Jedna od velikih dobrobiti članstva u Europskoj uniji koja se proteže kroz sve države članice i vrijedi za sve njezine građane jest mogućnost pozivanja mobitelom i surfanja internetom diljem EU po cijenama kao u matičnoj zemlji. Popularni roaming pravi je pokazatelj jedinstvenog europskog tržišta koji je sve stanovnike EU zaista povezao i koji svakom ‘stanaru’ EU donosi osjećaj da se radi o zajednici koja funkcionira jedinstveno, bez granica.

Radi se, naime, o tome da svatko tko posjeduje pametni uređaj može bez dodatnih promišljanja, pri posjeti bilo koje zemlje članice EU iz nje javiti se kući i razgovarati, poslati SMS poruku ili se pak spojiti na internet i pretraživati poštu i obavljati poslove online kao da je ostao kod kuće. To pravo svakog Europljana naziva se ‘roam like at home’ i nije bilo lako dogovoriti ga, niti ga uvesti u praksu.

Premda iz današnje perspektive izgleda logično i samorazumljivo da takvo što postoji i da Europljani, kada su već dogovorili da budu u jednoj zajednici, nastoje u njoj živjeti spram istih pravila prema istim standardima, u počecima upravo po pitanju ‘mobiteliranja’ nije bilo baš tako.

Svaki turistički posjet drugoj državi članici Europske unije, bilo da se radi turistički ili poslovno upravo u dijelu komunikacija poprilično je koštao.

Novinski napisi bili su gotovo svakodnevni o tome, kako se netko vratio s turističkog putovanja, a račun za mobitel bio mu je, zbog nekoliko poziva kući, astronomsko visok. Jer prije negoli je uvedena ‘roam like at home’ regulativa svaki prelazak granice i prelazak na mrežu inozemnog operatora dodatno je koštao. Osim skupih poziva i SMS poruka, visoki računi povećavali su se i sa sve većim korištenjem interneta. Turistički i poslovni izleti u inozemstvo i unutar EU značili su i manje komunikacije, dok su poslovna putovanja bila ogroman trošak.

Korak po korak

Europska komisija često je postavljala pitanje visokih cijena roaminga unutar Europske unije. Još u listopadu 2005. Europska komisija pokrenula je internetsku stranicu za potrošače o tarifama za roaming kako bi istaknula problem, koji je tada iznosio 12 eura za 4 minutni razgovor. Godinu dana kasnije Komisija je predložila intervenciju na tržištu određivanjem maksimalnih stopa po kojima operatori mobilnih mreža mogu naplaćivati roaming naknadu svojim pretplatnicima. Predloženu uredbu odobrili su Europski parlament i Vijeće ministara, a stupila je na snagu u lipnju 2007.

Zahtijevala je ograničenje maloprodajnih i veleprodajnih cijena glasovnog roaminga od 30. kolovoza 2007., osim ako se ne primjenjuje posebna tarifa za roaming. Određeno je da se maksimalne cijene dodatno smanje u 2008. i 2009. Uredba je također zahtijevala da korisnici koji putuju u drugu državu članicu dobiju tekstualnu poruku o cijenama koje se primjenjuju na usluge roaminga.

Potom je zakon izmijenjen 2009. godine te je proširen na tekstualne poruke i podatkovni roaming. Također je predviđeno daljnje godišnje smanjenje gornje granice cijena do isteka uredbe te obvezna naplata po sekundi nakon 30 sekundi za upućene pozive i naplata po sekundi za cijelo vrijeme za primljene pozive.

U 2013. Europska komisija donijela je zakonodavni paket nazvan “Povezani kontinent: Izgradnja jedinstvenog telekomunikacijskog tržišta” čiji je cilj izgradnja povezanog, konkurentnog kontinenta i omogućivanje održivih digitalnih radnih mjesta i industrija. Uredba koja je donesena 2015. omogućavala je daljnje postupno smanjenje cijena roaminga unutar Europske unije. Kao prijelazna mjera, od svibnja 2016. postojeće ograničenje cijena za roaming unutar europskog tržišta zamijenjeno je maksimalnom doplatom za usluge roaminga koja se može naplaćivati uz domaće naknade.

