Ostalo je još nekoliko dana (do 30. ožujka) za prijedloge i komentare na prijedlog Plana gospodarenja otpadom (PGO) koji je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja stavilo na javno savjetovanje krajem veljače. A mišljenja su oko ovog krovnog nacionalnog dokumenta, kojim se definiraju politike gospodarenja otpadom, vrlo podijeljena. I dok jedni smatraju da ga treba povući iz procedure i radikalno revidirati, drugi ističu da nije loš. Najviše se koplja lome oko činjenice da je država ovim prijedlogom odlučila otvoriti vrata energanama, odnosno energetskoj oporabi otpada, a koja do sada nije bila moguća u sklopu centara za gospodarenje otpadom.

Novi je prijedlog PGO-a od 2023. do 2028., zapravo nastavak politike povećanja odvajanja i recikliranja te smanjenja odlaganja otpada, a u čemu do sada nismo bili pretjerano uspješni.

Prema ciljevima koje je propisala EU kroz Okvirnu direktivu o otpadu, do kraja 2020. trebali smo reciklirati najmanje 50% ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima (papir, metal, plastika i staklo). Hrvatska je 2021. bila daleko od tog cilja, na tek 31%, pokazuju podaci Ministarstva gospodarstva. Iako zaostajanje za propisanim ciljevima daje naslutiti da nešto u modelu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj ne štima, vladajući se ne daju smesti te nastavljaju politiku koja se temelji na izgradnji i uspostavi centara za gospodarenje otpadom, ali ovaj put s energanama.

Radikalno revidirati

U prijedlogu Plana tako navode da treba nastaviti poticati i unapređivati sustav odvojenog sakupljanje otpada u okviru javne usluge, ali i “povećati dinamiku uspostave centara za gospodarenje otpadom, postrojenja za materijalnu oporabu te osigurati odgovarajuće kapacitete za energetsku oporabu otpada, a usporedo nastaviti s aktivnostima sanacije i zatvaranje odlagališta otpada”. Naime, prema izmjenama Okvirne direktive o otpadu, odvajanje i recikliranje bi do 2035. trebalo biti povećano na 65%, a otpad na odlagalištima smanjen na svega 10%. Prema posljednjim podacima (onima iz 2020.) u Hrvatskoj se reciklira 46% otpada, a odlaže 23%. Lidija Runko Luttenberger s Odsjeka za politehniku Sveučilišta u Rijeci, kaže da je ovaj prijedlog nemušti pokušaj pokrivanja i prikrivanja dosadašnjih dugogodišnjih kapitalnih promašaja u vezi s uvođenjem koncepta MBO centara gospodarenja otpadom zacrtanog prije 18 godina.

”Koncept je već tada bio zastario zapadno i sjeverno od nas, bio je i tada tehnološki neprimjeren za naše prilike, te u suštini potencira ostanak koncepta smetlišta iz 19. stoljeća na prijevaran način jer pokušava podmetnuti tezu da se otpad ‘obrađuje’, a zapravo ostaje u gotovo istom stanju u kakvom je došao u centar. Hrvatska slijepo slijedi davno zacrtan zastario i nezakonit koncept koji krši sva načela gospodarenja otpadom – od načela blizine, onečišćivač plaća, načela samodostatnosti i načela sljedivosti”, ističe i piše u komentarima na javnom savjetovanju profesorica Runko Luttenberger. Upozorava i da je stanovništvo koje živi uz centre za gospodarenje otpadom stravično ugroženo.

”Ovaj dokument u svim svojim dijelovima, ali vrlo nespretno, zagovara spaljivanje i to u postrojenjima koja niti su predviđena za otpad (energane, termoelektrane, cementare) niti mogu imati primjerenu zaštitu od nusproizvoda spaljivanja koji čine neke od najotrovnijih poznatih plinova.

Ništa bez energana

Nevjerojatna je činjenica da Prijedlog plana gospodarenja otpadom 2023. godine zagovara reviziju hijerarhije gospodarenja otpadom forsirajući energetsku oporabu koja se nalazi pri samom dnu”, ističe te dodaje da prijedlog treba povući iz procedure i radikalno ga revidirati.

Prema njoj, adekvatan bi pristup gospodarenju otpadom bio uspostava sustava koji se temelji na resursnoj učinkovitosti. Takav bi se sustav temeljio na konceptu sprečavanja nastanka otpada i vraćanja vrijednih resursa u ciklus, što je, smatra, jedini način za postizanje ciljeva kružnog gospodarstva.

S druge strane, Aleksandra Anić Vučinić, profesorica Inženjerstva okoliša na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, prijedlog ne smatra lošim. “U planu se prvi puta jasno vidi koje ciljeve smo već ispunili. Od 16 ciljeva devet je ispunjeno, a sedam još nije što svakako predstavlja pomak. Neispunjeni ciljevi odnose se na gospodarenje komunalnim otpadom i odlagalištima”, navodi Anić Vučinić. Za razliku od kolegice sa Sveučilišta u Rijeci, Anić Vučinić ne vidi problem u energetskoj oporabi. Tako kao najvažniju novinu PGO navodi upravo jasno isticanje energetske oporabe “bez koje nećemo moći ispuniti zadane ciljeve, kao i otvaranje prostora za javno-privatno partnerstvo u realizaciji ciljeva u sektoru komunalnog otpada”.

Napominje i da su prvi put dani jasni izračuni i tokovi otpada te realni financijski pokazatelji. “Problem koji je vidljiv svakako je visina investicija koja je potrebna, i to oko dvije milijarde eura. Ono što vidim kao problem je financiranje koje se očekuje od JLS-a što je oko 12%, ali iznosi oko 282 milijuna eura. Nadalje, privatni sektor bi trebao biti zastupljen s oko 38%, odnosno 826 milijuna eura što je znatni iznos. U pravilu, privatni sektor se uključuje kada je tržišno stimuliran, stoga je privlačenje ovog iznosa jedan od zahtjevnijih koraka”, objašnjava. Ističe i da se financijska konstrukcija realizacije plana uvelike oslanja i na FZOEU. “Međutim, ovaj izvor financiranja moguće je realizirati jedino ako se uvede odlagališna taksa, odnosno namet za odlaganje neobrađenog otpada po toni. U prijedlogu se navodi da je rok za uvođenje ove naknade 2023., što je malo izvjesno”, navodi Anić Vučinić napominjući da će njezino uvođenje dovesti do povećanje cijene usluge sakupljanja otpada.