Preoblikovanje Elektroprivrede Srbije u dioničko društvo zatvorenog tipa već je danima tema broj jedan u Srbiji i to ne samo u ekonomskim medijima već i puno šire.

Otvorilo se puno pitanja o budućem funkcioniranju EPS-a, a u međuvremenu je došlo i do otvorenog sukoba unutar sindikalne scene u EPS-u. Posebno vrije u RB Kolubara gdje je ovih dana održan i veliki protest, a to je i povod za intervju s jednim od inicijatora i pokretača Radne grupe Jedinstvo Kolubara.

Goran Perišić – Pera, bagerist s 32 godine staža u RB “Kolubara” je jedan od inicijatora i pokretača Radne grupe Jedinstvo Kolubara, te jedan od incijatora protesta upozorenja radnika RB Kolubara, koji je organiziran 18. travnja u Lazarevcu. Za Poslovni dnevnik otkriva pozadinu podjele sindikata EPS-a te razloge zbog kojih se protivi transformaciji Elektroprivrede Srbije iz javnog poduzeća u dioničko društvo.

Zašto je sporna transformacija transformacija Elektroprivrede Srbije iz statusa javnog poduzeća u dioničko društvo?
Uvjereni smo da je transformacija Elektroprivrede Srbije iz javnog poduzeća u d.d. prvi uvjet i prvi korak prema privatizaciji i rasparčavanju i uništenju EPS-a. Tome se najoštrije protivimo.

Kakva je trenutačna situacija u RB ‘Kolubara’?
Trenutačna situacija u Kolubari je, što se proizvodnje tiče, korektna, ali ne valjaju podjele među radnicima, koje su vještački izazvane zbog podjele na sindikate i nas iz Radnog tijela- Jedinstvo Kolubara. Mi smo se i formirali da bi ujedinili radnike. Moramo shvatiti da samo ujedinjeni možemo obraniti Kolubaru i EPS od privatizacije.

Zašto ste organizirali protest u utorak, i bi li mogli podrobnije objasniti najavu eventualne radikalizacije protesta u slučaju neuspjeha poništavanja odluke o prelasku EPS-a u A.D.
Protest je organiziran s ciljem da se stopira transformacija javnog poduzeća u dioničko društvo i poslan je jasan zahtjev na pet adresa: Ministarstvu rudarstva i energetike, Vladi Republike Srbije, Predsjedniku Republike Srbije, Predsjedniku Skupštine Republike Srbije i Tajniku Skupštine Republike Srbije s jednim zahtjevom protesta a to je; poništavanje odluke Nadzornog odbora EPS-a i stopiranje prelaska EPS-a iz statusa javnog poduzeća u dioničko društvo. Ukoliko ne stopiraju transformaciju mi ćemo preći na masovnije i radikalnije mjere, o kojima ćemo medije blagovremeno obavijestiti.

U svom otvorenom pismu upućenom Ministarstvu rudarstva i energetike, Vladi Republike Srbije. Predsjedniku Skupštine Republike Srbije i Predsjedniku Republike naveli ste da ne priznajete Sindikate EPS-a. Kako i zašto ih nazivate režimskim, i kako je uopće došlo do raspada Sindikata EPS-a?
Odnosi sa Sindikatima su nikakvi, niti nas informiraju, niti zastupaju radnike. Ne rade u interesu radnika, nego gledaju osobne interese.

Privatizirali su sindikat, pod sudskim su sporom oko legitimnosti, mi radnici ne znamo tko raspolaže našom članarinom, netko se od njih lažno predstavlja, ima lažni pečat, a nitko ništa ne poduzima po tom pitanju.

Ista sindikalna organizacija, a dva predsjednika Sindikata EPS-a te dva predsjednika sindikata RB “Kolubara”. Uzurpirali su sindikat i ne znaju da stanu. Izdali su i Kolubaru i EPS. Što su naši djedovi i očevi desetljećima gradili, oni su za noć dali na pladnju.

Najveće zlo EPS-a i Kolubare i njihovi grobari su Đjokin i Pici, kako ih i predsjednik zove, uz pečenjara Miću Grčića. Režimskim ih nazivamo zato što ne rade u interesu radnika, a za to ih mi plaćamo. nego rade u interesu države. I nisu branili interes radnika, nego su nas gurnuli prema privatizaciji, a to nije u interesu ni radnika ni kompanije.

A do raspada je došlo iz dva razloga u koje mi sumnjamo. Ili u dogovoru i sustavno, da bi podjelili radnike. kako bi proveli ovu transformaciju ili je došlo do razilaženja zbog njihove bahatosti i malverzacija.

Jesu li točne tvrdnje pojedinih radnika EPS-a da su određene hidroelektrane već privatizirane?
Priča se da hidroelektrane idu prve iz EPS-a, da li su već privatizirane ne znamo, samo znamo da su im smanjeni koeficijenti i da su radnici u proizvodnji i nekako prošli, dok su korporativa i financije potpuno unakažene tim smanjenjem. I to je isto korak ka privatizaciji.

U kakvom su stanju blokovi u TENT-A i TE ‘Kolubara’ (pošto su već na kraju radnog vijeka) i kakvo je stanje na kopovima? 
Jasno je što treba uraditi, to je vrlo jednostavno.

Treba ulagati u dotrajale blokove, kao i u kvalitetne remonte bagera i tih blokova, i neće biti nikakvih problema.

Kakva je situacija radnika PRO-TENT? Da li zbog odliva kvalificiranih kadrova prijeti ugrožavanje stabilnosti elektroenergetskog sustava Srbije, pa i regije?
Da nema radnika angažiranih preko ProTenta, Kolubara bi stala, ne bi imao tko raditi. Nas duša boli šta sa tom djecom rade. Rade po deset godina na ugovore na određeno vrijeme, ne mogu sa sigurnošću znati da li će im se produljiti ugovor, ne mogu zasnovati porodice, podići djecu. Pri tom rade iste poslove kao njihove kolege za 30-40% manju plaću. Velika je nepravda učinjena prema tim radnicima.

Što koči njihovo primanje za stalno, na Kolubarin ugovor, to nitko ne zna. A RB “Kolubara” bi manje koštalo da su na njihovom ugovoru, nego što ih iznajmljuju preko PRO – TENT. Tu netko debelo zarađuje, odnosno skida kajmak. Kvalitetnih kadrova itekako ima i u EPS-u, te u Kolubari i što se toga tiče ne prijeti nam opasnost, samo ih treba pravilno rasporediti i da struka bude iznad politike.

Da se u direktorske poslove ne miješa politika. Utjecaj politike na događanja u EPS-u su praktički jedini razlog zašto su poslovne preformanse EPS-a pale.