Uredba je, također zahtijevala od Komisije da podnese izvješće Europskom parlamentu do lipnja 2016. zajedno s predloženim zakonodavstvom za regulaciju veleprodajnog tržišta roaminga unutar EU-a s ciljem ukidanja prijelaznih naplata roaminga do lipnja 2017. Nakon prijedloga Komisije, Europski parlament i države članice postigli su dogovor 31. siječnja 2017. o konačnom ukidanju naknada za roaming od 15. lipnja 2017. EU je, dakle, korak po korak smanjivala cijene za korisnike, da bi naposljetku stigao do sadašnjeg rješenja koje nalaže da svatko ima pravo mobitelirati i surfati u zemljama članicama EU kao i u vlastitoj zemlji, bez dodatnih naknada.

Premda se često navodi kako je to besplatno, to se odnosi na to da nema dodatne naknade odnosno troškova za korištenja telefona u inozemstvu, već je ona istovjetna onoj koja se vrijedi za svakog korisnika u njihovoj matičnoj zemlji, ovisno o tarifi koju je svaki pojedinac ugovorio sa svojim ‘kućnim’ operatorom.

“Ukidanje visokih cijena telefonskih usluga u roamingu je jedna od najprepoznatljivijih i najboljih odluka Europske unije. Građani kad putuju u EU mogu koristiti mobilne mreže, zvati, slati poruke, po istim uvjetima kao kad su kod kuće. Od stupanja te odluke na snagu, više od 170 milijuna građana je profitiralo”, naglašava Biljana Borzan (SDP), hrvatska zastupnica u Europarlamentu.

S njom se slaže i njezin kolega u Europarlamentu Tomislav Sokol (HDZ), te naglašava: “Za hrvatske građane mogućnost telefoniranja i surfanja diljem Europske unije pod jednakim uvjetima kao kod kuće jedna je od najopipljivijih koristi članstva u Europskoj uniji”.

Jednaka kvaliteta interneta

“Pravila o roamingu koja su na snazi su od 2017. vrijedila su samo do prošle godine. Zato smo donijeli nova pravila kojima smo omogućili da građani imaju koristi od roaminga i narednih deset godina, sve do 2032. Uz to, važno je napomenuti i da smo osigurali to da potrošačima tijekom putovanja Unijom bude dostupan internet jednake kvalitete kao kod kuće.

Tako se sada ne može dogoditi da pružatelji usluga namjerno smanje brzinu interneta korisnicima mobilnih uređaja zbog boravka u inozemstvu. Osim toga, posebno ohrabruje vijest da su se 38 telekomunikacijskih operatera iz EU-a i država jugoistočne Europe dogovorili o smanjenju naknada za korištenje mobilnih podataka od 1. listopada”, kazuje Sokol.

Kada se govori o roamingu, valja ga razlikovati od međunarodnih poziva. Jer roaming se odnosi na to da svatko može uvijek pozvati, iz bilo koje zemlje članice, po ‘kućnim’ cijenama, one koje su inače, u istoj ‘domaćoj’ mreži. Svatko se može ponašati doslovno kao kod kuće. No, kao i kod kuće, kada se naziva mobitel u nekoj od država članica EU, taj poziv je i dalje međunarodni i plaća se u skladu s međunarodnim tarifama.

Zablude se još događaju kada, primjerice, stanovnik Hrvatske ode u Francusku i pomisli da mobitelom može nazvati Francuza bez većeg računa. No, to nije tako. Jer ako nazivanje prijatelja iz Francuske plaćate, primjerice, jedan euro po minuti kada ga zovete iz Hrvatske, jednako toliko ćete platiti takav poziv i kada ga nazove iz Pariza s ‘hrvatskim mobitelom’. Tu se radi o pozivu iz hrvatske mreže u francusku, a budući da vam roaming omogućava da se s hrvatskim mobitelom ponašate i u Francuskoj kao da ste u Hrvatskoj, nema razlika ni u pozivanju korisnika u francuskoj mreži, premda vam na mobitelu piše da ste u tom slučaju korisnik iste mreže.

Ono što je tu važno naglasiti je da se pravo roaminga ne može zlorabiti što je regulirano takozvanom ‘poštenom odredbom’, te u pravilu, svoj hrvatski mobitel možete koristiti na privremenom radu u Njemačkoj privremeno, u većini slučajeva radi se o šest mjeseci, nakon toga to pravo biste trebali izgubiti jer bi bilo za očekivati da do tada više niste običan turist već netko tko kani duže boraviti u drugoj državi, pa i nabaviti njihovu pretplatu na mobilne usluge.

