Od srpnja Belgijanci, za razliku od Hrvata, više neće gledati niti slušati oglase igara na sreću – kladionica, kasina, automat klubova. Takvo je oglašavanje belgijska vlada odlučila zabraniti na televiziji, radiju, novinama, časopisima, portalima, društvenim mrežama, u kinima te javnom prostoru.

S vremenom će zabrana biti proširena, pa će u Belgiji od 2025. biti zabranjeno oglašavanje igara na sreću na stadionima, a od 2028. industrija kockanja više neće moći sponzorirati profesionalne sportske klubove. Namjera je belgijske vlade smanjiti ovisnost i dugovanja, glavne posljedice klađenja i kockanja, a glavni argument za zabranu bila su im znanstvena istraživanja koja pokazuju da oglašavanje potiče ovisnost o kockanju te pridonosi dugovanjima.

Bi li Hrvatska, u kojoj je regulacija oglašavanje industrije kockanja vrlo liberalna pa njihove reklame “iskaču” sa svih strana, mogla doživjeti takav scenarij? Teško – može se zaključiti iz odgovora koje smo prikupili.

Bogata je to, naime, industrija od koje mnogi ubiru dio kolača. Ubire državni proračun kroz naknadu za pravo priređivanja igara na sreću koju plaćaju priređivači kojima je država dala licencu. Ubire marketinška industrija, mediji. I ubiru dosta. U državni se proračun u 2022. od ove naknade slilo 220 milijuna kuna (29,2 milijuna eura i taj iznos posljednjih sedam godina kontinuirano raste).

Tržište oglašavanja industrije kockanja, pak, procjenjuje se na 10 milijuna eura, iznosi Rajna Cuculić, direktorica GroupM i članica Uprave HURA-e i IAB-a Croatia. Treba li stoga čuditi da gotovo nitko od naših sugovornika nije za uvođenje zabrane oglašavanja industrije koja, za razliku od duhanske i alkoholnih pića, prolazi “lišo” iako, zbog ovisnosti koju uzrokuje, nosi ozbiljne javnozdravstvene posljedice.

Na problematičnost trenutne regulacije upozorava jedino profesor Neven Ricijaš s Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu te jedan od naših najpoznatijih stručnjaka u području ovisnosti o kockanju. Ricijaš ističe da u Hrvatskoj imamo oko 2% građana koji zadovoljavaju kriterije ovisnosti o kockanju, što je oko 50 tisuća ljudi. “Pritom oko 10% populacije ima neke probleme s kontroliranjem svojih navika kockanja. To su izrazito zabrinjavajući podaci”, upozorava Ricijaš.

No vladajuće u Hrvatskoj, za razliku od onih u Belgiji, ti podaci ne brinu. Dapače. Iz Porezne uprave, koja je kao dio Ministarstva financija zadužena za reguliranje industrije igara na sreću, kažu da se zakonskim zabranama njihovog oglašavanja ne može spriječiti pojavnost ovisnosti o igrama na sreću.

Iz Porezne uprave kažu: “U propise koji u Hrvatskoj reguliraju igre na sreću implementirane su sve ključne mjere za zaštitu igrača i potrošača u cilju prevencije razvoja ovisnosti o igrama na sreću koje su sadržane u preporukama Europske komisije”.

A te se mjere, barem što se oglašavanje tiče, odnose samo na mlade jer članak 67. Zakona o igrama na sreću industriji kockanja zabranjuje oglašavanje jedino u medijima namijenjenima djeci i mladeži. No i tu je efikasnost provođenja upitana kada svakodnevno svjedočimo “napadu” reklama kladionica i casina, a u kojima su nerijetko glavni protagonisti vrlo poznata lica domaće estrade. Ne čudi stoga da sveučilišni profesor Neven Ricijaš trenutnu regulaciju smatra problematičnom.

