Otkad je Ursula von der Leyen preuzela vodstvo u jesen 2019. godine, riječi “otpornost” i “sigurnost” postale su lajtmotiv skoro svake strategije i zakonodavnog akta Europske komisije – od zelenih politika, kibersigurnosti, novih tehnologija, odgovora na krize pa sve do utjecaja trećih zemalja na izbore unutar Unije.
Ipak, termin otvorene strateške autonomije, koji se mogao čuti na briselskim hodnicima i prije 2020. godine, formalno je postao dio strateškog opredjeljenja Unije tek nakon pandemije uzrokovane virusom COVID-19 i ruske invazije Ukrajine. Tom odlukom EU sada jasno poručuje globalnoj zajednici da je otvorena za poslovanje, ali da istovremeno želi smanjiti svoju ovisnost o trećim tržištima, pogotovo u područjima od kritične važnosti za EU kao što su primjerice energenti, zdravstvo ili hrana.
Jačanje duopola SAD-a i Kine svakako stvara izazove za EU jer se tradicionalno oslanjala na SAD za sigurnosnu podršku kroz NATO savez, a ekonomski na Kinu. Međutim, političke promjene u SAD-u i ambicije Kine za širenje utjecaja potaknuli su EU da preispita svoju vanjsku politiku. Otvorena strateška autonomija i sigurnosna politika EU zato imaju za cilj ojačati EU kao globalnog igrača i omogućiti joj da aktivno oblikuje međunarodne događaje umjesto da bude njihov pasivniji promatrač te da bude spremna za buduće krize.
Rastuća važnost otpornosti
Otpornost Europske unije predstavlja ključan aspekt u suočavanju s krizama zato ove javne politike obuhvaćaju širok spektar područja, uključujući ekonomiju, okoliš, klimatske promjene, javno zdravlje, migracije i društvenu koheziju, a cilj im je odgovoriti na prijetnje poput terorizma, prirodnih katastrofa, ekonomskih šokova te društvenih tenzija. Rastuću važnost otpornosti posebno naglašavaju i nedavni događaji kao što su nepredvidivo predsjedništvo Donalda Trumpa, pandemija koronavirusa i rat u Ukrajini koji su uzrokovali tektonske promjene na geopolitičkoj sceni. Ovi događaji su pred zemlje svijeta postavile velike izazove, ali su ujedno odigrali povijesnu ulogu akceleratora zelene i digitalne tranzicije EU te otpornost stavili u fokus donošenja EU politika.
Primjerice, tema samostalnosti od ruskog plina nije nova. Dapače, Komisija je još 2015. predstavila Strategiju Energetske Unije čija je ideja vodilja bila diverzifikacija nabavnih pravaca, energetska učinkovitost te neometana opskrba plinom. Zatim je značajnu nadogradnju ove strategije Komisija učinila sa Europskim zelenim planom 2020. godine u kojem je veliki fokus stavila na energetsku samostalnost te na razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije. Međutim, rat u Ukrajini eksponencijalno je akcelerirao zelenu tranziciju EU te je u svibnju 2022. godine donesen REPowerEU, sasvim novi energetski plan kao direktna mjera smanjenja ovisnosti o ruskom plinu do 2027. i korištenja energenata kao pregovaračkog aduta.
Kao puno direktniji odgovor na kinesku dominaciju u području proizvodnje zelenih tehnologija s jedne strane, te Akt o smanjenju inflacije kojeg je donijela američka Vlada s druge, Europska komisija je u ožujku ove godine predložila nadopunu Nove industrijske strategije. Ova nadopuna se oslanja na analizu strateške ovisnosti koje EU želi umanjiti, posebno ističući 137 proizvoda za koje EU trenutno ovisi o trećim tržištima od kojih polovica dolazi iz Kine, Vijetnama i Brazila. Cilj nadopune je usmjeren ka jačanju tehnološkog razvoja na domaćem terenu, prvenstveno u područjima baterija, kritičnih sirovina, sastojaka u farmaceutskim proizvodima, tehnologija u “oblaku” te vodika.
Također, u tom kontekstu, Vijeće EU i Europski parlament su u travnju ove godine donijeli Akt o čipovima. Poznato je kako su mikročipovi sastavni dio gotovo svakog tehnološkog proizvoda današnjice, uključujući računala, vozila ili aparate za medicinsku dijagnostiku. Međutim, poznato je također kako se 60% svjetske proizvodnje nalazi na Tajvanu, čineći tako ekonomije svijeta gotovo potpuno ovisnima o jednoj zemlji. Predviđa se da će se tržište mikročipova udvostručiti do 2030. godine, što znači da EU mora biti spremna samostalnije odgovoriti na dolazeću potražnju, a to planira postići sa početnim investicijama od 3,3 milijarde eura u domaću proizvodnju.