Jednako tako, osim zemalja članica EU, u roaming su se priključile i neke države nečlanice poput Islanda, Lihtenštajna i Norveške, dok valja paziti pri putovanju u Švicarsku, u kojoj nema ‘roaming like at home’ mogućnosti. Nerijetko na tu činjenicu zaborave oni na proputovanju Švicarskom, uz tek stanku na aerodromu, no račun ih uvijek podsjeti. Velika Britanija, koja je napustila EU, ipak je još uvijek u roamingu, i bit će, spram sadašnjih dogovora do kraja 2024.

Uskoro će i zemlje tzv. Zapadnog Balkana (Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Kosovo i Albanija), odnosno one koje još nisu ušle u EU a nalaze se na tom području, imati zajedničku, nižu tarifu u roamingu. Telekomi su pristali dobrovoljno postaviti gornje granice, što je put da se roaming like at home, u budućnosti ostvari, ne samo u EU, već i u ostalim zemljama koje su na europskom tlu. Većina telekoma složila se tom nakanom EU, premda su do sada upravo za susjede naplaćivali najveću cijenu roaming naknada.

Ukidanje naknada za roaming bio je samo prvi korak k izjednačenju cijena poziva na zajedničkom tržištu jer su cijene međunarodnih poziva, onih u inozemstvo, znale biti i do dvadeset puta veće. U prošlom mandatu u EP radila sam i na snižavanju cijene međunarodnih poziva koja je ograničena na 19 centi po minuti i 6 centi po SMS-u bez PDV-a. A od kad sam u Parlamentu zastupam stajalište kako bi te cijene trebale biti jednake domaćima po istim principima kako što su to cijene poziva u roamingu jednake”, govori o nastojanjima Parlamenta Biljana Borzan upravo kada se radi i o međunarodnim pozivima.

“Potrošače je potrebno bolje informirati o posebnim uvjetima te bolje urediti odredbe koje se odnose na putnike u tranzitu avionom ili brodom. Neslavan primjer je njemačka putnica koja je ne znajući da se roaming drugačije obračunava na brodu na moru, dobila račun od 11 tisuća eura”, upozorava Borzan.

Dodaje da je istraživanje Europskog udruženja za zaštitu potrošača (BEUC) pokazalo da je stvarni trošak minute inozemnog poziva za operatere 0,014 eura po minuti, a za potrošače bude i do 1,99 eura po minuti. Po toj računici operateri zarade na međunarodnom pozivu i do 5000 posto. “SMS poruke operaterima donose profit od 1000 posto”, kazuje nam hrvatska eurozastupnica.

Rezervirani zbog infrastrukture

Kako nam kazuje Domagoj Maričić, rukovoditelj Odjela pravnih poslova u Hrvatskoj agenciji za mrežne djelatnosti (Hakom) ‘roam like at home’, Hrvatska nije u početku baš objeručke podržavala.

“Roam like at home ili telefoniranje kao kod kuće jest doista jedan od pravih primjera funkcioniranja jedinstvenog tržišta Europske unije koji je na dobrobit svih građana. To je pravo koji svaki građanin uistinu osjeti u obliku bezbrižnog putovanja zemljama članicama. Jer sada Europljani ne moraju voditi brigu o tome koga su sve nazvali i koliko puta. Istina u početcima Hrvatska nije bila sklona tom modelu”, kazuje Maričić.

“Kao mala turistička zemlja, imali smo više onih koji su dolazili u roaming i stoga plaćali više, te su prihodi za hrvatske operatore bili viši dok je manji broj hrvatskih građana putovao izvan Hrvatske i imao koristi od tog EU pravila. Dakle, mi smo bili veća primateljica i ‘roam like at home’ nije bio isplativ. Nekoć je postojao problem osiguravanja dovoljnog kapaciteta mreže u obalnim mjestima, a postojala je bojazan da će ukidanjem roaminga tada višestruko narasti potreba za njihovim proširenjem.

Jer operatori nisu imali računice povećavati obalne kapacitete za tri ljetna udarna mjeseca i graditi ih ako će naposljetku biti u gubitku. Stoga smo bili rezervirani prema roamingu prije svega zbog infrastrukture”, kaže. Objašnjava da na obali mreža mora četiri do pet mjeseci izdržati vršno opterećenje, a povećanje korisnika uslijed nižih cijena značilo je veće opterećenje mreže. Uslijed smanjenja cijena roaminga promet se toliko multiplicirao da je to naposljetku nadoknadilo potencijalne gubitke, i pokazalo se kao uspješna priča EU, pojašnjava Maričić ističući da je nakon prvih gubitaka zbog ukidanja roaminga, postignut svojevrsni balans. “Uz to, nove generacije mobilnih mreža sve su bolje, s više kapaciteta te i problem prihvata turista u roamingu ipak nije više problem”, smatra.

Ukidanje visokih naknada nije samo utjecalo na liberalizaciju tržišta elektroničkih komunikacija, već i na slobodu komuniciranja građana EU, koja je bila sputana nesrazmjerno visokim naknadama, te je promijenila način korištenja mobilnih uređaja na putu unutar EU. Roaming je u početku bio ograničen na pozive i SMS, a potom i na surfanje internetom, sada u roamingu korisnici mogu gledati i sve pretplate koje imaju kod kuće putem interneta, primjerice HBO i Netflix…. Prelazak granice država unutar Unije više ne vrijede za zabrane emitiranja, već se ravnaju spram pretplatnika i njegova mobitela. Ako u Hrvatskoj ima prava, može ih nositi sa sobom diljem EU.

“Primjenom EU roaming regulacije od 15. lipnja 2017., po kojoj se cijene u roamingu u EEA određuju i naplaćuju na osnovu nacionalnih cijena prema drugim pokretnim mrežama, ukinute su dodatne roaming naknade pri korištenju reguliranih roaming usluga u EU, pojašnjavaju iz HT-a te dodaju kako je iznimno naplata dodatne roaming naknade i dalje moguća sukladno pravilima politike pravedne uporabe, koje je definirala Europska komisija s ciljem sprječavanja zlouporaba ili prekomjerne uporabe roaming usluga.

Usto dodaju da je kontinuirano snižavanje iznosa veleprodajnih naknada koje operatori mogu međusobno obračunavati za regulirane EU roaming usluge, kao i iznosa dodatnih roaming naknada koji se na njima temelje, pridonijelo, u konačnici, povećanju korištenja roaming usluga u EU.

“Snižavanje roaming naknada, pridonijelo je povećanju korištenja roaming usluga u EU, primjerice, u odnosu na 2017. (pri čemu je sadašnja regulacija na snazi od polovice 2017.) u 2022. je govorni promet HT-ovih korisnika u roamingu u EU povećan za preko dva puta, dok je podatkovni promet povećan deset puta. U istom razdoblju je govorni promet EU posjetitelja u mreži HT-a povećan za 30 posto, a podatkovni promet sedam puta”, ističu.

Eksponencijalni rast prometa

„Hrvatski Telekom kontinuirano ulaže kako bi osigurao vrhunsku kvalitetu usluga, ali i očuvao njihovu kvalitetu za vrijeme trajanja turističke sezone, kada se višestruko povećava broj stranih turista koji koriste našu mrežu. Zahvaljujući tome mobilna mreža Hrvatskog Telekoma nedavno je ponovo proglašena najboljom, najbržom i mrežom s najboljom mobilnom pokrivenošću u 2022. u Hrvatskoj.”, ističe Siniša Đuranović, član Uprave i glavni direktor za korporativne poslove.

Korisnici A1 usluga kao i posjetitelji u roamingu mogu cijele godine pa tako i u ljetnim mjesecima bezbrižno uživati u mobilnoj mreži koja je među boljim europskim mrežama, ističu iz A1 Hrvatska te se pozivaju na nedavno neovisno mjerenje pod okriljem Hakoma. Pri tom, kazuju, turistička središta na obali već su pokrivena LTE i 5G mrežom, a za ljetnu sezonu, kao i svake godine A1 Hrvatska pomno planira modernizaciju i dodate kapacitete.

