Prije više od tri dekade, od 1. siječnja 1993. godine, počela je realizacija ideje jedinstvenog tržišta Europske unije. Sporazumi iz Maastrichta koji su tada stupili na snagu dali su okvir za ‘single market’. Sama EU je, naravno, starija, barem od Rimskih ugovora 1957., ako ne od Schumanove deklaracije iz 1950. No potreba jače ekonomske integracije dovela je do nužnosti tih sporazuma te početka stvaranja ekonomske i novčane zajednice. U vrijeme dok su oci Europe razmišljali o dubljoj ekonomskoj integraciji, Hrvatska se grčevito borila za svoje preživljavanje.
Mlada neovisna zemlja ne samo da je u tom razdoblju (1992.-93.) bila dijelom okupirana i branila se kako je mogla (sjetimo se embarga na uvoz oružja), nego se borila s brojnim šokovima. Od rata i agresije, brojnih ljudskih žrtava, raspada tržišta bivše države, brojnih izbjeglica i prognanika itd. Sve se to manifestiralo u rekordno visokoj inflaciji. Tek rođen hrvatski dinar zahtijevao je stalno nove novčanice sa sve više nula. Početkom te 1993. inflacija je ubrzavala, a tadašnji premijer, nedavno preminuli Nikica Valentić, nije još ni sanjao Stabilizacijski program.
I eto, tri dekade nakon toga mi se pitamo što mi možemo doprinijeti jedinstvenom tržištu? Već i samo to pitanje govori o velikom uspjehu što ga je Hrvatska postigla u tom razdoblju. Jer, od 1. siječnja ove godine (dakle, baš na tri dekade rođenja jedinstvenog tržišta) ostvarili smo sva četiri njegova temeljna stupa, temeljne slobode: slobodni protok ljudi, dobara, usluga i kapitala na cijelom teritoriju tržišta.
Strateško promišljanje
Ovaj je povijesni uvod nužan da se dobije odgovor na pitanje koji je doprinos Hrvatske jedinstvenom EU. Jer, ako bismo gledati samo ekonomske brojke veliko je pitanje koji bi bio taj doprinos. Na zajedničkom tržištu posluje oko 23 milijuna poduzeća. Oko 17 milijuna stanovnika EU živi i radi u nekoj drugoj zemlji od njihove. Procjene govore da je oko 56 milijuna poslova na tom tržištu rezultat trgovine unutar tog područja. No, možda najvažnije, to je tržište danas prostor gdje živi oko 450 milijuna ljudi. I naših 3,8 milijuna stanovnika su ispod jedan posto udjela u tome. Ako bismo gledali veličinu BDP-a naš bi udio bio još manji. Tako bi bilo s većinom suhoparnih ekonomskih brojaka.
No, rekao bih da je naš velik doprinos jedinstvenom tržištu to da ono može biti ostvariv cilj u strateškom promišljanju kuda neka zemlja želi. Htjeli smo u eurointegracije i to smo u potpunosti ostvarili. Time smo svima pokazali kako se to može i iz vrlo teških uvjeta. Kada pogledamo unazad, stvarno je fascinantno da smo od dijelom okupirane i opustošene zemlje, kojoj su ostavljeni ogromni dugovi i štete, zemlje koja se borila s rekordnom troznamenkastom inflacijom, danas punopravna članica novčane unije, bankovne unije, naravno, članica EU i dio Schengena.
Time smo svakako pozitivan primjer i pokazatelj za zemlje uglavnom jugoistočno od nas. Ponovimo, to je najveći pozitivan doprinos Hrvatske ideji jedinstvenog tržišta. A ono je zapravo ekonomska izvedenica ideje Europske unije. Koja je u svojoj najjednostavnijoj formi ideja mira i kooperacije.
U svjetskim kretanjima koja se dinamiziraju posljednjih nekoliko godina naš doprinos jedinstvenom tržištu postoji i na drugim područjima, ma kako naši udjeli bili mali prema cjelini. Globalizacija kakvu smo poznavali do pandemije 2020. vrlo vjerojatno se neće u dogledno vrijeme vratiti na scenu.
Riječi poput ‘friendshoringa’,’nearshoringa’, ‘on-shoringa’, za razliku od ‘off-shoringa’ (čitaj proizvodnje u Kini), postale su svakodnevica u poslovnim odlukama. Uzrečica’ just-in-time’ zamijenjena je onom ‘just-in-case’.
Nadalje, u svijetu jačaju protekcionističke i nacionalističke tendencije zatvaranja ekonomija u vlastite granice. Velike zemlje to si mogu dozvoliti. No europske zemlje ne mogu. Zato jedinstveno tržište može biti i primjer i dobra zaštita za sve unutar tržišta od protekcionizma velikih. U borbi velikih sila kao što su Kina i SAD, svaka zemlja zasebno ima malo šansi da uspije. A što je zajednica veća, lakše će se snalaziti u novom svijetu.
Dakle, Hrvatska sigurno može biti pozitivan primjer ne samo zemljama kandidatima za članstvo u EU, odnosno zemljama koje žele ali još nisu ušle u europodručje (Bugarska). Male zemlje mogu biti efikasno vođene, efikasnije od velikih.
Biti primjer drugima
I tu bismo kroz, primjerice, brzu zelenu i digitalnu tranziciju mogli biti primjer drugima. Pogotovo u digitalnom sektoru. Već imamo dva jednoroga, što je jako puno prema broju stanovnika. Pribrojimo li tome desetke tzv. ‘scaleup’ firmi vidimo da je naša digitalna scena veoma živahna i rastuća.
Doprinos Hrvatske jedinstvenom tržištu ne može, dakako, proći bez spomena turizma, odnosno ljepota naše ne samo obale nego cijele zemlje. Ovdje se ne misli na broj noćenja koje bilježimo, nego na to da imamo sjajne uvjete i za više od, u novije vrijeme često spominjanih, digitalnih nomada. Bilo bi sjajno kada bismo našli načina privući brojne digitalne kompanije kojima visoka kvaliteta života koju naša zemlja pruža može biti značajnija od lokacije gdje rade.
Naše sudjelovanje u jedinstvenom tržištu stoga može biti pozitivan faktor privlačenja ne samo sezonskih turista, već i ozbiljnih kompanija i njihovih djelatnika da se ovdje trajno nastane i vide svoju budućnost. Možda zvuči ambiciozno, no isto je tako bilo ambiciozno pretpostavljati prije 30 godina da ćemo biti tu gdje danas jesmo.
