Gerd Leonhard njemački je futurist i autor specijaliziran za debate na temu čovjek i tehnologija. Rođen je u Bonnu, živi u Zürichu, a 1982. je Zapadnu Njemačku zamijenio SAD-om gdje je potom upisao glazbenu akademiju Berklee i postao profesionalni glazbenik, aranžer i kompozitor.

Praktički je uveo internet u svijet glazbe i obrnuto, a u suradnji s Daveom Kusekom napisao je 2005. knjigu “Budućnost glazbe”, da bi 2016. objavio i djelo “Technology vs. Humanity”. U njegovu radu očit je utjecaj klasičnih futurista poput Alvina Tofflera, ali i velikih imena znanstvene fantastike poput Arthura C. Clarkea i Williama Gibsona.

Sljedećeg je tjedna u Zagrebu, među zvijezdama Future Tense konferencije u organizaciji Komunikacijskog laboratorija, 10. i 11. svibnja u Muzeju suvremene umjetnosti.

Održiva budućnost bit će vaša glavna tema na konferenciji Future Tense u Zagrebu u svibnju. Koje će biti vaše ključne poruke i naglasci?

Govorit ću o održivosti na dva načina. Jedan je naravno klima, klimatske promjene i energija, a drugi je ljudska održivost. Jako je važno osigurati da naša tehnologija i održivost ostanu u balansu, da ne dođe do trenutka u kojem imamo previše tehnologije da bismo bili održivi.

Jer, ljudi nisu tehnologija. Najvažnija poruka koja dolazi od mene je da moramo biti vrlo oprezni koliko tehnologije želimo jer previše dobrih stvari može lako prerasti u vrlo lošu stvar. Održiva budućnost, odnosno održiva revolucija kako je sada promatramo, globalni je prioritet koji će vjerojatno započeti kasnije ove godine, prestanu li naše brige dok iščekujemo prekid vatre između Rusije i Ukrajine.

Održivost je tema broj jedan suvremenog svijeta u sljedećih nekoliko godina, zajedno s pitanjem je li umjetna inteligencija dobra stvar i kako je možemo regulirati.

Klimatske katastrofe, ali i enorman razvoj tehnologije, u smislu da obični ljudi vrlo često ne mogu pratiti brzinu promjena, sve zajedno izaziva zabrinutost za budućnost. S druge strane, vi ste uvjereni da je budućnost svijetla. Kako objašnjavate taj optimizam?

Ključ za rješavanje većine naših praktičnih društvenih ljudskih problema leži u tehnologiji. Rekao bih da praktične znanstvene probleme poput klime, energije, vode, hrane možemo riješiti tehnologijom.

Međutim, naš najveći problem je što izmišljamo tehnologiju ne bismo li riješili sve probleme dok, s druge strane, nemamo dovoljno mudrosti da je ispravno koristimo. Drugim riječima, imamo sve alate, znanost i tehnologiju, ali nedostaje nam telos, grčka riječ za mudrost.

Treba doći do okupljanja na globalnoj razini i zajedničkog promišljanja o tome što želimo. Želimo li svijet koji se razvija bez ograničenja rasta, ili želimo staviti naglasak na ljude, planet, svrhu i prosperitet, kako ja to nazivam. Više o tome možete saznati na peopleplanetpurposeprosperity.com, mojoj novoj mikrostranici.

Uvjeren sam da kao ljudi imamo pozitivne namjere, da smo u stanju surađivati jer smo to dokazali mnogo puta prije. Dokazali smo i da možemo ići krivim putem, putem nesuradnje, ali kad se nešto dogodi, obično surađujemo.

Prije nego što nešto poduzmemo, vjerojatno je nužno da doživimo i negativne stvari o umjetnoj inteligenciji i svemu što nismo uspjeli regulirati i razumjeti. Općenito sam uvjeren da svi želimo dobru budućnost, a dobru budućnost jednostavno definiram kao sposobnost da imamo posao, obitelj, slobodu, rast, samorealizaciju.

Zašto vjerujete da će cirkularno (kružno) gospodarstvo biti jedino gospodarstvo do 2030. godine?

U osnovi, kako sada vidimo, pitanje je ponovnog smišljanja načina na koji radimo sve, dakle promišljanje naše industrije, poslovanja, bankarstva, zdravstva, energetskog sektora jer vrlo je očito da ćemo, ne učinimo li to, brzo propasti.

Održivost i revolucija u području klime i klimatskog izvanrednog stanja su, ponavljam, tema broj jedan. Stvarno vjerujem da su milenijalci, znate, generacija Y, ljudi između 20 i 40, ponekad 45 godina, izuzetno usredotočeni na to. Odbijaju raditi za tvrtke koje čine loše stvari okolišu, ne žele doprinijeti ekonomiji ako je to slučaj.

Slijedi nam puno suprotstavljanja, puno klimatskih propisa, već vidimo da se diljem Europe to događa. Istinski vjerujem da će sve energetske kompanije koje posluju plinom i posebno ugljenom biti na neki način kriminalizirane zbog uništavanja onoga što imamo i zbog nespremnosti da učine te promjene.

Mislim da svjedočimo posljednje godine napretka i financijskih dobitaka takvih kompanija. Sasvim je jasno da će se, zbog te kriminalizacije i međunarodnog pritiska oko zabrane zemalja koje se ne pridržavaju toga plana, tome suprotstaviti zemlje poput Južne Afrike i Indije, koje možda koriste ugljen i grade više termoelektrana od drugih.

Jer očito nećemo daleko doći ako se s jedne strane Europa potpuno slaže, a drugi dio svijeta, Indija, Afrika, Brazil i Indonezija ne. Bit će puno rasprava o tome, o prelasku na cirkularno (kružno) gospodarstvo, o održivosti, bit će puno pritiska i propisa.

Smatrate li da će održiva budućnost nadmašiti digitalnu revoluciju? Zašto?

Radi se, zapravo, o istoj stvari jer u konačnici, digitalna revolucija omogućuje zelenu revoluciju. Uvijek kažem da je zeleno novo digitalno, i ako to bude slučaj, radit ćemo ruku pod ruku s tehnologijom kako bismo pronašli rješenja. Ne samo za energiju, već i za onečišćenje, što je vrlo važno kako bi stvari postale učinkovitije i kako bi se uštedjela energija.

Bez obzira odakle energija dolazi, stvaraju se klimatske tehnologije. Oni idu ruku pod ruku, tako da je to svakom gospodarstvu ogroman bum i za industriju i trgovinu. Naročito se to odnosi na male zemlje poput Hrvatske te na Europu. Bit ćemo vodeći u zelenoj energiji, o tome nema sumnje, a digitalna revolucija ide ruku pod ruku s tim.

Zašto nam treba više regulacije u području tehnologije i kako to postići?

Apsolutno su nam potrebni društveni ugovori i regulacija društvenih ugovora. Trebamo međunarodnu suradnju posebno po pitanju umjetne opće inteligencije (AGI, ASI). Ukoliko izostane suradnja o tome što je tehnologiji dopušteno i što bi trebala raditi, završit ćemo s istim nuspojavama koje su nam već poznate iz ekonomije nafte i plina.

Toksične nuspojave umjetne inteligencije mogle bi nadmašiti naše preživljavanje, jer se umjetna inteligencija može koristiti i već se koristi kao oružje. Mijenja našu, ljudsku naraciju i također predstavlja opasnost za demokraciju, ako ne pazimo tko, što i o čemu govori.

Trebat će nam puno smjernica i nužno je puno o tome raspravljati jer istovremeno prihvaćamo sve koristi umjetne inteligencije, ali ne želimo i njene nuspojave. Posjetite moj kanal na YouTubeu da biste saznali više o ovoj temi kroz otvoreno pismo institucije Future of Life.