Makroekonomski problemi s kojima se suočava svijet, nisu stopirali brigu kompanija za jačanje njihove konkurentnosti, pokazuje najnovije istraživanje Boston Consulting Groupa. U anketi u kojoj je sudjelovalo 759 globalnih izvršnih direktora (200 iz Europe), 79% smatra ih da inflacija, rastuće kamate i potencijalna recesija neće narušiti izglede njihovih tvrtki, a držanje troškova pod kontrolom, odnosno njihovo rezanje pritom je glavna “alatka”.

To ostaje prioritet i u 2023., čak i u sektorima iz kojih su u posljednje vrijeme stizale vijesti o velikim otpuštanjima, a smanjenje troškova usmjerit će se za razvitak tvrtke i jačanje otpornosti. Umjesto samih otpuštanja u ovoj godini, izvršni direktori fokus će više usmjeriti na zadržavanje kvalitetnih talentiranih zaposlenika i poticanje inovacija.

Udjel otpuštanja kao rješenja za kojim će posezati nešto je veći u SAD-u (12%) nego u EU (7%). S druge strane, 58% lidera u Europi planira restrukturirati procese operativnih modela, u usporedbi s 51% u Sjevernoj Americi i Aziji.

Iako na generalnoj razini prevladava optimizam, nas u Europi sasvim sigurno ne ohrabruje dio ankete koji otkriva da je među pesimistima prema svojim rezultatima poslovanja u ovoj godini najviše lidera upravo iz europskih kompanija – njihov je udjel čak 28%, dok u Americi pesimistična očekivanja ima 17, a Aziji 21% direktora.

Zanimljivo je i da daljnje pogoršanje prilika u ovoj godini, a koje sada ne mogu predvidjeti, više očekuju u Europi (56% ispitanika), a manje u Sjevernoj Americi i Aziji (49%), dok menadžeri u azijskim zemljama ujedno pokazuju i puno veću sigurnost u srednjoročnom roku dovoljnu da bi mogli donositi dugoročne odluke o ulaganju (njih 71%, naspram primjerice 57% u Europi).

Primjetna su iz ankete i određena odstupanja u Europi u odnosu na ostatak svijeta, pa tako primjerice nakon inflacije, koja je definitivno briga broj jedan za cijeli svijet, na drugom mjestu Stari kontinent ima energetsku krizu, s čime se, pak, ne suočavaju u SAD i Kini, a s druge strane jedino Europljanima na prvom mjestu kad se govori o izazovima nije digitalno, tehnološko i područje AI, nego za Europu prioritetno značenje ima očuvanje klime i okoliša.

Joe Fitter, Andrej Grubišić i Marko Jurić /JURICA GALOIĆ/PIXSELL

Talenti ili klima?
Pitanje ovih prioriteta u uvjetima sve očitijih promjena geopolitičkih i ekonomskih odnosa, pa i podjela na nove blokove, među ostalim zabrinjava ekonomske analitičare. Na panel-diskusiji koju je na temu “Što hrvatske tvrtke mogu očekivati u 2023. i kako se pripremiti za 2024.” organizirala Algebra, upravo je sporost EU u pristupu i rješavanju problema istaknuta kao slabom točkom u aktualnim, ekonomski neizvjesnim prilikama s kojima se svijet trenutno suočava.

Za Joe Fittera, direktora MBA strateške financijske akademije i voditelja Kelley School of Business na Sveučilištu Indiana, ključno je shvatiti da je globalizam završio i da se svijet regionalizira.

“Godine jeftine i jednostavne proizvodnje dovele do toga da je velik dio industrije postao pretjerano ovisan o kineskom tržištu i radnoj snazi, stoga se postavlja pitanje što u slučaju tako slabo diverzificirane ekonomije dođe li do socijalnog nemira ili elementarne nepogode” ističe Fitter, ukazujući na činjenicu da je Tajvan trenutno područje na kojem se proizvodi 60% poluvodiča.

