S 30. obljetnicom uspostave jedinstvenog tržišta EU Hrvatska je zaokružila proces eurointegracija. Prvog dana godine u kojoj obilježava prvo desetljeće svog članstva u Uniji, pristupila je i eurozoni i schengenskom prostoru. Kroničarima hrvatskog europskog puta iz redova ekonomske struke već je dosad prijeđeni put eurointegracija, posebice imajući u vidu specifičan povijesni kontekst Hrvatske u protekla tri desetljeća, nemali uspjeh.

“To je i konstruktivna poruka ostatku regije da su te integracije moguće ako je društvo spremno prihvatiti standarde jedinstvenog tržišta. A to je itekako važno i za samu Uniju”, kaže Goran Šaravanja, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore. Podsjeća i da je time Hrvatska kao najnovija zemlja članica ulaskom u prostor Schengena i euro područje institucionalno zapravo preskočila nešto razvijenije i politički utjecajnije članice poput Češke, Poljske i Mađarske.

I Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike i ekonomski komentator drži kako ulaskom u europodručje i Schengen, ali i relativno brzim gospodarskim rastom nakon 2021., Hrvatska ima prigodu – ako se aktualni trendovi zadrže – postati zemlja uzor prema državama jugoistočne Europe. “To može dodatno ojačati strateški položaj Hrvatske u gospodarskom, geopolitičkom i diplomatskom smislu, kako prema jugoistoku, tako i unutar same EU”, naglašava.

Međutim, da bi se taj potencijal i ostvario nisu, kaže, dovoljni samo EU fondovi i nekoliko uspješnih turističkih sezona. “Hrvatska se treba još brže mijenjati i modernizirati u ekonomskom i institucionalnom smislu. Što jače i brže nastojanje za ulazak u jedini preostali klub najrazvijenijih država svijeta kojega još nismo članica – OECD – može dati poticaj reformi sustava državnih poduzeća i razvoju tržišta kapitala koje je ostalo na europskim marginama”, smatra on.

Kao i obično, i u retrovizor protekle dekade u javnosti se gleda iz raznih kuteva i naočala, kako u pogledu prilika koje pruža jedinstveno tržište zemljama poput naše, tako i doprinosa i važnosti koje male ekonomije daju njemu.

Primjerice, Hrvatska je u europodručje ušla s dva stupnja višim kreditnim rejtingom u odnosu na vrijeme pristupanja jedinstvenom tržištu EU, a dio analitičara drži da je u dogledno vrijeme napokon dohvatljiv i ‘A’ rang.

Jedna od važnijih strukturnih promjena je jačanje internacionalizacije hrvatskog gospodarstva. Godišnja vrijednost robnog izvoza povećana je dva i pol puta (doduše isto vrijedi i za uvoz), pri čemu je u zemlje EU porastao gotovo tri puta (na strani uvoza 2,5x). Snažno je povećan i izvoz usluga. Osim turizma, u tom pogledu apostrofiraju se najčešće IT sektor, transport, logistika.

Isto tako, BDP po stanovniku dosegnuo je razinu od 73 posto prosjeka EU (prema paritetu kupovne moći), a prije deset godina bio je na 61 posto, pri čemu je u tom periodu podjednak broj zemalja tzv. Nove Europe ostvario manji odnosno veći konvergencijski pomak.

(Polu)puna čaša

S druge strane, prema tom indikatoru s većim zaostatkom za prosjekom Unije i tada i danas su (bile) samo tri. Usto, poboljšanju tog sintetičkog pokazatelja standarda u Hrvatskoj je više pridonio i manji “nazivnik”, odnosno broj stanovnika. Promatra li se nešto dulje razdoblje, neke su zemlje srednje i istočne Europe, koje su svojedobno prema tom indikatoru BDP-a per capita bile iza Hrvatske, već neko vrijeme ispred nje. To se, doduše, u nemaloj mjeri pripisuje upravo benefitima povoljnijeg tajminga pristupanja Uniji. Zemlje iz prethodna dva kruga proširenja brže su se oporavile i od krize 2008. godine, dok se Hrvatska tek 2018. vratila na razinu BDP-a 2008.

Ipak, otada raste snažnije pa se nakon oštrog pada u pandemijskoj 2020. i opravila brže od očekivanja, a u posljednje dvije godine je prema stopi rasta visoko na ljestvici članica EU, primijetit će oni koji čašu vide polupunom. Premijer Andrej Plenković vidi je zasigurno i punijom te danas ne propušta naglasiti da je lani, uz veći rast BDP-a od prvotno očekivanog, na razini opće države ostvaren suficit (0,4 posto BDP-a) te da je javni dug mjeren udjelom u BDP-u smanjen za čak deset postotnih bodova (sa 78 na 68,4 posto).