Kako je nedavno kazao Branimir Marić, glavni direktor za tehniku i informacijske tehnologije u A1, “s LTE mrežom pokriveno je 99 posto populacije, a do kraja godine s 5G mrežom bit će obuhvaćeno 85 posto populacije”. Kada se radi o roamingu, iz A1 tvrde da promet posjetitelja od uvođenja EU roaming regulacije eksponencijalno raste. “Korisnici doista surfaju i razgovaraju kao kod kuće, koriste aplikacije za video pozive ili gledaju video sadržaje na popularnim servisima s filmovima i serijama. Koliko A1 Hrvatska ulaže kako bi sve to podržala možda najbolje oslikava činjenica da je 2022. u odnosu na godinu prije EU roaming regulacije (2016.) podatkovni promet posjetitelja u roamingu porastao 28.000 posto, a razgovori 245 posto”.

Osim, roaminga, koji je pravi primjer jedinstvenog tržišta koje građani direktno osjećaju, u području elektroničkih komunikacija ostale dobrobiti nisu tako direktno vidljive, no ogledaju se u primjeni niza uredbi i direktiva koje su dogovorene na razini EU, i potom implementirane u zakonodavstva zemalja članica. Možda zvuči paradoksalno, Hrvatska je najusklađenija po svim pitanju bila prilikom primanja u EU, jer tada su nas posebno nadzirali i morali smo udovoljiti uvjetima pristupanja. Sada, kada smo sastavni dio EU, imamo tretman kao i svaka druga članica.

“Ipak, moram istaknuti da smo po pitanju prava korisnika i ostalih obveza dionika na tržištu elektroničkih komunikacija, dobro usklađeni s EU pravilima i zakonodavstvom. U nekim dijelovima čak smo i prednjačili. Istina, možda je Zakon o elektroničkim komunikacijama kasnio, te su nas je Europska komisija i opominjala. No, s obzirom na prethodno usklađen Zakonik, hrvatski korisnici nisu bili ni u kom dijelu zakinuti”, ističe Maričić. Dodaje da kada se radi, primjerice, o zaštiti korisnika čime se bavi Hakom, Hrvatska ima brža rješenja od mnogi zemalja članica. Nema puno regulatora koji rade korisničke predmete i dosta država nemaju tako direktan put da dobiju kod operatora u roku dva mjeseca izvršnu odluku u upravnom postupku. Poput naloga operatoru da otpiše potraživanje, što je moćan alat u zaštiti korisnika.

‘Ne’ američkoj praksi

Kada se radi o implementiranju EU direktiva, radi se o maksimalnim harmonizacijama, a od države do države mogu se razlikovati tek finese, koje uglavnom nisu na štetu korisnika. Dakle, u domeni regulative EU funkcionira jedinstveno s tim da svaka zemlja ima pravo na neke svoje specifičnosti. Možda probleme stvara dinamika uvođenja, no općenito gledano, dogovorena EU pravila implementiraju se u zakonodavstva članica.

EU je specifična zajednica, i premda naoko zvuči logično u kontekstu jedinstvenog tržišta da se neke prakse pojednostave, s druge strane valja uvijek imati na umu upravo te specifičnosti članica. Često se, kada se radi telekomunikacijama uspoređuje, primjerice, tržište Sjedinjenih Država i EU.

U SAD-u postoje tri glavna telekoma koja vladaju cijelim SAD teritorijem, dok EU ima preko stotinjak telekoma. Da bi tržište funkcioniralo svaka država mora imati najmanje tri nacionalna operatora, konkurencije radi. Premda su postojale ideje, koje su čak vrlo snažno bile nametane upravo sa željom konsolidacije EU tržišta nisu prošle. Kako kaže Domagoj Maričić, “preopasne su”.

“Protiv te logike se i dalje borimo te zastupamo stav da umjetna konsolidacija ništa dobro ne bi donijela na tržištu Europske unije. Jer samo tržišno natjecanje, a najbolji pritisak na velike rade mali, usto s obzirom na to da svaka država ima svoje specifičnosti i u korištenju i u infrastrukturi, to bi bio veliki eksperiment koji se ne bi pokazao uspješnim, smatramo, a u tome nismo usamljeni, jer je većina državnih regulatora zemalja članica jednakog mišljenja”, kaže. Veliki utjecaj na rast i razvoj tržišta ima digitalizacija i slobodan protok informacija. U suvremeno doba digitalizacija i internet su posebno važni, tehnologija se ubrzano mijenja i napreduje te je potrebno ići u korak s njom. Upravo zato Europska unija veliku pozornost pridaje jedinstvenom digitalnom tržištu.