Bilo da se radi o mogućim prirodnim nepogodama poput potresa ili ako se uzme u obzir napete odnose Tajvana i Kine, zapadni se svijet po njemu mora okrenuti sebi i tražiti rješenje kako izbjeći produbljenje krize zbog nestašice komponenti o kojima ovisimo, poput mobitela. Za izgradnju tvornica potrebno je vrijeme, dvije do tri godine, no nema ga za čekanje.

Pomaci i promišljanja naziru se i iz BCG-ove ankete. U SAD-u naglasak lideri kompanija daju na ulaganja u talente, dok u Aziji prioritet daju rastu i aktivnostima na pridobivanju kupaca za svoje proizvode, a za EU glavno je obilježje ulaganje u klimu i održivost, dok je konzervativnija prema inovacijama.

“Globalna iskustva i očekivanja vodećih ljudi velikih svjetskih kompanija koje smo anketirali prije izrade ovog izvještaja ukazuju na dvije stvari, potrebu bolje kontrole troškova, ali u isto vrijeme i dubinsku svjesnost o tome da kad kompanije štede – njihov razvoj i rast može stradati. Lekcije koje kompanije u Hrvatskoj iz ovog istraživanja mogu naučiti jest da trebaju odrediti na čemu misle temeljiti rast i pažljivo rezati troškove da taj dio poslovanja ne ugroze.

Treba prestati s ponavljanjem grešaka iz prošlosti. Naime, mnoge hrvatske kompanije nemaju jasnu sliku na kojim bi dijelovima poslovanja trebale temeljiti svoju budućnost. Zbog toga razvijaju široki spektar proizvoda i usluga. Kad do krize dođe, troškove režu linearno, što je najjednostavnije, ali ugrožava opstanak zdravih dijelova kompanije.

Tradicionalno je vjerovanje da diverzifikacija podiže otpornost jer kad kriza nastupi, neki dio kompanije će sigurno preživjeti. To i ima smisla kad ste veliki globalni igrač i proaktivno upravljate svojim portfeljem. No, hrvatske su kompanije male u globalnim okvirima i svaka unutarnja rascjepkanost ih čini još manjima i ranjivijima.

Zato se mnoge naše tvrtke još nisu u cijelosti oporavile od takvog načina štednje, jer su naše stope rasta godinama nakon 2008. zaostajale za svjetskim i europskim tvrtkama”, ocijenio je izvršni direktor u Boston Consulting Group Tomislav Čorak. Po njegovim procjenama, rijetke su tvrtke u Hrvatskoj svjesne na čemu trebaju graditi konkurentnost izvan granica, no ulaganje u nova znanja i tehnologije, ključni su za uspjeh u budućnosti.

Poruka je to i Srđana Kovačevića, predsjednika Uprave Orqae, koji je upitan u što bi uložio novac da sada proda tvrtku odgovorio, osim što bi kao pravi Hrvat investirao u nekretnine, kazao kako bi investirao u novu generaciju tehnologije.

Tomislav Čorak, hrvatski partner i izvršni direktor u Boston Consultingu /PD

Uloga države
Najveća rasprava među ekonomskim analitičarima o ključnim izazovima za svijet bila je oko toga je li dobro to što je država toliko aktivna s potporama gospodarstvu. Andrej Grubišić tako je žestoki protivnik takvog usmjerenja, jer, smatra, politika ima svoje ciljeve, a najčešće je pod utjecajem interesnih lobija, dok jedini zdravi pristup treba biti tržište.

Marko Jurčić, direktor odjela za međunarodne poslove i politike EU pri HUP-u smatra da to nije racionalan put u uvjetima kada sve vlade ulažu u reindustrijalizaciju, a i Srđan Kovačević smatra da tržište u ovom trenutku nije odgovor na ključno pitanje osiguranja otpornosti poduzetnika. Uostalom, orijentacija i današnja ovisnost proizvodnje o Kini i rezultat je tržišnih principa. Zbog toga, smatra Kovačević, EU se treba više posvetiti potpori i jačanju svoje industrije.