U javnosti se nedavno pojavila tvrdnja da su hrvatski poslodavci iskoristili poskupljenje stranih roba tijekom zadnje dvije godine kako bi pretjerano podigli cijene domaćih komponenti svojih proizvoda na štetu potrošača i neopravdano povećali profit na štetu radnika te da su u tome bili bezobzirniji i agresivniji od poslodavaca u drugim zemljama. Navedenu tvrdnju potrebno je podrobno razmotriti na temelju raspoloživih statističkih podataka.

Usporedba 2022. s 2019.
Razmatranje treba započeti s tri skupine djelatnosti koje su često u središtu pozornosti javnosti u pogledu kretanja cijena. To su poljoprivreda, prerađivačka industrija i građevinarstvo.

Kao pokazatelj kretanja cijena domaćih komponenti proizvoda može poslužiti promjena takozvanoga implicitnog deflatora dodane vrijednosti. Što se tiče vremenskog okvira, najprikladnija je usporedba 2022. godine s 2019. kako bi se dobila slika uglavnom normalnih okolnosti, izvan razdoblja vrlo restriktivnih epidemioloških mjera.

Eurostatovi podaci pokazuju da se u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva navedeni pokazatelj razine cijena smanjio 7 posto u razdoblju od 2019. do 2022. godine. Spomenuta skupina djelatnosti očito nije bila izvor pretjeranog podizanja cijena.

Što se tiče prerađivačke industrije, deflator dodane vrijednosti u istom se razdoblju povećao 9,4 posto. Taj porast cijena, međutim, bio je znatno manji nego u zemljama na sličnoj razini gospodarske razvijenosti kao što su Mađarska (29,6%), Slovačka (25,1%) i Poljska (čak 46,5%).

Osim toga, udio takozvane kompenzacije zaposlenika u ukupnoj dodanoj vrijednosti koju je proizvela hrvatska prerađivačka industrija povećao se sa 63,9 posto u 2019. na 65,7 posto u 2022. godini. Nema, dakle, ni riječi o porastu profita na štetu radnika.

U građevinarstvu se razina deflatora dodane vrijednosti tijekom prošle tri godine povećala 9,9 posto, što je znatno manje nego u Mađarskoj (čak 48,9%) i Slovačkoj (23%), ali nešto više nego u Poljskoj (2,2%). Istodobno se udio kompenzacije zaposlenika u ukupnoj dodanoj vrijednosti povećao sa 61,1 na 61,8 posto.

Izgleda, dakle, kako tvrdnja o hrvatskim poslodavcima koji su pretjerano podigli cijene na štetu potrošača i povećali profit na štetu radnika nema osnove, barem što se tiče poljoprivrede, prerađivačke industrije i građevinarstva.

Ima li ta tvrdnja osnove u podacima o uslužnim djelatnostima? U širokoj skupini uslužnih djelatnosti koja obuhvaća trgovinu i prijevoz te hotelijerstvo i ugostiteljstvo, deflator dodane vrijednosti povećao se 10,3 posto tijekom promatranog perioda. To je manji porast nego u Mađarskoj (22,9%), Slovačkoj (18%) i Poljskoj (15,3%). U Grčkoj, koja je velik konkurent Hrvatskoj u pogledu turizma, navedeni pokazatelj domaćih cijena povećao se 18,3 posto, što je također više nego u Hrvatskoj.

Žrtve lockdowna
U spomenutoj je skupini uslužnih djelatnosti, međutim, došlo do značajne promjene udjela koji primaju nesamostalni radnici. Udio kompenzacije zaposlenika u ukupnoj dodanoj vrijednosti smanjio se sa 61,3 posto u 2019. na 58 posto u 2022. godini. Udio je bio izrazito visok u 2020. i 2021. godini, a zatim je znatno pao u zadnjoj od promatranih godina.

Budući da precizniji podaci još nisu objavljeni, može se ponuditi samo provizorno objašnjenje porasta udjela dobiti ugostitelja, hotelijera, prijevoznika i trgovaca u 2022. godini, uzimajući pri tome u obzir prethodna gospodarska kretanja.

Ne treba zaboraviti, naime, da su neki od poslodavaca u navedenoj skupini uslužnih djelatnosti bili među najvećim žrtvama vrlo restriktivnih epidemioloških mjera. Prema Eurostatovim podacima, zbroj nominalne bruto dobiti tvrtki i dohotka samostalno zaposlenih radnika u toj skupini djelatnosti pao je 2020. godine čak 40,9 posto.

Vjerojatno je, dakle, da su pružatelji spomenutih usluga iskoristili snažan oporavak turističke potrošnje kako bi nadoknadili izgubljenu dobit odnosno pokrili gubitke. Da je zaista riječ o snažnom oporavku svjedoči činjenica o povećanju broja noćenja stranih turista s 35 milijuna u 2020. na 82 milijuna u 2022. godini.

Navedeni podaci opovrgavaju paušalnu optužbu da su hrvatski poslodavci pretjerano podigli cijene na štetu potrošača i neopravdano povećali profit na štetu radnika. Rast cijena domaćih komponenti roba i usluga bio je relativno umjeren u najvećim djelatnostima privatnog sektora, dok je povećanje udjela dobiti u nekim uslužnim djelatnostima bilo opravdano u svjetlu veoma negativnih rezultata poslovanja tijekom prethodnog razdoblja.

U ovom je slučaju dublje i cjelovitije razmatranje statističkih podataka dovelo do zaključka koji je posve suprotan njihovom površnom i selektivnom tumačenju kakvo se neprestano ponavlja u hrvatskoj javnosti.

*Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi.