Novi povjetarac u makedonskom sindikalizmu, u kojem nakon dugo vremena ponovno pušu pozivi na konstruktivnost i ujedinjenje, piše Deutsche Welle.

Pritisnuti problemima, krizom, besparicom, sindikati pokazuju odlučnost ustrajati do kraja u borbi za veće plaće i veća radnička prava. Prvosvibanjske prosvjedne povorke ovoga puta neće biti samo tradicionalni dekor, već proces koji će se pojačanim tempom nastaviti iu narednom razdoblju, najavljuju sindikati:

Povećanje plaća
“Jako je važno da svi izađemo na ulicu. To je sada najvažnije. Svi ćemo biti ispred Vlade, ali svi ćemo krenuti s drugog mjesta. Načelno se svi slažemo da negdje moramo stati zajedno, a to je pred Vladu. Istina, ima taština, ali vjerojatno ćemo svi biti tamo u isto vrijeme. To znači početak suradnje koju smo najavili i koja se pokazala prije mjesec dana.

Budući da smo samo mi radili ono što smo radili pet godina, vidite da se na neki način događa ujedinjenje. Razlikuje se tko je tko, ali čim smo svi na ulici, poručujemo onima koji kreiraju politiku da nas nešto košta u državi”, kaže za Deutsche Welle Slobodan Trendafilov, potpredsjednik SSM-a.

Sindikati će prosvjedovati različitim rutama i u različitim terminima. No, jedinstveni su u porukama da povećanje dužnosničkih plaća za 78 posto ne smije proći, kao ni zakonske izmjene o 60-satnom radnom tjednu.

Za Trendafilova je vrlo značajno da su poruke koje šalju identične, iako je način na koji sindikati to izražavaju drugačiji: “Prije mjesec dana svi smo se dogovorili da izađemo na ulicu. Za dosadašnju i buduću suradnju. Usklađujemo odnos na razinu da možemo zakopati ratne sjekire i nastaviti zajednički raditi, jer, vidite, zaustavili smo ih u masi za plaće u javnom sektoru. Rekli smo svi zajedno i potpisat ćemo Deklaraciju. Za razliku od prije kada je bilo međusobnih problema, sada je situacija drugačija i drugačija i mislim da ćemo se svi okupiti. U to sam pozitivno uvjeren”, ističe Trendafilov.

Pružena ruka najveće sindikalne udruge u zemlji drugim sindikatima signal je koji daje nadu da su iz loših poteza u prošlosti izvučene pouke. Pogotovo prošle godine, kada je usred štrajka SSM popustio u borbi za povećanje plaća: “Ako su iskreni, neka izdrže ovaj put. Bit ćemo ispred Vlade gdje ćemo podijeliti simbolične ćevape za radnike, a bit će i biftek za dužnosnike u Vladi. Budući da smo lani vidjeli kako je to završilo, u jeku štrajkova popustili su i prihvatili linearno povećanje plaća. Doslovno nisu izdali.

E sad, ako su iskreni, neka vode, ako žele s nama, neka budu s nama, a ne smiješiti se ministrima. Sve ovisi o njima, ne možemo prihvatiti da se zastupnicima povećaju plaće za 78 posto, a da pola administracije nema usklađivanje plaća prema povećanoj minimalnoj plaći”, komentirao je Blagoje Ralpovski, predsjednik Konfederacije slobodnih sindikata za Deutsche Welle.

Gotovo svi sindikalni predstavnici govore o potrebi ujedinjenja. Neki od njih smatraju da više nije vrijeme za dokazivanje i paralelne prosvjede, ali dobro je da postoji jedinstvo u zahtjevima:

“Moramo se ujediniti. Vidite kako Vlada i poslodavci žestoko nastupaju. Oni više ne biraju fondove, oni su jedinstveni i mi moramo shvatiti, uozbiljiti se jer s druge strane imamo ljude koji nemaju oprosta, koji žele djelovati i kao Vlada i kao poslodavac i doslovno preuzeti ulogu sindikata. “, kaže Marjan Risteski, predsjednik Saveza sindikalnih organizacija. Stručnjaci smatraju da je zajedništvo jedini način da budemo učinkoviti u borbi za bolja radnička prava.

Sveučilišni profesor Lazar Jovevski upozorava da je ovaj aspekt sindikalnog djelovanja godinama izostao:

Nema jedinstva
“Ako bi se sindikalni pokret u Makedoniji mogao opisati jednom rečenicom, to bi bila sljedeća. Sindikati se baš i ne bore međusobno, niti idu u sindikalno jedinstvo. Situacija je takva da iako imaju zajedničke interese, zajedničke ciljeve i platforme za djelovanje, a to je zaštita i promicanje radnih prava, u praksi još uvijek nedostaje aspekt jedinstvenog djelovanja. Ali u kontekstu zajedništva prethodna faza je suradnja, to nisu sinonimi, surađivati i djelovati u zajedništvu su različiti. “Suradnja je samo osnovni korak i to je nešto što je neophodno za postizanje jedinstva”, smatra Jovevski.

Prema njegovim riječima, suradnja je samo nužan početak u izgradnji zajedničke i jedinstvene platforme sindikalnog djelovanja. Ne samo zbog sindikata kao organizacije, već i zbog svojih članova, radnika koji ih predstavljaju, radi jačanja sindikalne ideje i pokreta u zemlji. Prema njegovim riječima, razlozi za razlaz su različite prirode:

“Iako se čini da nema razloga da ne djelujemo zajedno, u praksi se taj problem javlja. Razlozi za razdvajanje su različite prirode, ponekad se moraju prevladati osobne nesuglasice sindikalnih čelnika, takva situacija ide u prilog poslodavcima i državi, jer povijesno je zabilježeno da je jak sindikalni pokret u određenoj zemlji je kreator mišljenja i politike, a to ponekad ne odgovara vladama zemalja.

Veliki izazov je aspekt pravog sindikalnog vodstva koje ima kapacitet i zrelost za suradnju i jedinstveno djelovanje. Treba se očitovati na pravi način i u pravo vrijeme. Kako kažu, u teškim vremenima se poznaju junaci, pa kada je situacija treba izaći iz osobne udobnosti i nesuglasica, ako ih ima, ako ih ima, te da djeluju u cilju zaštite ideje za koju vjeruju i za koju se bore. I iza te priče koja se zove sindikalizam stoji ideja”, komentirao je Jovevski.

Neki od upućenih smatraju da je nejedinstvo sindikata rezultat nemoći u njihovom djelovanju. “Naši sindikati nemaju dovoljno snage, niti dovoljno članstva. Ljudi se ne mogu okupiti, uglavnom u svim sindikatima ima malo članova i to je jedan od razloga što svatko radi svoju ceremoniju koliko da radi i bude viđen, a ne da nešto u biti dobije.

Vidite, recimo, u Francuskoj i drugim zemljama kako sindikati “pucaju”. Kad izađeš na ulicu, nema povratka. Kod nas još uvijek želimo nešto simulirati da bismo nešto dobili”, kaže Drage Jovanovski, stručnjak za radnička prava.

Prema njegovim riječima, sindikati moraju čvrsto i jedinstveno stati iza svojih strategija i ciljeva te na njima intenzivno raditi. Problem su zakoni, ali i sujete koje je teško premostiti:

“Problem je u samom zakonu, ali i to što svatko želi biti predsjednik nekog sindikata. I svi misle da će tu funkciju dobro obnašati. A to nije tako, jer često vidimo da sve završi na malim aktivnostima i osobnom interesu. Problem je i u zakonu koji ne daje mogućnost komasacije.”, ističe Jovanovski.