Potreba bolje spremnosti
Ideja jačanja sigurnosti EU začeta je već Lisabonskim ugovorom 2009. godine kada se ojačava institucionalni okvir Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije. Dakako, EU je prepoznala važnost koordinirane i sinergijske politike sigurnosti te je stoga uspostavila mehanizme za provedbu i razvoj tih politika. Jedan od glavnih mehanizama je Europska sigurnosna i obrambena politika (ESOP) koja ima za cilj integrirati vojne i civilne kapacitete EU te promicati suradnju među državama članicama. Kako je kibernetička sigurnost postala sve važnija u suvremenom svijetu, EU je usvojila i Strategiju kibernetičke sigurnosti koja ima za cilj ojačati otpornost EU na kibernetičke prijetnje te promicati sigurnost informacijskih sustava i podataka. Na koncu, upravljanje migracijama je također ključno područje politika sigurnosti EU. Kroz različite inicijative poput Europske agencije za graničnu i obalnu stražu (Frontex) i politike zajedničkog azila, EU nastoji održavati sigurne i kontrolirane granice, pružiti zaštitu izbjeglicama i migrante i suzbijati krijumčarenje ljudi.
Međutim, geopolitičke krize u zadnje tri godine pokazale su da Europska unija ne samo da mora jačati otpornost na krize iznutra, već da mora izaći iz dosadašnjeg okvira razmišljanja i ići prema integriranijem sustavu obrane svojih vanjskih granica što uključuje supstantivan razvoj inovacija i tehnologija. Rat u Ukrajini nedvojbeno je stavio naglasak na potrebu za boljom spremnosti i obranom europskog kontinenta.
Stoga, Povjerenik Europske unije za unutarnje tržište Thierry Breton u svojoj Obrambenoj turneji obilazi 15 država članica odnosno tvrtke u sektoru sigurnosti i obrane s ciljem procjene mogućnosti industrijskih kapaciteta i povećanja proizvodnje za potrebe država članica, ali i radi pomoći Ukrajini. Na temelju prikupljenog iskustva Europska komisija planira Uredbu za potporu proizvodnje streljiva (ASAP) s ciljem konsolidacije europske obrambene industrije za koju se nada da će stupiti na snagu do kraja lipnja 2023. Prijedlog budžeta iznosi 500 milijuna eura. Uz ovu Uredbu Europski obrambeni fond (EDF), s budžetom od 8 milijardi eura do 2027. godine, jasno govori o kontinuiranim naporima i ulaganjima EU u obrambene kapacitete i sigurnost granica EU.
Ipak, EU prepoznaje izazove kada razmišlja o svjetskim saveznicima i protivnicima. Dapače, Strateški kompas za obranu i sigurnost Europske unije donesen u ožujku 2022. godine govori kako su Sjedinjene Američke Države najvažniji strateški partner EU koji kao velesila doprinosi miru, sigurnosti, stabilnosti i demokraciji europskog kontinenta. Međutim, isti taj dokument prepoznaje i Kinu kao partnera za suradnju no ističe se i supstantivan razvoj kineske vojne sposobnosti koja bi mogla imati značajan utjecaj na globalnu sigurnost.
Strateška autonomija kao brend
Kako bi EU zaštitila svoje građane s jedne strane i pojačala vlastitu otpornost s druge, termin otvorene strateške autonomije sve više dolazi do izražaja. Iako ovakvo strateško opredjeljenje nije jednako prihvaćeno u svim državama članicama, ono ističe vrijednosti EU poput multilateralizma, mira, demokracije te ljudskih prava. Istovremeno, naglašava njenu spremnost za suradnju s drugim akterima i organizacijama kako bi se postigli zajednički ciljevi.
Kao brend, otvorena strateška autonomija ima potencijal za jačanje percepcije EU kao globalnog aktera koji donosi odluke na temelju vlastitih vrijednosti i interesa. To može pomoći EU u nadogradnji povjerenja i partnerstva s drugim državama te u promicanju svoje uloge kao ključnog igrača u međunarodnoj areni. Međutim, izazovi u promoviranju ovog brenda također su prisutni. EU će se nastaviti susretati s nesigurnostima kao što je partnerstvo sa SAD-om u kontekstu mogućeg povratka Donalda Trumpa te nametanje Kine kao novog globalnog deal-makera. U konačnici, izgledno je kako će EU nastaviti razvijati svoju autonomnu stratešku neovisnost, ali ostaje za vidjeti koliko će se ovaj smjer nastaviti nakon idućih europskih izbora najavljenih za lipanj iduće godine.
