“To me ozbiljno pitate?”, uzvratio je uz osmijeh predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković na novinarsko pitanje o najavi Ivice Todorića da se sprema politički aktivirati na sljedećim izborima.

Šef Sabora ipak je dodao i kako “živimo demokraciji, svatko tko ima ambicije može se kandidirati”. Todorićeve planove ni saborska zastupnica Katarina Peović ne smatra baš “temom”; za nju je Todorić “Monty Python političke scene”. Nekadašnji vlasnik Agrokora, međutim, ima svoje računice i u 73. godini najavljuje osnivanje stranke.

Ali to nije bio povod sazivanja konferencije za medije. Kao glavne teme istaknuo je način na koji Izvanredna uprava Agrokora kreirala insolventnost cijele grupe Agrokor te financijsko-poslovno stanje današnjeg Agrokora (Fortenove) u odnosu na Agrokor d.d.

Neprijateljsko preuzimanje
Ukratko, Todorić smatra da je bio žrtva zavjere i plana neprijateljskog preuzimanja imovine Agrokora, što adresira na premijera Andreja Plenkovića i grupu Borg, ali u svemu su ulogu, prema njemu, imale i strane službe, ruske i američke. Iako je godinama prije 2017. i uvođenja izvanredne uprave Agrokor pratio epitet visokozadužene kompanije, on i dalje tvrdi da Agrokor nije bio u problemima, a ponovio je i kako je u planu bio izlazak na Londonsku burzu.

“Kako bi se ostvario cilj neprijateljskog preuzimanja Agrokora te provela eksproprijacija, morao se osigurati stečaj čitave grupe Agrokor, tj. ključnih 40 kompanija. Budući da nijedna kompanija u sastavu Grupe nije bila insolventna, bilo je nemoguće provesti stečaj.

Stoga je iskonstruiran monstruozan plan kojim se sudužničke garancije članica grupe Agrokor knjiže u rashode i obveze svakoj od kompanija, i to u punom iznosu, kako bi se kreirala fiktivna insolventnost”, neki su od naglasaka Todorićeve istine.

S tim u vezi kaže kako su sudužničke garancije koje je izdalo 16 članica Grupe za Agrokor d.d iznosile 14 milijardi kuna, što je spomenutim knjigovodstvenim multipliciranjem “pretvoreno” u 224 milijarde, a dodao je kako je tijekom Izvanredne uprave za novi dug od 8 milijardi kuna (tzv. roll-up) jamstva izdalo 40 ključnih kompanija Agrokor, što je umjetno umnoženo na 320 milijardi.

Problem je, međutim, što bi i bez tog knjigovodstvenog multipliciranja jamstva potopila operativne kompanije. Drugo je pitanje jesu li jamstva još u vrijeme prije Izvanredne uprave odobrena na zakonit način. Todorić, naime, danas govori kako je dug bivšeg Agrokora zapravo bio tzv “junk dug” koji se otpisuje.

Drugim riječima, proizlazi da garancije zapravo nisu trebale biti prihvaćene, ali prema Todoriću izvanredna uprava to nije odbila jer je to bio jedini način za proglašavanje insolventnosti. Bivši vlasnik koncerna smatra i kako je dug Agrokora bio 35 milijardi kuna na 50 milijardi kuna prometa, dodajući kako “ovi danas imaju 30 milijardi kuna prometa i 33,5 milijardi duga” te kako “firma vene”.

Doduše, u njegovoj interpretaciji ispada i da je spomenuti dug Fortenove praktično novostvoren, premda to nije baš tako.

Pravni repovi
Još iz vremena dogovaranja nagodbe zbog kontroverzi koje su pratile cijeli proces bilo je jasno da će taj insolvencijski postupak imati podosta pravnih repova. I to što je Todorić, nekad daleko skloniji jednosmjernoj komunikaciji, u posljednje vrijeme zaredao s javnim istupima vezano je uz pravne procese.

U prvom redu sigurno je ohrabren debaklom DORH-a u vezi s vještačenjem u predmetu tzv. velikog Agrokora, odnosno rješenjem Optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu koje je nezakonitim dokazom ocijenilo financijsko vještačenje Ismeta Kamala na kojem se temeljila optužnica za izvlačenje 1,2 milijarde kuna.

Hoće li se to pokazati i važnim “adutom” u arbitražnom sporu koji je Todorić odnosno njegova nizozemska tvrtka pokrenula u Washingtonu prije nekih dvije godine? On, čini se, s tim računa, a tvrdi i da, osim SAD-a, ima pravo voditi sudske sporove i u više europskih država.