Oni koji je vide polupunom, pak, i tu će više inzistirati na navođenju nekih važnih ‘poguranaca’. Uz nikad izdašnija sredstva iz europskih fondova (trenutno naročito onih iz programa Next Generation EU tj. Mehanizma za oporavak i otpornost), ističu i inflatorno oporezivanje koje se očitovalo u snažnom bujanju proračunskih prihoda čak i uz nemale fiskalne efekte antiinflacijskih mjera.

Sve u svemu, uz iskorištene prilike koje pruža jedinstveno tržište, pri čemu se u zemljama s kojima se obično uspoređujemo posebno ističe korištenje ESI fondova, dosta ih je u proteklom razdoblju i propušteno. Osim što se u pogledu fondova EU (pre)dugo hvatao zamah, kao konstanta se ponavlja i kampanjski ili mehanički pristup strukturnim reformama, što priječi i jači rast produktivnosti i konkurentnosti domaćeg gospodarstva.

Različite optike u javnom prostoru očituju se i u kontekstu hrvatskih kockica u mozaiku tzv. single marketa. Te kockice svakako su važnije od proporcija ekonomskih veličina s obzirom na manje od jedan posto udjela Hrvatske u broju stanovnika EU ili još manje gleda li se udjel bruto domaćeg proizvoda.

Doprinos Hrvatske jedinstvenom tržištu proizlazi prije svega iz geopolitičkog i geostrateškog položaja. S jedne strane, u kontekstu uloge u stabilnosti i eurointegracijskim perspektivama zemalja jugoistočno od nas, a s druge u trgovinskim tokovima i potencijalima razvoja u smjeru transportnog i logističkog ‘huba’ prema trećim zemljama. Posebice nakon Schengena i posebice s obzirom na solidnu prometnu infrastrukturu, ponajprije cestovnu.

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca apostrofiraju pritom i digitalnu infrastrukturu. Pokrivenošću 5G mrežom Hrvatska je danas iznad prosjeka Unije, a to je, kažu, dobra podloga i za investicije u nove tehnologije.

Sve to dio je ambijenta koji pogoduje i potencijalima s obzirom na trendove na tržištu rada u smjeru promjene načina rada mnogih globalnih tvrtki. Od rada na daljinu i digitalnih nomada do tzv. ‘nearshoringa’ kao poslovne strategije koja je (i) u Uniji u usponu, a kojom se poslovne operacije sele u vanjsku tvrtku, ali u bliže države.

Ukratko, opća je ocjena da su to ujedno značajne potencijalne prilike za Hrvatsku, a na tom tragu je, na primjer, i njezino mjesto među top 5 zemalja na EU ljestvici potencijala ‘nearshoringa’. Jednim od aduta pritom se, uz kombinaciju kvalitete i cijene radne snage, smatra i kvaliteta života, pa i ono ‘Bogom dano’ – ljepota zemlje.

Cinici će, doduše, reći da je Hrvatska jedinstvenom tržištu i dosad najviše pridonijela upravo u sferi tržišta rada i ljudskog kapitala. Ali tako što je slobodan protok ljudi rezultirao masovnim iseljavanjem najpotentnije radne snage i tzv. odljevom mozgova.

Većina će se ipak složiti da u smislu ljudskog i inovacijskog kapitala imamo dosta ohrabrujućih primjera brzorastućih tvrtki koje se sa svojim proizvodima il uslugama uspijevaju nametnuti na međunarodnom tržištu, pri čemu je okvir jedinstvenog tržišta svakako pozitivan impuls.

(Ne)prijateljsko okruženje

Za zemlju veličine Hrvatske nije mala stvar imati dva ‘jednoroga’ – Infobip i Rimac automobili. Pogotovo jer nas i dalje ne krasi baš najprijateljskije raspoloženje prema poduzetništvu, i pogotovo zna li se da u zemljama EU poput npr. Danske i Italije nijedan start-up nije vrijednošću premašio milijardu dolara i tako stekao status jednoroga.

Europski smjer s hrvatske je strane, inače, naznačen i znatno prije uspostave ‘single marketa’, s očitim uvjerenjem da on u smislu uzajamnosti doprinosa i interesa umnogome nadilazi puke ekonomske proporcije.