Važnost jedinstvenog digitalnog tržišta posebno je bila vidljiva tijekom trajanja pandemije Covida-19 koja je zahvatila cijeli svijet. Jedno od područja u kojem je EU snagom zajedničkog tržišta napravila veliki iskorak je regulacija online poslovanja i tehnoloških divova. Na primjer, danas u EU više od 71 posto građana kupuje preko interneta. Prema posljednjim podacima u Hrvatskoj oko 45 posto građana kupuje online, ali tek 17 posto iz druge države članice. Ljudi se i dalje boje kupovati online, pogotovo prekogranično.

Skupa ili nedostupna dostava se i dalje navodi kao jedan od ključnih problema pri kupovini na internetu. To je jednim dijelom riješeno direktivom o geoblokiranju, koja je od iznimnog značaja za hrvatske potrošače jer smo kao građani iz manje i novije države članice nerijetko diskriminirani tijekom online kupovine. Najčešće se događa da nam internetska trgovina odbija nešto prodati ili dostaviti, a u pojedinim slučajevima kupce se automatski prebacuje na lokalnu stranicu s drugim proizvodima i cijenama. Uz to, ponekad nam se čak naplati i po višoj cijeni nego kupcima iz nekih drugih članica EU-a.

Uz to, potrošači se žale i na probleme u komunikaciji s trgovcima. Problemi se pojavljuju ako potrošači kupuju preko posredničkih platformi, poput Amazona, gdje nije jasno regulirano tko je odgovoran, platforma ili trgovac pa se odgovornost nerijetko prebacuje s jednog na drugog na štetu potrošača.

“Moj stav je uvijek bio da platforme trebaju snositi veću odgovornost oko toga kome dozvoljavaju prodaju preko njihovih stranica. To se uredilo Aktom o digitalnim uslugama koji je postavio temelje za regulaciju online tržišta. Zadnja direktiva o poslovanju na internetu je usvojena još 2000. godine, i bilo je krajnje vrijeme da se pravila prilagode današnjim okolnostima. Ovaj dokument postavlja temelje za važne zakonske izmjene uvodeći princip što je ilegalno offline, ilegalno je i online. Nova europska pravila o zaštiti potrošača na internetu morat će poštivati i strane tvrtke koje posluju u EU”, kaže hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan.

Tržište online oglašavanja se procjenjuje na 64,8 milijardi eura. U Hrvatskoj se tako oglašava više od četvrtine poduzeća. “Građani mi se jako žale na oglase koji ih “prate” na internetu. Transparentnost oglašavanja je jedan od velikih prioriteta i potrošač treba moći isključiti takvo praćenje, znati zašto vidi neke oglase, tko ih plaća i kako se koriste njihovi podaci”, kaže Biljana Borzan.

“Nedavno smo donijeli i paket o digitalnim uslugama. Njime gradimo jedinstveno digitalno tržište i činimo europska poduzeća globalno konkurentnijima. Naime, do sad su velike internetske platforme uvjetovale način poslovanja onih manjih. Primjerice, od 10.000 internetskih platformi, koliko ih sudjeluje na digitalnom tržištu EU, sedam najvećih ostvaruje čak 69 posto ukupnog prihoda u ovom sektoru. Jasno je da u takvim okolnostima nema prostora za rast i razvoj europskih poduzeća. Zato novim zakonima štitimo potrošače i poduzetnike od samovolje internetskih divova, a visokim kaznama osiguravamo njihovu ispravnu provedbu”, kaže Sokol.

“Kad govorimo o uspjesima jedinstvenog tržišta u području telekomunikacija, svakako moramo spomenuti i uvođenje jedinstvenog punjača. Europska unija konačno dobila zakon kojim jedinstveni punjač postaje stvarnost. USB-C tako će uskoro postati standardni utor za sve pametne telefone, a od 2026. tom će obvezom biti obuhvaćena i prijenosna računala. Procjenjuje se da će potrošači zahvaljujući jedinstvenom punjaču uštedjeti do 250 milijuna eura godišnje”, istaknuo je Tomislav Sokol, zastupnik u EU parlamentu.