Svakodnevno svjedočimo ‘napadu’ reklama kladionica i casina/DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

Što se može, smije i treba
”Vezano uz oglašavanje smatram da je pravni okvir izuzetno zastarjeli i neprimjeren za medijski kontekst suvremenog društva”, kaže Ricijaš koji pozdravlja potez belgijske vlade te skreće pozornost na glavni argument kojim su se vodili pri odluci za zabranu oglašavanja – a to su znanstvena istraživanja.

“Posljednjih desetak godina znanstvena i stručna zajednica u Hrvatskoj kontinuirano ukazuje na značajne negativne posljedice načina na koji je industrija igara na sreću regulirana kod nas, ali nas nitko ne sluša, odnosno ne postoje nikakvi napori da se temeljem rezultata znanstvenih istraživanja mijenjaju politike. I to je paradoksalno”, navodi Ricijaš. Što se regulacije oglašavanja u Hrvatskoj tiče, ističe da je za postojanje jasnih ograničenja te postavljanja standarda kako se mogu, smiju i trebaju oglašavati igre na sreću.

Neven Ricijaš; Rajna Cuculić; Damir Ciglar; Vjekoslav Srednoselec

“Zemlje kao Hrvatska, koje imaju izrazito liberalno tržište igara na sreću, trebaju uložiti puno veće napore za kontroliranje tržišta te je teško ostvariti potpunu zabranu oglašavanja. Ona možda i nije nužna, ali je potreban strateški pristup i dugoročni plan kako je svesti na razumnu razinu koja neće imati tako štetne posljedice na hrvatske građane kao što ima danas”, ističe znanstvenik.

Očekivano, marketinška i komunikacijska industrija, jasno je protiv zabrane. “Pitanje regulacije oglašavanja igara na sreću, odnosno potencijalne zabrane, subjektivno je i ovisi o perspektivi s koje se promatra. Postoje argumenti i za i protiv”, kaže Cuculić dodajući da je u Hrvatskoj trenutna regulacija dobra. “Samo treba ustrajati u njezinoj kontroli i ispravnom provođenju”, naglašava.

Damir Ciglar, generalni direktor Imago Ogilvy, objašnjava da nova regulativa, posebno Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, znatno rigoroznije tretira sadržaj i termine oglasnih poruka. “Dakle, nije više liberalan kao što je bio”, ističe. Napominje i da oglašivače i agencije obvezuje i Kodeks oglašavanja i tržišnog komuniciranja HURA-e i HGK.

“No, problem je što se neki od oglašivača, a i medija, ne pridržavaju postavljenih normi. Upravo neodgovorna ponašanja pojedinih organizatora mogu završiti i potpunom zabranom, koja nije u interesu nikome od uključenih. Osim toga, svaka zabrana obično rezultira i ‘crnim tržištem’, koje sigurno nije nikome u cilju”, kaže Ciglar.

Savjesno konzumiranje
Da dodatne restrikcije u ovom području nisu dobrodošle smatra i Vjekoslav Srednoselec, operativni direktor Dentsu Croatia. “Dodatnim restrikcijama neće biti pozitivnih rezultata po društvo. Kao i svaka druga aktivnost, proizvod ili usluga, igre na sreću služe zabavi i potrebno ih je savjesno i odgovorno konzumirati”, ističe. No, lako je to reći nekome tko se ne kladi i ne ide u casina. Onima koji se vole “zaigrati” masovno oglašavanje, kako i upozorava profesor Ricijaš, sigurno ne pomaže pri pokušaju apstinencije i uspostave osobne kontrole.

”Smatram kako je krajnje vrijeme da hrvatska politika prihvati industriju igara na sreću kao industriju rizika od razvoja ovisnosti, na isti način kao i industriju duhanskih proizvoda i alkoholnih pića, te u skladu s time postavi ograničenja i standarde u oglašavanju”, zaključuje.

O ovoj se temi nije oglasio nitko od casina i kladionica kojima smo poslali upit. Svoj komentar poslala je jedino državna Hrvatska lutrija, iz koje ističu da u sklopu programa društveno odgovornog priređivanja igara na sreću provode i odgovorno oglašavanje i komuniciranje. Navode i da su u 2022. za oglašavanje izdvojili oko 16 milijuna kuna.