Usvajanje eura i ulazak u monetarnu uniju utječe na cjelokupni financijski sustav države. Uvođenjem eura kao službene valute početkom ove godine Hrvatska sudjeluje u dovršavanju posljednje faze pristupanja ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU). Tim povodom Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) izradila je stručnu procjenu utjecaja uvođenja eura na kratkoročna i dugoročna kretanja i strukturne karakteristike hrvatskog tržišta kapitala, ali i cijelog sektora financijskih usluga.
Ocjena je izrađena temeljem istraživanja na primjerima i iskustvima država članica EU-a koje su već ranije pristupile europodručju. Rezultati provedene kvantitativne analize ne otkrivaju statistički značajne kratkoročne efekte pristupanja monetarnoj uniji na tržište kapitala, a procijenjeni dugoročni utjecaj na strukturne pokazatelje tržišta uvelike ovisi o kretanjima i poduzimanju konkretnih mjera za unaprjeđenje poslovanja tržišta kapitala.
Glavne prednosti
Razmatrajući primjerenost pristupanja Hrvatske europodručju, kriteriji koji idu u prilog su trgovinska, financijska, politička integracija i usklađenost poslovnih ciklusa, dok u prilog ne ide relativno skromna diversificiranost hrvatskog gospodarstva koja bi potkrijepila zadržavanje fluktuirajućeg tečaja i korištenje deviznih mjera s ciljem apsorpcije vanjskih šokova potražnje za domaćim dobrima. No, opsežna literatura na temu uvođenja eura u Hrvatskoj upućuje na konsenzus autora po pitanju koristi koje nadmašuju troškove uvođenja eura.
Kao glavne prednosti ističu se eliminiranje velikog dijela valutnog rizika, smanjenje transakcijskih troškova otklanjanjem troškova konverzije koja iz perspektive potrošača povećava konkurentnost i transparentnost ponude dobara i usluga kroz znatno lakšu prekograničnu usporedbu cijena te smanjenje troškova zaduživanja svih sektora kroz smanjenje premije rizika države. Od nedostataka se pritom ističu gubitak monetarne neovisnosti te potencijalni rast potrošačkih cijena.
Značajna integriranost Hrvatske u kapitalne i robne tokove europodručja, relativna otvorenost gospodarstva koje je okarakterizirano visokim stupnjem valutne supstitucije domaće valute s eurom (tzv. euroizacije) naglašavaju prednosti uvođenja eura za Hrvatsku. Smanjenje valutnog rizika posredno smanjuje i kreditni rizik kroz povećanje rejtinga od strane kreditnih agencija. To, pak, potencijalno dovodi do jeftinijeg zaduživanja i to ne samo za državu nego i za gospodarstvo općenito, a što u konačnici može stimulirati gospodarski rast.
Kao nedostaci procesa ističu se gubitak suverene monetarne politike te kratkoročni potencijalni učinci na porast potrošačkih cijena. No, navedeni nedostaci mogu se smatrati ograničenima uzimajući u obzir raniju visoku euroizaciju gospodarstva i financijskog sustava. Što se tiče utjecaja na potrošačke cijene nalazi dosadašnjih istraživanja ukazuju na to da je on, uz druge inflatorne pritiske, relativno malen i heterogeno raspoređen po kategorijama proizvoda. U ostale negativne strane uvođenja eura ubrajaju se još i jednokratni administrativni troškovi uvođenja eura, gubitak prihoda banaka od valutnih poslova i troškovi “članarine” za europodručje.
Izostanak kratkoročnog utjecaja
Dok je utjecaj na tržište obveznica i trošak zaduživanja relativno poznat, utjecaj na tržište dionica uvelike je neodređen. Analiza je pokazala da ulazak u europodručje nema statistički značajan kratkoročni utjecaj na prinose dionica. Jedan razlog tome može se pripisati ranijem ulasku u Europsku uniju, a što je pridonijelo većoj integraciji tržišta na europskom području, dok se samim ulaskom u europodručje ona dodatno produbljuje. Dodatan razlog tome je i dug period čekanja i pripreme za uvođenje nove valute tijekom kojeg su dionici na tržištima dionica imali vremena za dobru pripremu.
Moguće je i da je izostanak kratkoročnog učinka posljedica bržeg preusmjeravanja dijela potražnje domaćih investitora na inozemna tržišta kapitala s obzirom na to da uvođenje eura eliminira pojedine prepreke takvim ulaganjima (tečajni rizik i općenito niži transakcijski troškovi, eliminiranje regulatornih valutnih ograničenja i slično). Istodobno, inozemna potražnja, odnosno inozemna ulaganja za koja se očekuje da će se uvođenjem jedinstvene valute povećati, u kratkom roku ipak to ne kompenziraju.
Ovdje je važno istaknuti i tehnička ograničenja metode analize koja je ipak prikladnija za ispitivanje izrazito kratkoročnog utjecaja događaja koji se učestalo i iznenadno pojavljuju, što promatrani procesi pristupanja europodručju nisu. Stoga prikazani rezultati možda potencijalno podcjenjuju prisutnost kratkoročnog utjecaja uvođenja eura na tržišna dionička vrednovanja. Međutim, u dugom roku, mogu se naći ključni efekti ulaska u europodručje, u potencijalnom povoljnom utjecaju na likvidnost tržišta kroz povećani angažman inozemnih investitora.
S obzirom na to da je u osam promatranih zemalja u prosjeku proteklo pet do šest godina od uvođenja eura, na njihovom je primjeru moguće procijeniti dugoročne koristi ulaska u europodručje za likvidnost tržišta. Analiza pokazuje da su se nakon uvođenja eura svi promatrani indikatori likvidnosti u određenoj mjeri poboljšali.
Poboljšanje indikatora ukazuje na smanjenje implicitnih i eksplicitnih transakcijskih troškova te na povećanje volumena i aktivnosti trgovanja. Pri tome se povećanje tržišne aktivnosti nije negativno odrazilo na indikator tržišne otpornosti, štoviše ona je blago poboljšana u razdoblju nakon uvođenja eura.
Povećana otpornost
Stoga, zaključak kaže da se na primjeru promatranih zemalja u dugom roku može očekivati pozitivan utjecaj ulaska Hrvatske u europodručje na likvidnost samog dioničkog tržišta, a posredno i na stvaranje dodane vrijednosti kroz unapređenje procesa alokacije internog kapitala te privlačenja novog inozemnog kapitala. Osim toga, može se očekivati i povećana otpornost tržišta na izvanredne sistemske šokove. Iako dobrodošli, ovi potencijalni pozitivni efekti nisu sami po sebi dostatni za značajniji razvoj domaćeg tržišta kapitala koje je strukturno obilježeno niskom likvidnošću i izraženom koncentracijom, a što posredno predstavlja i određeni izvor sistemskog rizika za sektor financijskih usluga.
Rezultati provedene analize sugeriraju da članstvo u europodručju donosi dugoročne koristi za dioničko i obvezničko tržište kapitala. Smanjenjem valutnog i kreditnog rizika tržišta kapitala postaju atraktivnija stranim ulagateljima, što dovodi do veće integracije i produbljivanja tržišta. Posredno se smanjuje i rizičnost portfelja domaćih institucionalnih investitora, uz istovremeno povećanje likvidnosti postojećih ulaganja. Drugim riječima, smanjuje se izloženost sistemskim rizicima uz povećanje otpornosti na kratkotrajne šokove.
Negativna strana ulaska u europodručje može biti povećanje integriranosti domaćeg tržišta kapitala s europskim tržištem, odnosno potencijalno naglašeniji ciklički rizici kroz veću osjetljivost domaćeg tržišta na iznenadne inozemne šokove. No, konsenzus autora na temu uvođenja eura u Hrvatskoj upućuje na to da koristi nadmašuju troškove uvođenja eura.
* Analitičari Hanfe