadio borbu protiv siromaštva, ponegdje i za 30 godina u subsaharskoj Africi, dok su za to vrijeme bogate zemlje uspjele mobilizirati 28.000 milijardi u svom odgovoru na Covid samo u 2020.”, kaže Cécile Duflot, direktorica Oxfama za RFI.

“Pronalazimo nevjerojatna gospodarska rješenja za Ukrajinu, ali kada se afričke zemlje poput Gane ili Zambije, koje su primjeri demokratskih procesa na afričkom kontinentu i koje su imale iznimno zanimljivu putanju gospodarskog uzleta, nađu u opasnosti od golemih duga, od njih se traži da čekaju šest mjeseci, osamnaest mjeseci da se nađe rješenje za njih.

Međunarodna suradnja je ta koja prijeti da se situacija izmakne kontroli između Sjevera i Juga, a posebice između Zapada i Juga”, smatra direktor Instituta za održivi razvoj i međunarodne odnose (IDDRI) Sébastien Treyer.