Tako se u predgovoru knjige “Franjo Tuđman, Hrvatska, Europa, Europska unija” akademik Dubravko Jelčić prisjetio Tuđmanova odgovora na pitanje austrijske novinarke koja ga je u proljeće davne 1990. pitala što će se dogoditi ako Jugoslavija, koja tada još egzistira, ne bude htjela u Europsku zajednicu. “Hrvatska će se pridružiti Europi i bez Jugoslavije”, kategorički je odgovorio.

Nije, kaže, bio ni euroskeptik ni eurofanatik: dosljedan svojoj viziji slobodne Hrvatske držao je da pripadamo EU i želimo u nju, ali “s vlastitim identitetom i uspravno”.

Do ulaska u Uniju od tih je političkih smjerokaza moralo proći više od dva desetljeća. Kao i put osamostaljenja i neovisnosti, i proces hrvatskog pristupanja EU bio je u odnosu na niz država iz prethodna dva kruga proširenja duži i teži, s mnogo više zahtjeva. “Katkada i frustrirajući”, dodao je prilikom ulaska Hrvatske u Uniju Zoran Milanović, tadašnji premijer.

Vodeći ljudi ključnih institucija EU redom su isticali i važnost tog događaja za Uniju, ponajprije u smislu europskih perspektiva ostalih država jugoistoka Europe.

“Radujem se doprinosu Hrvatske Uniji koji će biti priča o uspjehu – na dobrobit Unije, hrvatskog naroda i jugoistočne Europe u cjelini”, izjavio je (tadašnji) predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. Uz čestitke na naporima uloženim u reforme i predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy naglasio je kako ulazak Hrvatske u EU “predstavlja prekretnicu u novijoj povijesti Zapadnog Balkana na putu prema zajedničkoj budućnosti”.

Ukratko, jasno je naglašen geopolitički aspekt hrvatskog ulaska u europski ‘klub 27’ sa stajališta stabilnosti jugoistočne Europe kao regije koja je u povijesti Europe često bila nukleusom iz kojeg se razvijala nestabilnost ili destabilizacija Europe.

Doduše, zemlje tzv. zapadnog Balkana gotovo deset godina od tih poruka izrečenih prilikom ulaska Hrvatske u EU ni danas baš nisu nadomak vratima Unije, iako je u međuvremenu pitanje potpore toj regiji u smjeru eurointegracija Vlada Andreja Plenkovića uvrstila među prioritete svog 6-mjesečnog predsjedanja EU-om (2020.). Summit EU-zapadni Balkan zbog pandemije je organiziran kao videokonferencija, a u završnoj izjavi ostalo je nespomenuto proširenje EU-a.

Predsjedanje Vijećem EU u vrijeme hrvatskog pridruživanja Uniji upravo je bila preuzela Litva. Njezina predsjednica Dalia Gryhauskaite o značaju tog događaja izrazila se nešto poetičnije, iz vizure male države članice. “Napokon su Hrvati s nama!” Hrvatska i Litva, zemlje košarke koje znaju kako je važan svaki član tima”, rekla je.

Košarka, doduše, već dosta dugo nije baš prva asocijacija na hrvatske sportske uspjehe. No, kao što su se na sportskom polju u međuvremenu nametnule neke druge uspješnice, slobodan pristup jedinstvenom tržištu, praćen dostupnošću europskih fondova i/li bespovratnih sredstava kohezijske i poljoprivredne politike, za mnoge je inovativne poduzetnike bio poguranac prema uspješnom igranju u europskim ligama.

Međutim, ukupni ekonomski pokazatelji i pomaci, osobito u prvim godinama članstva, nisu djelovali dojmljivo. Nakon pet godina Andrej Plenković je na pitanje o ocjeni prve petoljetke u EU prvo podcrtao da smo članstvom u Uniji kao država dobili novu legitimaciju. “Hrvatsko tržište i hrvatski pravni sustav ulagači sada gledaju drukčije nego prije članstva”, napomenuo je.

Umjesto ukupne ocjene dodao je da ćemo tek na 10. obljetnicu moći napraviti rezime i realno vidjeti gdje smo. Kako je rekao, prva faza povlačenja sredstava europskih fondova (u okviru tekuće financijske perspektive), od 2014. do 2016., bila je obilježena sporom apsorpcijom sredstava, a njegova Vlada čini sve da se ona maksimalno ubrza.

