Zavrtio se ovih dana po medijima i društvenim mrežama grafikon Statiste koji govori o prenapučenosti turističkih gradova, s Dubrovnikom i Venecijom na čelu. Mada treba napomenuti da su podaci iz grafa iz sad već davne 2019. godine, dakle stari su četiri godine u kojima se svašta dogodilo, mogli bi poslužiti kao podsjetnik i upozorenje. No, teško da će to upozorenje utjecati na donošenje odluka i značajne promjene, bar u idućih nekoliko godina, ne u okolnostima inflacije i porasta troškova koji tište poduzetnike.

Ograničenje najma stanova

A krenulo je dosta dobro. Godina 2019. činila se kao prijelomna, svi su osvijestili da tako više neće ići, krenule su se osmišljavati mjere i metode rasterećenja destinacija, bilo prostorno ili vremenski, ili pak ograničavanjem širenja nekih segmenata smještaja ili uplovljavanja kruzera, naplatom ulaza u stare jezgre… dok sustav koji se polako krenuo graditi nije srušio lockdown, a ribice krenule uživati u kanalima Venecije.

Venecija je naime odmah iza Dubrovnika, po statistici iz uvoda, u sezoni bila najnapučenija destinacija u Europi. U Dubrovniku se tako po stanovniku u 2019. godine gradom muvalo 36 turista, Venecija, Bruges i Rodos, iako daleko od toga, isto su imale visoku brojku od 21 turista po jednom stanovniku. Reykjavik je isto imao problem overturizma sa 16 turista po stanovniku, Firenca i grčki Heraklion 3, Amsterdam 12 i tako dalje.

Svi navedeni gradovi smišljali su posljednjih nekoliko godina uoči pandemije neku strategiju smanjivanja opterećenja, što je bio težak posao jer turizam sam po sebi uključuje slobodu kretanja i gostoljubivost, te teško podnosi zabrane i restrikcije.

Dubrovnik je uspio dogovoriti manje uplovljavanja kruzera, Venecija je zabranila ulazak brodova u lagunu i smislila naplatu ulaska u grad za jednodnevne izletnike, Amsterdam se sjetio demotivirati partijanere koji malo troše i rade nered, osmislio decentralizaciju turističkih zona po gradu. Ove su mjere i sada aktualne, no pitanje je hoće li biti dovoljne.

Dubrovnik ostaje pri tome da ne uplovljavaju više od dva kruzera dnevno, no ostaje im problem nabujalog privatnog smještaja, mase taksista s neprikladnom cestovnom infrastrukturom… Pitanje je koliko će naplata ulaza u Veneciju demotivirati turiste koji su tri godine čekali ukidanje svih mjera da bi mogli putovati.

Istovremeno, poduzetnici u svim ovim gradovima trebaju otplatiti covid kredite, financirati sve skuplju radnu snagu, popraviti krvnu sliku, investirati, zaraditi. Dobar primjer ove borbe između želje za održivosti i zarade možemo pratiti kroz nastojanja ograničavanja kratkoročnog najma stanova, koji se smatra najvećom prijetnjom kvaliteti života u turističkim gradovima.

Blokade, olakšice, kazne

Tako je ovih dana Firenca, kako bi se oslobodilo više stanova za lokalno stanovništvo, najavila zabranu otvaranja novih airbnbova u staroj jezgri. Firenca ima oko 11 tisuća privatnih nekretnina za kratkoročni najam, a plan Grada je blokirati nove ugovore o kratkoročnom najmu stanova te ponuditi porezne olakšice koje bi potaknule vlasnike stanova na dugoročni najam, za stanovanje. Ovo se predlaže u iščekivanju odluke talijanske Vlade da se uvede ograničenje od dvije nekretnine za kratkoročni najam po vlasniku u svakom gradu i 90-dnevno ograničenje za najam godišnje. Nedavno su studenti u Firenci, kao i u drugim talijanskim gradovima poput Milana i Rima, kampirali u šatorima u kampusima, prosvjedujući protiv nedostatka pristupačnog smještaja.

Istovremeno pak, ovih dana kreću tužbe zbog ograničavanja kratkoročnog najma. Airbnb i nekoliko njegovih lokalnih domaćina podnijeli su tužbe protiv grada New Yorka, s kojima kane postići blokiranje novog zakona o kratkoročnom najmu i novih pravila registracije, mjera koje bi mogle dovesti do otkazivanja tisuća ljetnih odmora.

Zakon o registraciji kratkoročnog najma, koji je stupio na snagu 6. ožujka, traži od vlasnika nekretnina da prije postavljanja oglasa na platformi za najam registriraju svoje nekretnine kod gradskih vlasti. U suprotnom plaćaju kazne.

No, vlasnici nekretnina i Airbnb tvrde da novi propisi onemogućuju domaćinima da registriraju svoje domove, a i podaci Grada pokazuju da su propisi usporili stvari. Tako je od 3. svibnja ured za provedbu tog propisa odobrio tek devet Airbnb registracija za kratkoročne boravke, što je 0,04 posto aktivnih oglasa platforme. Dakle, promjene se ne očekuju sve dok ovaj proces traje, a pitanje kako će se okončati.

Rast prihoda svima će u idućih par godina biti nužan za preživljavanje i daljnji razvoj gospodarstva i poduzetništva, bez obzira na žrtve neodrživosti. One će još malo pričekati…