Nova pravila za prekogranična preoblikovanja, spajanja i podjele trgovačkih društva na zajedničkom tržištu EU-a uskoro ulaze i u hrvatski zakonodavni okvir. Naime, u tijeku je procedura usklađivanja Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sudskom registru s novom EU Direktivom o mobilnosti.

Ta je Direktiva stupila na snagu još početkom 2020., promičući među glavnim ciljevima poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta radi ostvarivanja slobode poslovnog nastana, jednog od temeljnih načela prava EU-a.

Za države članice rok da donesu svoje zakone istekao je 31. siječnja. To znači da malo kasnimo, ali kako je provedeno savjetovanje s javnošću o nacrtu prijedloga obaju zakona, za očekivati je brzu zakonodavnu proceduru.

Kako navodi zagrebačka odvjetnica Matea Gospić Plazina, materijalne odredbe iz Direktive o mobilnosti implementirale bi se u sklopu izmjena ZTD-a, a one procesnog karaktera kroz izmjene Zakona o sudskom registru.

Postavljanje pravila
“Do stupanja na snagu Direktive o mobilnosti, Direktiva o kodifikaciji sadržavala je samo pravila o prekograničnim spajanjima, a koja su implementirana i u hrvatski ZTD. Druge prekogranične statusne promjene, kao što su prekogranična preoblikovanja i podjele, bile su isključene iz područja primjene. Direktiva o mobilnosti sada je postavila pravila i za te transakcije”, kaže Gospić Plazina.

Reorganizacija u prekograničnim okvirima poslovanja kod nas za sad nema puno, pa tek jedan od primjera je pripajanje Ini njihovog društva kćeri Ina Adria iz Nizozemske, s ciljem reorganizacije unutar grupacije. Međutim, u predstojećem razdoblju, posebice nakon uvođenja eura i ulaska u Schengen, potreba za novim pravnim alatima koje jamče pravnu sigurnost svima mogla bi i u odnosu na hrvatske subjekte ili poslovni nastan u Hrvatskoj takvih subjekata biti sve češća prisutna. Generalno, prema konzultantskoj kući KPMG, moglo bi postojati mnogo razloga zašto bi takva korporativna migracija bila korisna.

Primjeri uključuju slučajeve gdje se dioničar fizički preseli, pa migrira i svoje poslovanje u novu zemlju, kako bi upravljao svim poslovima u jednoj državi. Također, akvizicija grupe subjekata čiji je udio u drugoj državi članici EU-a mogla bi izazvati potrebu za reorganizacijom nove skupine subjekta, pa u i tom slučaju ova mogućnost migracije može olakšati reorganizaciju.

Takve korporativne migracije također bi se mogle pokazati korisnima i u slučaju pojednostavljivanja struktura međunarodnih grupa. Kod svega toga je bitno navesti, što Gospić Plazina i ističe, da će ujednačeni pravni okvir za prekogranična preoblikovanja i podjele na razini EU-a “pozitivno utjecati na pravnu sigurnost”.

Time će se ukinuti prepreka za ostvarivanje slobode poslovnog nastana, ali kaže uz nužno jamstvo zaštite prava radnika, vjerovnika i manjinskih članova društva. Navodi i da je Europski sud pravde (EJC) u brojnim presudama jasno dao do znanja da europska društva moraju moći iskoristiti gospodarske prilike na europskom unutarnjem tržištu te ostvariti slobodu poslovnog nastana.

“Sva navedena sudska praksa je ukazala na nužnost donošenja Direktive o mobilnosti, a koja se sada implementira i u naše zakonodavstvo”, navodi naša sugovornica dodajući da su Direktivom o mobilnosti utvrđena i pravila o prekograničnim podjelama, ali se ta pravila odnose samo na slučajeve koji uključuju osnivanje novih trgovačkih društava.

Isključene su, kaže, prekogranične podjele s preuzimanjem jer se takvi “slučajevi smatraju veoma složenima i podrazumijevaju dodatne rizike u pogledu zaobilaženja pravila EU-a i nacionalnih pravila”.

Sprečavanje različite provedbe
Što se tiče učinkovitog funkcioniranja tržišta kapitala EU-a bitne su, navodi, i nove odredbe ZTD-a kojima se osigurava primjena provedbene Uredbe Komisije iz 2018. koja se odnosi na utvrđivanja minimalnih zahtjeva za provedbu odredbi gleda utvrđivanja identiteta dioničara, prijenosa informacija i olakšavanja izvršavanja prava dioničara. Njome se kompanijama uvrštenima na burzu daje pravo na utvrđivanje identiteta dioničara te se od posrednika zahtijeva da surađuju u tom postupku.

Ovom se Uredbom, kaže, željela spriječiti različita provedba odredaba navedene Direktive, koja bi mogla dovesti do donošenja neusklađenih nacionalnih normi, a čime bi se povećali rizici i troškovi prekograničnih djelovanja i time ugrozila njihova djelotvornost i učinkovitost.

Osim toga, dužnost podnošenja izjave o nepostojanju dugovanja će se brisati izmjenama Zakona o sudskom registru, uz dodatak odredbe kako osnivači trgovačkih društava ne mogu biti osobe koje imaju dugovanje po osnovi poreza, doprinosa te za neto plaće radnicima.

“Općenito se ide u smjeru digitalizacije i rasterećenja administracije te je pohvalno kako se prilikom osnivanja društva, neće morati ishoditi izjava o nepostojanju nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza, doprinosa te neto plaće radnicima, već će navedene podatke sud automatski razmjenjivati s Ministarstvom financija i Poreznom upravom”, navodi Matea Gospić Plazina.