Političko prisvajanje zasluga

Te 2018. godine, naime, Hrvatska se razinom BDP-a tek uspjela vratiti na (pred)kriznu 2008. U međuvremenu je zaglibila u produljenoj recesiji tavoreći u njoj i prve dvije godine bivanja u Uniji (isplivala je iz nje tek 2015.). To ponešto govori i o ekonomskim politikama više vlada, s različitih dijelova političkog spektra.

Utjecaj članstva na jače uključivanje domaćeg poslovnog sektora u globalne lance vrijednosti, što je rezultiralo snažnim rastom izvoza već nakon prve godine članstva nije se pokazao dovoljnim za brži povratak stopama rasta, među ostalim i zbog toga što povlačenje novca iz europskih fondova još nije bilo uzelo maha. To će nešto kasnije, s promjenom vlasti, svako toliko biti i predmetom natezanja oko prisvajanja zasluga za realizaciju nekih velikih EU projekta.

Istodobno, u poslovnom sektoru mnogi poduzetnici posljednjih su godina spremno prigrabili prilike koje u kontekstu jedinstvenog tržišta i globalnih lanaca vrijednosti pruža npr. geografski položaj Hrvatske. Šaravanja u tom smislu kao sektore koji imaju direktne koristi od našeg ulaska u euro područje i prostor Schengena navodi primjere logističara i prijevoznika. Naravno, tu je i činjenica da Europljani vrlo rado dolaze u Hrvatsku na odmor, a prema njemu, i to je donekle vjerojatno utjecalo na odluke koje su prethodile odobrenju našeg ulaska u Schengen. Kako bilo, i u tome se očituje doprinos Hrvatske zajedničkom tržištu, kaže.

U nekim drugim sektorima do izražaja više dolaze sinergije jedinstvenog tržišta povezane s trendovima digitalizacije, sudjelovanja u zajedničkim programima razmjene znanja, istraživanja i tehnoloških dostignuća. S tim u vezi često se ističe živahna start-up scena, ali i inovativne industrijske kompanije koje se na jedinstvenom tržištu potvrđuju kroz proizvode visoke dodane vrijednosti. “Istina je da emigracija od davnina omogućuje bogatijim državama pristup ljudskom, znanstvenom i inovacijskom kapitalu iz Hrvatske, ali postajući dijelom jezgre EU zasigurno joj se pruža veća prilika da se nametne kao atraktivnija lokacija za investicije”, zaključuje glavni ekonomist HGK.

Kad je o investicijama korporativnog sektora riječ, neki drugi ekonomisti primjećuju kako se one ni 15 godina od velike financijske krize nisu vratile na razine prije nje, ali su one sada rentabilnije, s većim povratima.

To je dijelom i odraz jačanja internacionalizacije poslovanja. Usporedbe podataka o vanjskotrgovinskoj razmjeni pokazuju da je lani vrijednost izvoza dosegnula gotovo 24 milijarde eura, što je u odnosu na 9,6 milijardi deset godina prije 2,5 puta više. Relativno povećanje izvoza u zemlje EU je i veće; lanjskih 16,5 milijardi gotovo je triput više od 5,6 mlrd. ostvarenih u zadnjoj godini. Porast uvoza robe iz EU u tom je razdoblju bio nešto sporiji, no zbog znatno više baze u konačnici je deficit u robnoj razmjeni s EU u odnosu na prije deset godina udvostručen (12,8 naspram 6,2 mlrd.).

Koliko god razni recentni pokazatelji imaju pozitivan predznak, sve češće se u novije vrijeme ipak čuju i upozorenja kako oni umnogome odražavaju obilate priljeve europskog novca, a u određenoj mjeri još uvijek i prošlog ljeta okončanu eru povijesno niskih kamatnih stopa, jer se prijenos zaokreta monetarne politike potaknutog visokom inflacijom kod nas događa s pomakom i zasad u ograničenom opsegu. To donekle zamagljuje stvarne reformske pomake.

Tako su prilikom nedavnog izvješća za Hrvatsku analitičari rejting agencije Fitch, uz neke pozitivne naglaske, napomenuli i kako očekuju da će rast ulaganja biti ključni pokretač rasta 2023. “jer bi apsorpcija sredstava iz EU-a trebala doseći vrhunac”. Na tu opasku nedavno se u svom blogu referirao i financijski konzultant Hrvoje Serdarušić. “Ovo je posebna godina. Neće još dugo biti ovakva vodopada novca. O tome treba razmišljati”, kaže. Ukratko, želimo li dalje napredovati kao zemlja u okvirima jedinstvenog tržišta, trebamo tražiti konstruktivne promjene modela rasta.